Razmisljaju li o tome kucanice?

[ronin]

Trina ovome o čemu pišeš je razlog otuđenost.

o razlozima otuđenosti bismo mogli unedogled,no ne bih čak krivila instituciju.od kuće sve kreće.

više nemamo vremena jedni za druge.

od 100 ljudi će 80,nakon radnog dana,polsvjesno buljiti u TV ekran(kompjuter),u svom vlastitom svijetu-ne dirajte moje krugove-nego provesti tri sata zajedno,razgovarajući.

zaboravili smo razgovarati.komunikacija nam je više manje svima na nuli.

ovo što vidimo oko sebe i što čitamo u novinama su posljedice toga.

no utješno je s druge strane da je u tom smislu svatko kovač vlastite sreće i da već večeras možemo stvar promijeniti nabolje.

[pikula]

Sve što pišete je na mjestu, svaka iz svoje perspektive ima viđenje života, obitelji, djece..i sve se trudimo najbolje što možemo. Ali morate priznati jednu stvar. A to je da zbog današnjeg načina života, prezaposlenosti, kroničnog nedostatka vremena itd gubimo obitelji. Nekakva skladna obitelj je postala više rijetkost nego uobičajena slika. To ne znači da su naše babe bile sretne u braku i da su se brakovi uspjeli održati samo zato što su žene bile čuvarice ognjišta a muškarci lovci i hranitelji. Ali sve je bilo nekako lijepo raposređeno, djeca su imala majke i očeve, roditelji su imali više vremena... Čitam ovo što piše Anitam i meni je to baš tužno. Ne konkretno njen slučaj nego činjenica da se žena ne može, ne smije odlučiti na dijete zato što nema vremena za njega. Isto tako činjenica da nam djeca više vremena provode u institucijama nego u kući s roditeljima. To ne može biti normalno. To mora negativno utjecati na djecu, na ljude i na brakove, kako god okreneš. Gube se obitelji, sve je više samohranih roditelja, isfrustriranih ljudi, djece koja izrastaju u frustrirane odrasle ljude i tako dolazimo do svega ovoga što čitamo po novinama i internetu. Koji je smisao života nego biti sretan? A na ovakav način to je teško izvesti.

divno si to rekla, bravo!

anitam, svaka čast na iskrenosti. Slažem se s tobom i vjerujem da tamo gdje postoji iskrena želja da će se s vremenom naći i načina. Gle tko zna, može se meni sutra okrenuti situacija i opet ću biti na početku, tako da trebamo se stalo nekako ohrabrivati

maria71 virni malo na stay at home mom's sajtove ima ih koji su godinama planirali da ostanu s djecom tek u pubertetu koju godinu jer drugo nisu mogli isfurati nikako.Oni koji su probali kažu da im je i tih par godina bilo dragocjeno, sori ne bih ti htjela ništa nametati,ali možda je lakše kad znaš da te to čeka za x godina, a ne nikad.

[zarrin]

nedavno sam s prijateljicom komentirala tri bakice-socijalističke kućanice-žene uvaženih liječnika,odvjetnika i veterinara.

stajale su na uglu,svaka sa svojim cekerom napunjenim stvarima s placa,imajući sve vrijeme svijeta za ćakulanje naširoko o svakodnevnim stvarima,o djeci,unucima,čak i praunucima.

kako žive u gradiću,tako o njima znam,poput svake kćeri malog mjesta,da idu na frizuru kod Marte petkom,znam gdje kupuju kruh a gdje i kada piju kavu-stariji ljudi vole svoje rituale-
a sve i da se ne radi o ritualima poznijih godina-ovako je otkada pamtim,nekih 35 godina.

uopće nisam znatiželjna osoba,čak suprotno,no kažem,malo mjesto ima svoje zakonitosti i nesvjesno znamo o svojim sugrađanima više nego što nas objektivno to i zanima.

srčemo ja i frendica svaka svoju kavu,u mučno usklađenih sat vremena,s pravom operacijom istovremenog zbrinjavanja što mojih a što njenih klinaca i nekim poluzavidnim tonom komentiramo:ma gledaj ti ove žene,kako se drže,kako se nose i kako su uščuvane.u svoje vrijeme nisu imale ovakvih egzistencijalnih borbi kao mi danas,vremena koliko hoćeš,sve u lagano,sve se stiglo.

nisu radile.bile su kućanice,posvećene svojim obiteljima.

