pa ni strina nema kriterije tebe ni tvoje obitelji.
 |
|||
|
|
|||
pa ni strina nema kriterije tebe ni tvoje obitelji.
što pod ovim misliš? proširena definicija obitelji?a obitelj je jedino muškarac, žena i djeca? na zapadu se nije počela raspadati obitelj, nego se na zapadu raspadaju brakovi, između ostalog, a usudila bih se reći i velikim dijelom, zato što žene imaju financijsku mogućnost i zato što nisu osuđene od društva. ne zato jer su dekadentne i ne razumiju prave vrijednosti.pikula prvotno napisa
Naravno da ne roditelji moraju odgovorn odlučiti kad su spremni i da li su spremni na novi život, ali je teže razlučiti svoje osobne motive, kad si je društvo uzelo pravo da ti dirigira koliko je pristojno imati djece, I da je itko mislio na dobrobit žena, testirao bi tu pilulu puno ozbiljnije prije nego je tako popularizirao, još uvijek nemaju pojma o tim hormonima, a igraju se sa zdravljem žena i djece- zašto? jer im odgovara, jer na tome zarađuju, a ne jer se brinu za tebe.
Pikula, nisi mi odgovorila.
Ajde molim te napiši da sam krivo skontala i da ne misliš da je moja obitelj na klimavijim nogama jer sam ja zaposlena?!
Ili da su moja djeca nesretna jer njihova mama radi.
Ne, ne vjerujem... ne vjerujem...
gle čitaj post na koji se referiraš, pričalo se o široj obitelji koja živi povezano u davna vremena, tad su baka, strine i tetke živjele u jednom dvorištu
, bilo je više žena, više generacija u kući
čekaj malo, koje društvo meni dirigira koliko je pristojno imati djece?
U svakom je vremenu uobičajeno imati određeni broj djece, ali time sigurno ne dirigira vrsta kontracepcije niti zaposlenost/nezaposlenost majke.
sasa i pčelica, aj pročitajte temu od početka pa doprinesite nekim svojim ozbiljnim razmišljanjem na temu, tek onda imate pravo na bonus prepoucavanja, ok?
I seni i krumpirić i ja i ifi i hrpa nas se tu secka na komadiće pred svima i sad baneš i pozivaš nas na red, polako čitaj pa piši
čitam.
I ne samo da čitam, slušala sam takve priče od još vitalne 85.godišnje bake. Djecu je odgajala kako je određivala svekrva i svekrova sestra usidjelica (ne strina nego tetka, očito), koja nije imala iskustva ni pojma o djeci. Bojala se nje kao vraga s lopatom.
Žena je živjela za trenutak kad mlađa žena dodje u kuću i ima nekog ispod sebe, da nije više zadnja rupa na svirali. Nažalost, moja je baka upala u vremenski vakuum, pa je dobila nevjestu u vremenima kad više nije bilo normalno da dobivanjem nevjeste dobiva kobilu za rad i naređivanje.
U ta vremena roditelji djece nisu odgajali djecu po svojim kriterijima. ŽEna osobito. I kad otac nešto prigovori baki, u razgovoru, ona, sasvim lucidna i svjesna kaže "ja tu ništa nisam mogla"
ja mislim da baš dirigira i da je jako teško boriti se s stim
nebi se složila. Moja baka smatra da sam ja svoje obavila i da bi mi daljnje rađanje bilo samo teret. Ona ima osmero braće i sestara i njeno životno iskustvo kaže tako.
Ako se izjasnim drugačije-da ne mislim da sam zatvorila butiku, ona se zgraža, smatrajući da je to pretežak teret za ženu koja radi. Zašto-zato jer u njenoj svijesti mm ima prednost nad djecom i ona smatra da ću zakinuti njegove potrebe. I da neću izdržati.
Dakle, moja baka, da je imala izbora, uvijek bi sugerirala što manji broj djece. KAd je ona živjela, bilo je teško imati djecu. TEže nego zaposlenoj ženi danas.
Krumpiric, vidiš sve se izgleda svodi na to, da ako imaš neko jako negativno iskustvo te zajednice da si sad jako protiv svega što bi moglo ličiti na to, razumijem
Ja imam suprotno iskustvo, iako se ljudi živjeli jako ograničeni mnogim stvarima i funkcioniranjem društva i praktičnim ograničenjima,obitelj kakvu ja znam je bila puno bliskija, više se djelilo idobro izlo, puno više topline i prihvaćanja. Eto kako god bilo mislim da globalizacja ne bi smjela izbrisati sve što komuniizam nije dokrajčio i na to izbetonirati jedan sajam sexa kakav sad na velesajmu financira Zg holding
Pikula, čitala sam temu i dala osobni primjer i svoj stav.