znam sve o njima.a ništa ne znam.
ne znam jesu li ,kad se povuče crta života,istinski spokojne i zadovoljne svojim životnim odabirom i načinom na koji su provele život,ili se ipak nisu ostvarile na način koji su u biti željele,uz život žene i majke.

a to ne znam jer generalizacije naprosto ne postoje.

različite smo.različitih vrijednosti,ambicija,stremljenja u životu.ono što jednoj odgovara,drugoj je smrtna kazna.

nijedna od nas naprosto,ne može tvrditi:
ja sam kao kućanica posvećenija svojoj obitelji i bolja sam majka svojoj djeci i žena svom mužu.

ili

ja sam kao zaposlena žena sretnija jer sam neovisna i život mi se ne svodi na krpu i kuhaču,što je zaostalo i pripada relikvijama prošlosti

jer svaku od nas zadovoljavaju različite stvari,as simple as that

uvjeravati bilo koga drugog u superiornost vlastitog svjetonazora jest pomalo patronizirajuće i sebeljubivo,prije svega.

svjetonazori su kao i ukusi,naprosto različiti.i u cijeloj ovoj raspravi kao da se o tome uopće nije vodilo računa.

poštujem cure koje se ostvaruju na način isključivo žena/majka.vjerujem da su one zadovoljne svojim životnim odabirom....toliko zadovoljne da i svima nama imaju potrebu dokazati kako su zadovoljne

no već ovo mršavo životno iskustvo koje sam dosada skupila(mršavo naspram jednog životnog vijeka,barem) pokazalo mi je prekonekoliko kućanica otuđenih od svoje djece i muževa,kao i primjere duboke obiteljske povezanosti kod žena koje su cijeli život plesale na rubu poslovnih obaveza,i onih obiteljskih.

topla juhica je zdrava.
topla riječ i zagrljaj dopiru ravno do srca.bio taj zagrljaj u podne,ili u 17 sati.nevažno je.

moja baka bila je također socijalistička kućanica kao one tri s početka mog posta.muž direktor,jedan sin.

baš negdje prije nego što je umrla priznala mi je da joj je žao što u životu nije ,barem pokušala iskoristiti talent koji je imala:šivanje.

i tada kad sam razmišljala o tome,shvatila sam kako je život kratak,prohuja jednostavno,i kako uvijek treba slijediti svoje srce.

ono nam ustvari najbolje govori od čega smo sazdane i što zaista želimo od života.

ovo bi po meni bio predivna konkluzija već pomalo razvodnjele rasprave o ovoj temi.
lijepo sročeno i pogođena bit!

[anita_m]

kako si to lijepo sročila

svaka čast


to i je najbolji odgovor na temu - da bez obzira i unatoč spolu možemo IZABRATI kako ćemo proživjeti svoj život

[pikula]

uglavnom, sad kad čitam unazad ne znam zašto sam se opet ufurala u ove svjetonazorske rasprave, a uvijek si obećam da neću. Eto ispričavam se svima koje sam napala uvjeravat u svoje, ako im nije pasalo i obećajem da ću se držati uže teme jer mi je stalo da raspravljam s kolegicama - Beti3 i da svi nekako podjelimo svoja iskustva na temu, a ne da se kačimo crn-bijel. Nije da ne mislim što sam napisala, ali mislim da ovo nije mjesto za to. od sad odoljevam provokacijama.

[maria71]

Ne namećeš ništa, dapače

potrebno je sagledati situaciju iz različitih perspektiva.

[pikula]

Ja predlažem da otvorimo drugu temu za razmjenu iskustava među kućanicama i onima koje taj životni izbor potencijalno zanima, tako da razmjenjujemo korisne savjete, bez pravdanja onima kojima to nije cilj u životu? Ima li tko ideju za naslov? Dosta nas se ovdje izjasnilo kao potencijalne ili aktivne kućanice, nisam brojala, ali bio je neki solidan broj
Mislim, ostajanje doma je dovoljno kompliciran i kompleksan pothvat sam po sebi, a tek kod nas, mislim da imamo materijala...

[anin]

Žene!Žene!Žene!
Čemu toliko nerazumijevanja??!
I čemu toliko krivih asocijacija:
1.Da kućanice trpe batine i peru noge muže...da su neispunjene i nesretne i sl...
2.Da zaposlene žene riskiraju brak, da su im djeca nesretna i sl...
Sve su to predrasude...a univerzalnog recepta za sreću nema...složit ćete se, to je već netko napisao, da je sreća ta kojoj težimo...sreća i ispunjenost, to su razlozi zbog kojih netko odluči ostat doma (ako se poklopi da ima za to materijalnih mogućnosti) a netko se odluči radit..
Čitala sam neki dan nešto o sreći na jednom drugom forumu, pa evo malo copy-paste, mislim da se uklapa u našu temu:
ima ljudi koji su sretni a imaju malo ili nimalo novca

ima ljudi koji su sretni a imaju jako puno novca

ima ljudi koji su sretni jer imaju roditelje

ima ljudi koji su sretni jer nemaju roditelje

ima ljudi koji su sretni jer su zdravi

ima ljudi koji su sretni jer su bolesni

ima ljudi koji su sretni jer imaju posao

ima ljudi koji su sretni jer nemaju posao

ima ljudi koji su sretni jer imaju lijep i skup automobil

ima ljudi koji su sretni a nemaju lijep i skup automobil

ima ljudi koji su sretni jer imaju ruzan i skup automobil

ima ljudi koji su sretni jer nemaju ruzan i skup automobil

ima ljudi koji su sretni jer imaju petero djece

ima ljudi koji su sretni jer imaju cetvero djece

ima ljudi koji su sretni jer imaju troje djece

ima ljudi koji su sretni jer imaju dvoje djece

ima ljudi koji su sretni jer imaju jedno djete

ima ljudi koji su sretni jer nemaju petero djece

ima ljudi koji su sretni jer nemaju cetvero djece

ima ljudi koji su sretni jer nemaju troje djece

ima ljudi koji su sretni jer nemaju dvoje djece

ima ljudi koji su sretni jer nemaju jedno djete

ima ljudi koji su sretni sto putuju

ima ljudi koji su sretni sto ne putuju

ima ljudi koji su sretni sto zive u Americi

ima ljudi koji su sretni sto ne zive u Americi

ima ljudi koji su sretni sto imaju bazen

ima ljudi koji su sretni sto nemaju bazen

ima ljudi koji su sretni sto puno jedu

ima ljudi koji su sretni sto puno ne jedu

ima ljudi koji su sretni sto su ozenjeni/udati

ima ljudi koji nisu sretni sto su ozenjeni/udati

ima ljudi koji su sretni pa su kasnije zbog toga nesretni

ima ljudi koji su nesretni pa su kasnije zbog toga sretni


No da se vratim na uvodni post, reći ću da ima jako puno zaposlenih žena, koje si unatoč zaposlenosti ne mogu "priuštiti" razvod, samostalan život i odgajanje djeteta isl...Možemo li tu govoriti o njenoj ravnopravnosti i ispunjenosti..
I da, naravno da žena koja ne radi, kad dođe u neke godine u kojim je djeca manje trebaju, ima višak slobodnog vremena, a teško će ili nikako pronaći posao...No što je sa ženama koje cijelo djetinjstvo svoje djece provedu radeći godinama na određeno, da bi im kad djeca poodrastu, ugovor istekao bez produžetka..Ne smijemo idealizirati, kako ni ostanak doma, tako ni zaposlenost...živimo u početnom kapitalizmu tranzicijske zemlje...nije to isto kao kad se radilo do 15 - 16 h sa slobodnim vikendima...

[maria71]

mislim da bi to bilo super

[pikula]

A gdje bi to spadalo? Na koji pdf? Nešto kao "kako ostati kod kuće?" ili ne znam, stao mi mozak

[Cubana]

A gdje bi to spadalo? Na koji pdf? Nešto kao "kako ostati kod kuće?" ili ne znam, stao mi mozak

Mozda na neki pdf podrške?

[sirius]

A gdje bi to spadalo? Na koji pdf? Nešto kao "kako ostati kod kuće?" ili ne znam, stao mi mozak

Pikula, možda na" izazove roditeljstva"? Napiši da je tema za razmjenu iskustva . Možda:
Kako postati i ostati mama kod kuće ?

[stanam]

Pikula, možda na" izazove roditeljstva"? Napiši da je tema za razmjenu iskustva . Možda:
Kako postati i ostati mama kod kuće ?

možda samo kućanice? bez majki i očeva, da ne bi tko nešto krivo shvatio.