A tvoj stav me vrijeđa, ako misliš da su zaposlene žene lošije supruge i majke (kao što se u tvom postu dalo naslutit).
Nije mi do prepucavanja, samo ne mogu vjerovati.
I potpisujem krumpirić, svaki post, i ovaj zadnji. Upravo zbog toga o čemu ona piše se moja baka nije željela udavati i izabrala je težak put samohrane majke.
A čisto sumnjam da je u to vrijeme igdje, i na Kosovu koje spominješ, ženama bilo tako dobro i da su imale najveću moć u kući. Stvarno ne znam o čemu ti pričaš.
Ni slučajno nije tako. nije mi teško prihvatiti da tebi odgovara ta priča s ognjištem kojeg žena njeguje, ali to što meni takva priča ne odgovara-nema veze s bakom. Ovo o baki su činjenice, povijesne, vezane uz onu priču o strini i inom.
Moja je mama bila kućanica, počela je raditi kad smo bili školarci, bila je divna, posvećena majka, koja je učila s nama, igrala se, radila sve živo doma. Još je mlada (mlade smo rađale i ona i ja), djeca su joj odrasla, staža ima jako malo, pametna je i obrazovana, unučad je daleko...dalje ne trebam ni pisati.
imam ja sve različite primjere u bliskoj okolini.
Da dodam, sva iskustva moje okoline, bliske i dalje, pokazala su mi da su žene dobile najviše kad su dobile pravo da pokažu što su i što mogu izvan "kuhinje".
Ja samo mogu reći da je najbolja mama - zadovoljna mama. Ona koja ispunjava i svoje potrebe i koja tada ima što pružiti i svom suprugu i svojoj djeci. Dobar roditelj u malo vremena može puno toga pružiti svojoj djeci.
Ako nekoga ne ispunjava vrijeme provedeno doma cijeli dan, sumnjam da će moći biti dobar roditelj, da neće biti nervozan, živčan, frustriran... E onda uzalud svo to vrijeme provedeno sa djecom, samo štetu može napraviti.
Jako bih voljela iskoristiti svoje znanje i potencijale u biznisu, ali sam svjesna da sam u ovom trenutku potrebnija svojoj djevojčici. Isto bih voljela da država daje naknadu kućanicama - jer mislim da smo to zaslužile i da je to itekako vrijedan i koristan posao. A voljela bih i da postoji mogućnost part time posla.
Svojoj kćeri želim da stekne obrazovanje koje će joj dati zaleđe za njezinu neovisnost, a sama neka odlučuje hoće li raditi, stvarati karijeru, biti kućanica ili nešto treće.
Osobno su mi prestrašni postovi od Beti - daleko gori od Ifigenijinih (ja sam glavni roditelj, moj je glavni dio, ja sam kvočka sa svojim pilićima...) jer smatram da roditelji trebaju biti jednako roditelji, ravnopravni u svom roditeljstvu (i to mogu biti, bez obzira na to tko radi, a tko je doma!) i ovo mi je čisto oduzimanje prava djeci na roditelja i oduzimanje ocu njegove očinske, ravnopravne uloge.
Zašto država treba davati naknadu kućanicama?
Država ne plaća meni vrtić, tetu, ne plaća mi što i ja sama čistim, kuham, perem ili ne plaća tetu čistilicu onom ko ju ima dok je na poslu??
Koji je razlog? Pronatalitetna politika? ZAšto kad broj djece ne ovisi o (ne)zaposlenosti majke?
mamica, slažem se.
Ali ajde pliz ne uvodi naknadu za kućanice u raspravu.
Jer ja bi isti tren odselila iz države kad bi se uvela takva mjera - da se iz moje plaće izdvaja za naknadu zdravoj, radno sposobnoj ženi sa zdravom djecom.