[Cubana]

"sirius prvotno napisa Pikula, možda na" izazove roditeljstva"? Napiši da je tema za razmjenu iskustva . Možda:
Kako postati i ostati mama kod kuće ?"

stanam:
"možda samo kućanice? bez majki i očeva, da ne bi tko nešto krivo shvatio. "


Nažalost, teško da bi se išta krivo shvatilo :/

[Beti3]

U 4 kuta našeg doma?

[eris]

OT, maria71, kakav ti je ovo potpis, vau!

[Beti3]

Anin - sviđa mi se tvoj post. Naći sreću u onome što imaš.To je to.

[maria71]

Ja ne govorim, žene ajmo sad sve na njivu ili žene idemo na bauštelu ili idemo gledati 1001 noć.Govorim i pišem o sebi.

Dovoljno poznam sebe kad kažem da mi posao neće faliti , da sad ostanem doma, kad mi sin bude imao 18 godina ili 28.I ni jedna nabrijana forumašica neće promijeniti to mišljenje. Da ostanem doma , za 10 godina od sad , bila bih sretna i ispunjena , a ta moja sreća bi vama bila trivija , i to je ok, ali ono bek of, valjda ja znam što je za mene najbolje ( ili mi to mora netko reći ?????? )

Pa valjda imam nešto mozga i životnog isukustva sa 39 godina da znam što mi treba i što želim , drugi par cipela je to što si to sad ne mogu priuštiti.

Potpis je pjesnički uradak godpođe vjekosalve huljić, totalno me je očarao

[Storma]

Ja sam prije ne znam ni koliko stranica govorila bas o ovome sto maria prica. MENI je (nakon sto sam pregrizla dvojbe u glavi) bilo lako ostati kod kuce jer NISAM imala posao koji me ispunjavao, odlicnu placu, divno radno okruzenje, vec samo izvor opakih frustracija u svom zivotu. Da jesam, ne bih ostala kod kuce. I kako razumijem krumpiric, koja uziva u svome poslu i ne zeli ga se odreci, razumijem i zenu koja radi (fizikalu) u npr. konzumu za malu placu i kojoj je buducnost poprilicno crna (nije to posao koji se radi do penzije, kao ni u autopraoni npr.).

Jesu li bolje majke ili ocevi...divno je kada dijete ima kod kuce nekoga tko je prisutan. Neovisno o spolu.

[anin]

Ja ne govorim, žene ajmo sad sve na njivu ili žene idemo na bauštelu ili idemo gledati 1001 noć.Govorim i pišem o sebi.

Dovoljno poznam sebe kad kažem da mi posao neće faliti , da sad ostanem doma, kad mi sin bude imao 18 godina ili 28.I ni jedna nabrijana forumašica neće promijeniti to mišljenje. Da ostanem doma , za 10 godina od sad , bila bih sretna i ispunjena , a ta moja sreća bi vama bila trivija , i to je ok, ali ono bek of, valjda ja znam što je za mene najbolje ( ili mi to mora netko reći ?????? )

Maria, svaka čast...

Anita_m se zapitala "zašto raličita mišljenja potiču obranu stavova"?(tako nešto)..pa to su samo različita mišljenja, a valjda smo svi ovdje dovoljno "veliki" za znamo da možemo imati različita mišljenja i iako je to tako sasvim se dobro slagati..to bi bila kao neka zrelost...ipak...Većinu nas različito mišljenje onog drugog odmah potiče da se opravdavamo, "branimo" i sl..Maria, ti si to prevazišla, ti nemaš potrebu ni sebi (prvenstveno) pa ni drugima, svoj život koji trenutno živiš prikazivat kao najnaj samo zato da bi lakše podnosila svakodnevicu...i zato svaka čast...Jer brojne žene...i kućanice i poslovne..upravo to rade...opisuju taj svoj položaj najnaj i tako zapravo prvenstveno same sebe uvjeravaju da im je dobro..