A krumpirić, jesi brza
Posljednje uređivanje od Pcelica Mara : 04.09.2010. at 12:19 Razlog: tipfeler, a što drugo
gle, okani se toga da procijenjuješ koliko i kako ja čitam temu, a pogotovo da komentiraš toga jesu li moja razmišljanja ozbiljna ili ne. također ne znam što je bonus prepucavanja, a ako i postoji ti ga sigurno ne dijeliš.
potpisujem, osim onog o naknadama(lijepo je od naše države što i kućanicama daje naknadu za dijete do prve godine) i referiranja na pojedine forumašice pri kraju
A zaposlenim ženama i muževima ? I njima bi država trebala plaćati "naknadu" za taj dio posla?
Ove kućanice čiji klincii na teret države 8 -10 sati dnevno provode u vrtiću? I ove kućanice čiji prvašići čuče u boravku?
pikula, ja u stvari ne razumijem taj strah od današnjeg društva (sad ću napisati glupost, ali molim vas da izuzmete trenutnu hrvatsku gospodarsku situaciju iz mog posta. lako je tebi pričati kako ne valjaju današnje definicije obitelji, iz pozicije stabilnog braka. zamisli se na tren u situaciji da te npr. muž tuče, tebe i djecu, da te emocionalno maltretira, tebe i djecu itd.
jel bi onda bila zahvalna današnjem društvu da tvoju djecu ne naziva kopiladi, a da ti nemaš stigmu i sramotu rastavljene žene?
zašto ne valja da ti i tvoja obitelj možete živjeti svoj san, da ja i moja možemo svoj? da si možemo odabrati model koji nam najviše odgovara?
pa ja npr. neću prihvatiti igraonice kao mjesto gdje se slave dječji rođendani, fast food kao jelo koje se servira za ručak, kvalitetno vrijeme s djecom kao koncept odnosa itd.
ti nećeš nikad prihvatit diobu svog vremena na radno vrijeme i vrijeme s obitelji.
ja ću uživati na službenom putu potpuno mirna da je mojoj obitelji više nego dobro bez mene.
ti ćeš uživati dočekujući svoju obitelj sa skuhanim ručkom.
ja ću uživati u subotnjem jutru na pjaci (upravo došla
itd
gdje vi vidite toliku opasnost, nikad mi neće biti jasno
opet, disklejmer s početka posta, moliću lijepo (ovo je za mimu i mariju, najviše
a ifi se više ne obraćam jer me pomalo strah i nje i njenog uvrnutog avatara. :mrgeeen:
Sve priznajem, svatko ima pravo na svoje mišljenje, samo raspravljamo, ali da ti pčelice znaš kak je bilo mojoj prabaki koja je doživjela 104 godine na kosovu i pri tom uz sve ratove izgledala i ponašala se kao kraljica i da su je svi tako tretirali na moje oči i uši, e to draga ne može da bude
cvijeto, slažem se, znaš kako je to opečeni pušu i na hladno, a poturice su ti uvijek gore od turaka. Eto, a ja obojemoram malo i na svoj račun
kud sreće da sam nekad bila umjerenija u stavovima tipa seni i krumpirić, pa sad ne bih osjećala obavezu trabunjt šta trabunjam. Al jesam pa sam sad dužna dat ispravak krivog navoda
A što se tiče nasilja i nasilja u obitelji to je sasvim drugi par opanaka - safety first, uvijek i bez iznimke
Ne znam pikula kako je bilo tvojoj baki, niti znam zašto bi ja to trebala znati
Znam kako je bilo mojoj baki i većini žena iz njene generacije.
I potpisujem cvijetu, volim vrijeme u kojem živim i izbore koje mi pruža.
nastavak na sigurnost.nikog ne treba vrijeđati i treba pomoći svim zlostavljanim ljudima, prvo djeci uvijek, niti bih ja ikad tako nešto pomislila, ali za mene razvod ne postoji, može se on razvest od mene, može to objavit na dnevniku, za mene je mm muž od sad, pa nadalje i ubuduće, poludio, propio se ili što god ulazilo u ono dobro i zlo koje smo prisebni i bez prinude i obmane izrekli , a da bih na prvi znak opasnosti za mene i djecu bila ako treba i kroz prozor van iz stana bih. Eto nemam neke rezerve za taj slučaj, ali sam bar u prizemlju. I grozno mi je što naš zakon uvjetuje udaljavanje nasilnika razvodom, jer su to dvije odvojene stvari.
rekla si dam i nevjeruješ, pa sam mislila da imaš neke informacije koje ja nemamNe znam pikula kako je bilo tvojoj baki, niti znam zašto bi ja to trebala znati
Znam kako je bilo mojoj baki i većini žena iz njene generacije.
I potpisujem cvijetu, volim vrijeme u kojem živim i izbore koje mi pruža.
Da, to je stvarno ono što je grozno u cijeloj priči... ?!
Sad mi je jasnije uporište tvojih stavova.
A tema je odavno otišla s kućanica. I pretvorila se u objašnjavanje da nam feminizam nije trebao i da se zna gdje nam je mjesto. I to nekolicina vas uporno tvrdi, koliko god se libite biti direktne i koliko god fini celofan koristile da upakirate tog trojanskog konja.
Ne, rekla sam da ne vjerujem kako je u to vrijeme općenito, svim ženama bilo tako bajno kao tvojoj baki, u nijednom dijelu svijeta.
I baš krasno raspravljamo o našim bakama, ali ti se još uvijek nisi izjasnila oko one "propagande" i što si točno željela reći povlačenjem paralele među zaposlenim ženama i nesretnim obiteljima.
pa grozno je to što znam čovjeka kojeg su odvjetnici i czss prislili da podnese zahjtev za razvod da bi uredio skrbništvo nad djecom, jer je majci dijagonosticiran alkoholizam, a čovjek nije htio nego je samo htio biti siguran da su mu djeca na sigurnom jer je majka povremeno bila jako nasilna. Smatrao je svojom dužnošću da se brine za njezino liječenje i da joj bude podrška, sa sigurne udaljenosti, naravno -a što je najgore,kad je jadan u bijesu bubnuo "kakav razvod, pa ja nju još voli" mu se cijeli ured u czss na glas nasmijao, kuma je bila s njim. Žena je skoro u zemlju propala. I naravno da se razveo, sigurnost djece mu je bila na prvom mjestu. A ljudi m use sprdaju vjerojatno da danas. Tako da za ruganje uvijek nađu materijala oni kojima treba.
a kaj da ti ja pričam kad ti meni ne vjeruješ, pčelice,ti sve znaš
žalosno je koliko se moramo pravdati za svoja uvjerenja
ali nije čudo kad tema ima naslov "da li kućanice razmišljaju" lol
inače krumpirić mislim da nitko tko ne misli svojom glavom i nema sobodu izbora bio u kuhinji ili izvan nje nije sretan. Meni se samo čini da su prijašnji okviri bili očiti, pa i kad su bili krivi, a da su sad prikriveni i da treba dobro mućnut glavom da ih skužiš jer često drže isped sebe lažne izbore i slobode
Ma, baš sam ja glavna u kući. I djeca i muž su glavniji od mene. Držim tri ugla, ali recite mi koja to od vas emancipiranih žena ne radi. Zaposlena ili ne. I naravno da može bez mene. I ja putujem (povremeni honorarni posao) i sve štima i kad nisam doma. Pa, nisu muževi djeca da ne znaju napraviti sve po kući i oko djece. Znaju to svi, ali to što im se neda i tako im može biti, je druga stvar. Naš još uvijek patrijalhalni mentalitet.
No, batine ne postoje u mom svijetu, ni u svijetu none (valjda ni pranone), ni u obitelji. To nije nešto o čemu bih ja ikada razmišljala. Biti će da krećemo sa sasvim različitih pozicija.
Ili sam ja idealist koji brak vidi kao zajednicu ravnopravnih partnera, koji se dogovaraju oko podjele poslova i zabave.
Zašto ja ne bih mužu napravila ono što voli, kad i on udovoljava mojim željama.( Bez intimnih konotacija).
I trudim se da i sinovi (i kćer kad poraste) gledaju na brak tako da jednako vrijedi žena i muž ( hoće li mi nevjeste zahvaljivat? sve mi se čini). Da li bi bili bolji muževi da oboje roditelja rade? Da li bi tako imali bolji primjer? Da li bi bili bolji ljudi?
Pčelica Mara, nikome nije bajno, ali se trebamo truditi da nam bude u okviru datih mogućnosti.
Glavno je da smo zdravi i sretni s onim ča imamo. ( A ja sam sad sretna što na forumu imam društvo s kojim mogu pričati i polemizirati. Hvala vam, drage cure. Pikula, sviđaju mi se tvoji stavovi, ali to je i za očekivati, zar ne?)
Ja sam se malo pogubila pa sad ne znam jel izdajem revoluciju, sve žene itd , ako sam napisala da bih voljela biti domaćica bar dok mi sin ne završi osnovnu školu....