[maria71]

I meni je drago da se o tome piše, da se više ne osjećam kao troglavo čudovište XD

[Storma]

I meni je drago da se o tome piše, da se više ne osjećam kao troglavo čudovište XD

ma daj

[pikula]

ma daj

Maria znam o čemu pričaš i nije to samo tako itekako te ljudi gledaju kao troglavo čudovište i koliko god se pravio da te nije briga i koliko god bio siguran u svoj izbo (a nitko ne može biti 100% siguran) čovjek je društveno biće i ipak te štrecne što si stalno neka marginalna manjina. Možda otud neka želja da se pravdamo na ovoj temi jer nam ovdje bar kažu otvoreno što misle dok te inače sam gledaju ko troglavo čudovište, okrenu očima i nastave gdje su stale. U najboljem slučaju dobiješ šale na temu supruga nogometaša, ali da ne dužim -
storma mislim da je to dobar prjedlog, ako netko već nije otvaram temu na izazovima roditeljstva pod naslovom kako postati i ostati mama kod kuće pa koga zanima životni izbor stay at home mom nakratko i li na duže nek nas potraži tamo i tate su dobro došli naravno

[pikula]

mislim možemo je nazvati i konji i magarci ili troglava čudovišta to će sve obuhvatiti lol

[Storma]

mislim možemo je nazvati i konji i magarci ili troglava čudovišta to će sve obuhvatiti lol

mislim da konji, magarci i troglava cudovista u kontekstu onog sto smo pricali ne znace isto a biti roditelj kod kuce je forumulacija neovisno o tome kamo (inace) spadas.

[nenaa]

Citala sam neki dan clanak o jednoj misici koja se bogato udala pa dobro unovcila rastavu. ( F.Č)U medjuvremenu je nista ili malo radila, novac se poceo topiti i sad je, jednom rjecju, jadna.

Uvod je da pitam razmisljaju li ikad zene koje ne rade , tj. koje su kucanice sta ce biti ako bude.
Ja npr radim tj zaposlena sam a znam se i sama nekad pitati sto da se npr razbolim, tko ce placati kredite i slicno.
Zena koja je nezaposlena i to svjesno, svojim izborom i to na duge staze, mislim da je jos u losijoj situaciju.
Pita li se ikad sto ako muz nadje drugu pa me ostavi, sto ako se razboli, od cega cemo mi zivjeti jer eto imam 35 god i bez radnog staza sam itd. a nisam bas ni ulagala u svoje skolovanje.
Bas me zanima vase razmisljanje.
Nije li zapravo veliki rizik biti zena kucanica?

Osvrćem se isključivo na prvi post. Imam frendicu koja se eto sa 39 godina rastala od muža koji ima 50 i našao je mlađu. Ona je rodila i udala se sa 19. Ima sina od 18 godina. Ni dana radnog staža. I eto snašla se je. Nitko nije mrtav svi zdravi. Uzela je čuvat dva klinca doma jer drugdje je nitko neće jer nema staža. Dok ne nađe nešto to će je održati. Snalazi se.
Ali inače se ljudi snađu. Pokrenu se i nekako se sve smjesti di treba.

[maria71]

U biti ne radim neki pretjerano težak fizički posao, zahtjevan je u smislu rada na 2 škole različitih profila za istu plaću kao što netko radi na jednoj školi i nakon 5 godina mi je već dosta.( ne znači da bih ja veću plaću, ja bih jednu školu ,ali od tog nema ništa na obzoru )

I drago mi je da mogu ,bar ovdje napisati, ja bih drugu polovicu svog života ili koliko mi je još ostalo provela onako kako ja želim.

[Pcelica Mara]

...divno je kada dijete ima kod kuce nekoga tko je prisutan. Neovisno o spolu.

Naravo, to sam i ja pokušavala objasniti. I očevi su roditelji.
Ali teško je doprijetri do nekih majki.

Međutim, i dalje me smeta to uvjeravanje (ne pravdanje, nego baš uvjeravanje) par forumašica kućanica kako je njihov izbor najbolji, ne samo za njih i njihove obitelji, nego i za cijelo društvo
Ili kako su one divne maje i predane supruge samo zbog toga jer nisu zaposlene.

Ma ustvari, niti ne smeta mi, tu i tamo me snerva, ali jasno mi je da su to najobičnije gluposti i nepotrebna vrijeđanja.

[Storma]

Pcelice, treba vremena za dostizanje tocke na kojoj prihvacas svoje izbore i ono sto izlazi iz njih, pozitivno i negativno. do tada imas potrebu za dokazivanjem kako si u pravu. nakon toga, bas te briga za druge. zivis svoj zivot

da ne bi krivo shvatili ono "bas te briga" - znas da si donio najbolju odluku u trenutnoj situaciji i ne dozivljavas osobno tude komentare. cak i kada pricaju o tebi.

[anita_m]

Pcelice, treba vremena za dostizanje tocke na kojoj prihvacas svoje izbore i ono sto izlazi iz njih, pozitivno i negativno. do tada imas potrebu za dokazivanjem kako si u pravu. nakon toga, bas te briga za druge. zivis svoj zivot

da ne bi krivo shvatili ono "bas te briga" - znas da si donio najbolju odluku u trenutnoj situaciji i ne dozivljavas osobno tude komentare. cak i kada pricaju o tebi.

da,
lako je generalizirati i pametovati ALI svako od nas živi u svom trenutku u svom svijetu i baš kako si napisala konkretno: ja sam donijela odluka za sebe u svom trenutku, bez obzira na tuđe komentare - kad svjesno izabireš svoj put, vidiš da ima ljudi koji u glavi imaju cilj, a posao ili trenutni posao ili whatever (udaja za debelog starca npr. ) je samo sredstvo do tog cilja - s time da se razumijemo ja ništa u životu ne mogu raditi ako to ne volim - dakle ja iskreno volim svoj posao, ali nemam model kako promijeniti okolnosti u kojima ga obavljam - čitaj nisam sama sebi šef , a ni na ponašanje kolega nemam utjecaj.

život nas postavi u neke okvire - koji su nam zadani vremenom u kojem smo rođeni, imovinskim statusom roditelja, odgojem - tj. vrijednostima kojima nas roditelji uče, vlastita inteligencija - kao i emocionalna inteligencija također ima svoj značaj, izgled - ili da tako kažem način prezentiranja samog sebe, izbor škole, supruga................to je naša polazna točka - od kud krećemo ili nastavljamo ili se borimo također je vrlo bitno. To je ono što maria veli znam da sam magarac i samo me pusti da to budem . To je bit. Ja sam to što jesam, nije mi važno tko si ti nego kakav si, pusti me da živim svoj život
zašto različito mišljenje potiče obranu stavova?

uvijek imamo izbor i kompromis je izbor i prihvaćanje tuđeg mišljenja je izbor i ustrajanje kod svog je izbor

[Storma]

ne mora biti fizicki posao da ti bude dosta. odlazi li covjek na posao kao da ide na robiju...

[maria71]

Jako je teško suočiti se sa sobom u ogledalu i reći ja nisam trkaći konj, ja sam magarac.

I koliko god trenirala, vježbala , ulagala bit ću magarac koji će na utrci doći posljednji jer je i najlošiji konj brži od najutreniranijeg magarca.

(Posudila sam ovu parabolu od jedne fb frendice )

Eto, ja sam se pogledala u ogledalo, ja sam magarac i želim živjeti po magareći .

I ne znači to da ću ići okolo ubjeđivati vrance, lipicance , preponaše da postanu magarci, samo želim da me oni puste da budem tovar, svoj na svome, sa sepetom koji mogu ponijeti.

[Storma]

o magarcima i konjima
jako, jako je vazno odakle si dosao, kakvo si zalede imao/imas i koji su ti putevi otvoreni. postignuca se mjere po mjestu odakle si krenuo, a ne kamo si stigao, znas.

[anita_m]

o magarcima i konjima
jako, jako je vazno odakle si dosao, kakvo si zalede imao/imas i koji su ti putevi otvoreni. postignuca se mjere po mjestu odakle si krenuo, a ne kamo si stigao, znas.

[maria71]

ja tebe jako volim :bezulizivanja:

[Pcelica Mara]

Storma, baš si mudra jutros
Lijepi postovi...

[Storma]

hvala vam :puse:

moja mudrost proizlazi iz mog zivotnog iskustva, a i uvida u tude zivote

zao mi je sto ne mogu pisati cesce, doci ce i to vrijeme

[mare41]

Meni je ovo bilo zanimljivo (na početku) škicnuti jer sam se uvijek vidjela ko kućanicu s vašim potpisima koja doma, osim obaveza, prčka nešto za svoju dušu. I znam i ja jednu sličnu priču kao i nenaa-žena koja je bila 15 godina doma s djecom, nakon razvoda je našla posao i život ide dalje.
maria, mene si dobila već kod plota, tovar je samo šlag.
Rado ću čitati novu temu o životu kućanica -možda se ipak jednom pridružim.

[pikula]

krivo sam kvotala,htjela sam kvotati mariu71 s troglavim čudovištem,sori
cubana ako se tema zove samo kućanice onda nema što tražiti na roditeljstvu, mislim da je zato storma tako formulirala, osim toga tate se uvijek mogu pridružiti ili otvoriti i svoju temu.