Jer moje će dijete sticajem okolnosti biti jedno od onih boravkaša i sa ključem oko vrata, a ja kao radim u sličnoj instituciji, koju boli ona stvar jel mi dijete jelo hotdog ili varivo....ali će se učiteljica sigurno znat prigovarati jerbo mama neće moć nasjeckati sva slova, izdubiti sve bundeve, ispeći kruh za dane kruha itd, jer ima posla oko sjeckanja svojih slova , odgajanja tuđe djece i sl...
Priznajem, najverojatnije sam loša u time managmentu i nisam od onih koje jednom rukom kuhaju, drugom pišu znanstveni rad, nogom šivaju a na turu imaju prikačen klofer... nisam i ne mogu biti....Kao što ne mogu biti neboder, npr
Znam da takve žene postoje ,ali ja nisam ,i zašto bih se ja morala sramiti?
Iz ormara danas izlaze svi ,pa evo izlazim i ja !
Želim biti doma!!! Ali ne mogu jer bi to doma u ovoj situaciji bilo ispod mosta.
Posljednje uređivanje od maria71 : 04.09.2010. at 14:47
jao, u sto se ovaj topic izrodio
ja sam zvala moderatore ima već par strana, ali ni a ni be
Ali i dalje ne znam što si ti htjela reći onim postom i smatraš li zaista zaposlene žene lošijim suprugama i majkama kao što si tamo navela.
Ali, nema veze. Ne trebaš odgovoriti.
Ustvari, mislim da si mi odgovorila ovim upornim izbjegavanjem konkretnog odgovora.
Ne razumijem kakva je poveznica između ovog što pišeš i teme? Ja se slažem s tobom da je agresija i nasilje problem, i prošlog i današnjeg doba, a bojim se da će nastaviti biti i budučeg, ali kakve to veze ima s tim da je netko domačica?
Ajme di ste došle s pričom, ne mogu vas pohvatati. Ne znam što sam zadnje napisala na ovoj temi, ne mogu naći a i ko bi to naša u ovoj raspravetini. Ja definitivno nisam više kućanica, ostadoh na poslu (izgleda da nisam toliko igubljen slučaj kad me šef odlučio ostaviti, ovo mi daje nekakvu nadu da još uvijek ima ljudi koji cijene rad i iskrenost) i dobro mi je. Zadovoljnija sam. Ali svejedno se ne mogu razvesti jer nemam dovoljno veliku plaću za takve pothvate
ovo moram potpisati - pogotovo zadnju rečenicu!
bila sam doma do kad je J. navršio četiri godine - onda sam konačno dobila posao, a J. je krenuo u vrtić
kad je krenuo u prvi razred radila sam noćnu i jutarnju smjenu i dolazila doma nakon 6 - 8 sati rada - sve subote su mi bile radne, a nedelje noćne
kad je krenuo u treći razred upisala sam fax - izvanredno, radila jutarnju smjenu - ustvari imala sam cjelodnevni boravak na poslu, studirala, trajalo 3 godine + diplomski - 6 mjeseci
na poslu - novo radno mjesto - rad u smjenama- također cjelodnevni boravak
i da želim biti doma i mislim da bi to bilo divno za mene i moje dijete i mog muža
svi mi polazimo od sebe, pa ako gledam kroz prizmu pitanja koje mi se tako učestalo postavlja u zadnje vrijeme: a kad ćete imati drugo dijete, onda to meni izgleda ovako: suprug i ja radimo u smjenama - ako i jesmo u istoj smjeni onda nam radno vrijeme ne počne u isti sat; kamo da ja vozim dijete u jaslice u npr. jedan ili četiri sata ujutro? ili dođem po njega u osam navečer ili jedanaest u noći? Naše društvo inercijom riješava takve probleme - kak se tko snađe, pa je onda jako teško ako nemaš roditelje na raspolaganju funkcionirati kao Obitelj
uglavnom, ono što sam ja naučena u svom djetinjstvu - obitelj na okupu, dom (a ne samo zidovi stana ili kuće) - ognjište, oaza gdje si uvijek dobrodošao, rad, poštenje; to je ono što želim prenijeti svom djetetu
kada da mu prenesem? - to više nije pitanje kvalitativnog prisustva mene kao majke, nego kvantitete fizičke prisutnosti - ja npr. ne mogu s posla zvati njega nekoliko puta na tel. da se čujemo, razgovaramo.......ništa i nikad
i nije stvar u obavljanju ili ne obavljanju kućanskih i inih poslova - kad je to doma, taj odradi posao koji treba - kuha, spegla, opere veš, usisa itd.