[Storma]

A roditelj kod kuce?

[Cubana]

A roditelj kod kuce?

Nakon xy stranica ovog topika očito je da je ta uloga rezervirana samo za majke.
I primjedba o konjima, magarcima i troglavim čudovištima bi bila i smiješna da nema par posljednjih stranica ove teme. Sad mi je samo tužna.

[pikula]

http://forum.roda.hr/threads/58845-k...mama-kod-kuće
evo link, slobodno promjenite naslov u roditelj kod kuće ili što već,ako želite,naravno ja to ne znam napraviti pa vam prepuštam
ja sam u uvodnom postu napisala da su mame/tate kod kuće, ali kako vi želite

[sirius]

Cubana, pretpostavila sam (nakon što sam napisala post) da će se sigurno javiti oni kojima to nije politički prihvatljivo. Čudim se da se nitko ne javlja kad koristimo posuđeni izraz stay at home mam, meni recimo smeta kad se ne koristi hrvatski tamo gdje bi se moglo.

[Beti3]

Maria, tvoj post 918 mi je odličan ( ma, naučit ću ja citirati kad-tad). I Stormin o zaleđu.
Lako je biti doma ako naslijediš dovoljno da ti svaki mjesec sjedaju kamate od, ne znam, petnaestak tisuća kuna. Ili ako ti bivši muž da nekih milion eura. Ili je tata vlasnik firme pa imaš posao i ti i muž i djeca.

No, odlučiti se biti doma, oslanjajući se na jednu plaću bez ovakvog zaleđa, iziskuje i odricanje i hrabrost.
Mi se odričemo pola godine zajedničkog života, da bi pola godine bili i tata i mama kod kuće - domaćica i domaćin. Tko može, neka proba. Nikome ne propagiram, jer nije lako, ni muškom, ni ženskom dijelu. Odluka je bila takva, jer nam je omogućila ( već sam to pisala) kuću i još jedno dijete. Ali, ja sam morala ostati doma. Zato sam dobila ono što najviše volim i želim, dijete- i to curu nakon dva sina. Meni je to dovoljna kompenzacija za plaću. Ali, svatko ima druge vrijednosti.

Isto tako ne kažem da je to zauvijek. Život se mijenja, ljudi se mijenjaju.
Idem sad vidjet novu pikulinu temu.

[la_mama]

Ono što me zasmetalo je potezanje tradicionalnih običaja, i zato sam spomenula probleme nasilja, te neke običaje koji su, eto, u ovo vrijeme neprihvatiljivi.
Jer, tradicionalno, žena NIJE imala ni pravo izbora, glasa, ni školovanja - kao što sada ima. Tako da imam dojam da se na tu našu tradiciju gleda kroz ružičaste naučale, bez nekih filtera.

I vjerujem da je današnjim kućanicama život dosta lagodniji nego starijim generacijama. Ako zbog ničeg drugog, onda zbog veš mašine

[krumpiric]

meni je sada ovo malo postalo karikatura.
Ovo što priča maria, zar nebi svi tako, jao, kao da mi nebi rado bili 24/7 na godišnjem odmoru, doma se družili s djecom, šetali, pili kavu, planinarili i ne mislili na sutra?
Samo to je opcija 4 obitelji u Hrvatskoj i to nije ono o čemu pričamo.

[Ifigenija]

meni je sada ovo malo postalo karikatura.
Ovo što priča maria, zar nebi svi tako, jao, kao da mi nebi rado bili 24/7 na godišnjem odmoru, doma se družili s djecom, šetali, pili kavu, planinarili i ne mislili na sutra?
Samo to je opcija 4 obitelji u Hrvatskoj i to nije ono o čemu pričamo.

Krumpirić, da je bar to godišnji odmor! Sav onaj puno puta naporan posao s djecom oko djece, njihovih fizičkih potreba, organizacije igre, učenja da ne možeš nabit nekog u glavu jer te smeta... stotinu zašto - sve to za zaposlene majke odradi netko drugi, plaćen za to. Dijete deset puta dnevno padne, zaplače, upadne u neku mini-emotivnu krizu (dvogodišnjaci, barem), hoće pričat, hoće se igrat - ti to ništa ne moraš pratit jer si na poslu,d rugi to radi za tebe. U slučaju domaćica - mi to radimo same. Iz dana u dan, iz trena u tren. Pa je tu onda održavanje kuće uz djecu, koja je cijeli dan mažu i razaraju Zatim su tu onda i ajmo reć neki viši standardi kvalitete života - ja više kuham, pečem, više lijepih stvari radim, očekujem od sebe više nego kad sam radila. To je sve posao, ali posao koji sam htjela.