ja čistim uz ostalo jednom tjedno - veće čišćenje kupaonice, prozori...
majke su imale kako je ovdje već više puta rečeno ulogu čuvarice ognjišta - one su držale na okupu obitelj i često i četiri ugla kuće, a to je značilo budućnost obitelji kao takve; ako žena radi i ima podršku svoje obitelji ona to i danas može - ili muž - to meni nije sporno, samo mi se čini da poslodavci očekuju prekovremeni rad, izostanak bolovanja - a kamoli radi djece, dostupnost u svako doba prvenstveno od muškaraca - u mom slučaju to se traži i od mene i onda se dogodi da ako želiš obiteljski život, doslovno možeš dati otkaz ( ili ga dobiti )
čini mi se da sam malo skrenula s teme...
nedavno sam s prijateljicom komentirala tri bakice-socijalističke kućanice-žene uvaženih liječnika,odvjetnika i veterinara.
stajale su na uglu,svaka sa svojim cekerom napunjenim stvarima s placa,imajući sve vrijeme svijeta za ćakulanje naširoko o svakodnevnim stvarima,o djeci,unucima,čak i praunucima.
kako žive u gradiću,tako o njima znam,poput svake kćeri malog mjesta,da idu na frizuru kod Marte petkom,znam gdje kupuju kruh a gdje i kada piju kavu-stariji ljudi vole svoje rituale-
a sve i da se ne radi o ritualima poznijih godina-ovako je otkada pamtim,nekih 35 godina.
uopće nisam znatiželjna osoba,čak suprotno,no kažem,malo mjesto ima svoje zakonitosti i nesvjesno znamo o svojim sugrađanima više nego što nas objektivno to i zanima.
srčemo ja i frendica svaka svoju kavu,u mučno usklađenih sat vremena,s pravom operacijom istovremenog zbrinjavanja što mojih a što njenih klinaca i nekim poluzavidnim tonom komentiramo:ma gledaj ti ove žene,kako se drže,kako se nose i kako su uščuvane.u svoje vrijeme nisu imale ovakvih egzistencijalnih borbi kao mi danas,vremena koliko hoćeš,sve u lagano,sve se stiglo.
nisu radile.bile su kućanice,posvećene svojim obiteljima.
znam sve o njima.a ništa ne znam.
ne znam jesu li ,kad se povuče crta života,istinski spokojne i zadovoljne svojim životnim odabirom i načinom na koji su provele život,ili se ipak nisu ostvarile na način koji su u biti željele,uz život žene i majke.
a to ne znam jer generalizacije naprosto ne postoje.
različite smo.različitih vrijednosti,ambicija,stremljenja u životu.ono što jednoj odgovara,drugoj je smrtna kazna.
nijedna od nas naprosto,ne može tvrditi:
ja sam kao kućanica posvećenija svojoj obitelji i bolja sam majka svojoj djeci i žena svom mužu.
ili
ja sam kao zaposlena žena sretnija jer sam neovisna i život mi se ne svodi na krpu i kuhaču,što je zaostalo i pripada relikvijama prošlosti
jer svaku od nas zadovoljavaju različite stvari,as simple as that
uvjeravati bilo koga drugog u superiornost vlastitog svjetonazora jest pomalo patronizirajuće i sebeljubivo,prije svega.
svjetonazori su kao i ukusi,naprosto različiti.i u cijeloj ovoj raspravi kao da se o tome uopće nije vodilo računa.
poštujem cure koje se ostvaruju na način isključivo žena/majka.vjerujem da su one zadovoljne svojim životnim odabirom....toliko zadovoljne da i svima nama imaju potrebu dokazati kako su zadovoljne
no već ovo mršavo životno iskustvo koje sam dosada skupila(mršavo naspram jednog životnog vijeka,barem) pokazalo mi je prekonekoliko kućanica otuđenih od svoje djece i muževa,kao i primjere duboke obiteljske povezanosti kod žena koje su cijeli život plesale na rubu poslovnih obaveza,i onih obiteljskih.
topla juhica je zdrava.
topla riječ i zagrljaj dopiru ravno do srca.bio taj zagrljaj u podne,ili u 17 sati.nevažno je.
moja baka bila je također socijalistička kućanica kao one tri s početka mog posta.muž direktor,jedan sin.
baš negdje prije nego što je umrla priznala mi je da joj je žao što u životu nije ,barem pokušala iskoristiti talent koji je imala:šivanje.
i tada kad sam razmišljala o tome,shvatila sam kako je život kratak,prohuja jednostavno,i kako uvijek treba slijediti svoje srce.
ono nam ustvari najbolje govori od čega smo sazdane i što zaista želimo od života.
kako si to lijepo sročila
svaka čast
to i je najbolji odgovor na temu - da bez obzira i unatoč spolu možemo IZABRATI kako ćemo proživjeti svoj život
Sve što pišete je na mjestu, svaka iz svoje perspektive ima viđenje života, obitelji, djece..i sve se trudimo najbolje što možemo. Ali morate priznati jednu stvar. A to je da zbog današnjeg načina života, prezaposlenosti, kroničnog nedostatka vremena itd gubimo obitelji. Nekakva skladna obitelj je postala više rijetkost nego uobičajena slika. To ne znači da su naše babe bile sretne u braku i da su se brakovi uspjeli održati samo zato što su žene bile čuvarice ognjišta a muškarci lovci i hranitelji. Ali sve je bilo nekako lijepo raposređeno, djeca su imala majke i očeve, roditelji su imali više vremena... Čitam ovo što piše Anitam i meni je to baš tužno. Ne konkretno njen slučaj nego činjenica da se žena ne može, ne smije odlučiti na dijete zato što nema vremena za njega. Isto tako činjenica da nam djeca više vremena provode u institucijama nego u kući s roditeljima. To ne može biti normalno. To mora negativno utjecati na djecu, na ljude i na brakove, kako god okreneš. Gube se obitelji, sve je više samohranih roditelja, isfrustriranih ljudi, djece koja izrastaju u frustrirane odrasle ljude i tako dolazimo do svega ovoga što čitamo po novinama i internetu. Koji je smisao života nego biti sretan? A na ovakav način to je teško izvesti.
Trina ovome o čemu pišeš je razlog otuđenost.
o razlozima otuđenosti bismo mogli unedogled,no ne bih čak krivila instituciju.od kuće sve kreće.
više nemamo vremena jedni za druge.
od 100 ljudi će 80,nakon radnog dana,polsvjesno buljiti u TV ekran(kompjuter),u svom vlastitom svijetu-ne dirajte moje krugove-nego provesti tri sata zajedno,razgovarajući.
zaboravili smo razgovarati.komunikacija nam je više manje svima na nuli.
ovo što vidimo oko sebe i što čitamo u novinama su posljedice toga.
no utješno je s druge strane da je u tom smislu svatko kovač vlastite sreće i da već večeras možemo stvar promijeniti nabolje.
divno si to rekla, bravo!
anitam, svaka čast na iskrenosti. Slažem se s tobom i vjerujem da tamo gdje postoji iskrena želja da će se s vremenom naći i načina. Gle tko zna, može se meni sutra okrenuti situacija i opet ću biti na početku, tako da trebamo se stalo nekako ohrabrivati
maria71virni malo na stay at home mom's sajtove ima ih koji su godinama planirali da ostanu s djecom tek u pubertetu koju godinu jer drugo nisu mogli isfurati nikako.Oni koji su probali kažu da im je i tih par godina bilo dragocjeno, sori ne bih ti htjela ništa nametati,ali možda je lakše kad znaš da te to čeka za x godina, a ne nikad.
uglavnom, sad kad čitam unazad ne znam zašto sam se opet ufurala u ove svjetonazorske rasprave, a uvijek si obećam da neću. Eto ispričavam se svima koje sam napala uvjeravat u svoje, ako im nije pasaloi da svi nekako podjelimo svoja iskustva na temu, a ne da se kačimo crn-bijel. Nije da ne mislim što sam napisala, ali mislim da ovo nije mjesto za to. od sad odoljevam provokacijama.