Besposlena nisam nikad. sjedim, čitam i uživam onda kad si kažem - okej, a sad ti uživaš. To uopće ne znači da nema stvari, pa čak ni hitnih i bitnih koje bi trebalo taj tren uraditi. Ali jedini način da si priuštiš nešto je da kažeš - sad dosta. Sad sam na redu ja.

I Krumpirić - ovo sve ne znači ne misliti na sutra.
Obitelji koje poznajem, a da su u sličnoj situaciji kao mi, moraju se suočiti s pitanjima osiguranja, novca, budućnosti. Tu su obrti, poslovi, ulaganja, osiguranja, i sve to ona koja traže osobni angažman - nema kao u slučaju zaposlenja da država brine. Cijelu konstrukciju drže muž i žena, svojim dogovorom, odricanjem i suglasnosti. Da bismo bile doma puno puta ulažemo više truda i rada kako bismo uštedjele upravo za te stvari, budućnost, sigurnost i slično. Rijetko koja domaćica koje znam ne kuha zimnicu sama, ne šije bar ponešto, nema vrta (ako ima dvorište), ne kuha domaće, od početka (nema polugotovih jela i slično), ne ulaže određeni trud i vrijeme u nabavku povoljnijeg... jednostavno - to je drugačija logika, drugačiji pogled na život od zaposlenih - jer zaposlene računaju na dio potrošnje u zbrinjavanju djece i doma, ali ostatak novca (ako ga ima) ide na ajmo reć brži, lakši, komotniji život (nije pravilo, ali u mom slučaju je bilo tako). Moje cure-kolegice domaćice znaju obnovit namještaj same, barataju brusom i lakom... i tako. Nije pravilo - ima i vrlo bogatih žena koje zapravo i piju kavu cijeli dan. Što mene osobno ne smeta. Vesela sam vidit zbrinutu obitelj, a ako se ima dosta i za luksuz i njezine gušte - super. Svatko polazi od svojih okolnosti, i svatko radi što mora da pruži obitelji ono najpotrebnije, najvažnije i najljepše.

[dorotea24]

meni je sada ovo malo postalo karikatura.
Ovo što priča maria, zar nebi svi tako, jao, kao da mi nebi rado bili 24/7 na godišnjem odmoru, doma se družili s djecom, šetali, pili kavu, planinarili i ne mislili na sutra?
Samo to je opcija 4 obitelji u Hrvatskoj i to nije ono o čemu pričamo.

ja ne bih tako! i da dobijem milijunski iznos na lotu zadržala bih svoj posao (uz eventualno blago skraćeno vrijeme) jer mene moj posao ispunjava kao osobu. zašto je tako teško shvatiti da nismo svi isti i da će netko to svoje životno ispunjenje ostvariti kod kuće uz svoje aktivnosti, netko se poslom nadopunjuje, a netko radi zato što mora i rađe bi se kući bavio umjetnošću, dobrovoljnim radom i sl? nazivati tuđe želje i interese karikaturom mi je vrlo nekorektno jer time ne priznaješ ništa osim onog kako ti smatraš da je ispravno.
ja samo šaljem virtualnu podršku mamama koje su odlučile svoj život ispuniti kod kuće i sretne su, a iskrenu želju onima koje bi to htjele, a ne mogu, da im se što prije ostvari! isto tako i onima koje bi silno radile u struci koju vole, a ne mogu naći posao pa su silom prilika kod kuće!

[krumpiric]

Da dodam, ovo nije tema ko šta i koliko radi i ko se o čijem djetetu brine. Ima različitih razina brige i životnih uvjeta i među radnicama i kućanicama.
Tete u vrtiću ne vode moje dijete cijepit, ne odlaze mu kupiti cipele, ne kuhaju nam doma ručak niti se brinu za milijardu stvari-one nisu moja zamjena.

[cebelka86]

Seni, evo samo da ti odgovorim da običaje i duh vremena čine i njeguju upravo ljudi, žene i muškarci, tako da tu uopće ne stoji ona tvrdnja koju si napisala...