Ne namećeš ništa, dapače
potrebno je sagledati situaciju iz različitih perspektiva.
ovo bi po meni bio predivna konkluzija već pomalo razvodnjele rasprave o ovoj temi.nedavno sam s prijateljicom komentirala tri bakice-socijalističke kućanice-žene uvaženih liječnika,odvjetnika i veterinara.
stajale su na uglu,svaka sa svojim cekerom napunjenim stvarima s placa,imajući sve vrijeme svijeta za ćakulanje naširoko o svakodnevnim stvarima,o djeci,unucima,čak i praunucima.
kako žive u gradiću,tako o njima znam,poput svake kćeri malog mjesta,da idu na frizuru kod Marte petkom,znam gdje kupuju kruh a gdje i kada piju kavu-stariji ljudi vole svoje rituale-
a sve i da se ne radi o ritualima poznijih godina-ovako je otkada pamtim,nekih 35 godina.
uopće nisam znatiželjna osoba,čak suprotno,no kažem,malo mjesto ima svoje zakonitosti i nesvjesno znamo o svojim sugrađanima više nego što nas objektivno to i zanima.
srčemo ja i frendica svaka svoju kavu,u mučno usklađenih sat vremena,s pravom operacijom istovremenog zbrinjavanja što mojih a što njenih klinaca i nekim poluzavidnim tonom komentiramo:ma gledaj ti ove žene,kako se drže,kako se nose i kako su uščuvane.u svoje vrijeme nisu imale ovakvih egzistencijalnih borbi kao mi danas,vremena koliko hoćeš,sve u lagano,sve se stiglo.
nisu radile.bile su kućanice,posvećene svojim obiteljima.
znam sve o njima.a ništa ne znam.
ne znam jesu li ,kad se povuče crta života,istinski spokojne i zadovoljne svojim životnim odabirom i načinom na koji su provele život,ili se ipak nisu ostvarile na način koji su u biti željele,uz život žene i majke.
a to ne znam jer generalizacije naprosto ne postoje.
različite smo.različitih vrijednosti,ambicija,stremljenja u životu.ono što jednoj odgovara,drugoj je smrtna kazna.
nijedna od nas naprosto,ne može tvrditi:
ja sam kao kućanica posvećenija svojoj obitelji i bolja sam majka svojoj djeci i žena svom mužu.
ili
ja sam kao zaposlena žena sretnija jer sam neovisna i život mi se ne svodi na krpu i kuhaču,što je zaostalo i pripada relikvijama prošlosti
jer svaku od nas zadovoljavaju različite stvari,as simple as that
uvjeravati bilo koga drugog u superiornost vlastitog svjetonazora jest pomalo patronizirajuće i sebeljubivo,prije svega.
svjetonazori su kao i ukusi,naprosto različiti.i u cijeloj ovoj raspravi kao da se o tome uopće nije vodilo računa.
poštujem cure koje se ostvaruju na način isključivo žena/majka.vjerujem da su one zadovoljne svojim životnim odabirom....toliko zadovoljne da i svima nama imaju potrebu dokazati kako su zadovoljne
no već ovo mršavo životno iskustvo koje sam dosada skupila(mršavo naspram jednog životnog vijeka,barem) pokazalo mi je prekonekoliko kućanica otuđenih od svoje djece i muževa,kao i primjere duboke obiteljske povezanosti kod žena koje su cijeli život plesale na rubu poslovnih obaveza,i onih obiteljskih.
topla juhica je zdrava.
topla riječ i zagrljaj dopiru ravno do srca.bio taj zagrljaj u podne,ili u 17 sati.nevažno je.
moja baka bila je također socijalistička kućanica kao one tri s početka mog posta.muž direktor,jedan sin.
baš negdje prije nego što je umrla priznala mi je da joj je žao što u životu nije ,barem pokušala iskoristiti talent koji je imala:šivanje.
i tada kad sam razmišljala o tome,shvatila sam kako je život kratak,prohuja jednostavno,i kako uvijek treba slijediti svoje srce.
ono nam ustvari najbolje govori od čega smo sazdane i što zaista želimo od života.
lijepo sročeno i pogođena bit!
Ja predlažem da otvorimo drugu temu za razmjenu iskustava među kućanicama i onima koje taj životni izbor potencijalno zanima, tako da razmjenjujemo korisne savjete, bez pravdanja onima kojima to nije cilj u životu? Ima li tko ideju za naslov? Dosta nas se ovdje izjasnilo kao potencijalne ili aktivne kućanice, nisam brojala, ali bio je neki solidan broj
Mislim, ostajanje doma je dovoljno kompliciran i kompleksan pothvat sam po sebi, a tek kod nas, mislim da imamo materijala...
mislim da bi to bilo super
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
