A gdje bi to spadalo? Na koji pdf? Nešto kao "kako ostati kod kuće?" ili ne znam, stao mi mozak
 |
|||
|
|
|||
A gdje bi to spadalo? Na koji pdf? Nešto kao "kako ostati kod kuće?" ili ne znam, stao mi mozak
U 4 kuta našeg doma?
OT, maria71, kakav ti je ovo potpis, vau!
U iskrenu razmjenu mišljenja o temi!!Storma prvotno napisa
jao, u sto se ovaj topic izrodio
Žene!Žene!Žene!
Čemu toliko nerazumijevanja??!
I čemu toliko krivih asocijacija:
1.Da kućanice trpe batine i peru noge muže...da su neispunjene i nesretne i sl...
2.Da zaposlene žene riskiraju brak, da su im djeca nesretna i sl...
Sve su to predrasude...a univerzalnog recepta za sreću nema...složit ćete se, to je već netko napisao, da je sreća ta kojoj težimo...sreća i ispunjenost, to su razlozi zbog kojih netko odluči ostat doma (ako se poklopi da ima za to materijalnih mogućnosti) a netko se odluči radit..
Čitala sam neki dan nešto o sreći na jednom drugom forumu, pa evo malo copy-paste, mislim da se uklapa u našu temu:
ima ljudi koji su sretni a imaju malo ili nimalo novca
ima ljudi koji su sretni a imaju jako puno novca
ima ljudi koji su sretni jer imaju roditelje
ima ljudi koji su sretni jer nemaju roditelje
ima ljudi koji su sretni jer su zdravi
ima ljudi koji su sretni jer su bolesni
ima ljudi koji su sretni jer imaju posao
ima ljudi koji su sretni jer nemaju posao
ima ljudi koji su sretni jer imaju lijep i skup automobil
ima ljudi koji su sretni a nemaju lijep i skup automobil
ima ljudi koji su sretni jer imaju ruzan i skup automobil
ima ljudi koji su sretni jer nemaju ruzan i skup automobil
ima ljudi koji su sretni jer imaju petero djece
ima ljudi koji su sretni jer imaju cetvero djece
ima ljudi koji su sretni jer imaju troje djece
ima ljudi koji su sretni jer imaju dvoje djece
ima ljudi koji su sretni jer imaju jedno djete
ima ljudi koji su sretni jer nemaju petero djece
ima ljudi koji su sretni jer nemaju cetvero djece
ima ljudi koji su sretni jer nemaju troje djece
ima ljudi koji su sretni jer nemaju dvoje djece
ima ljudi koji su sretni jer nemaju jedno djete
ima ljudi koji su sretni sto putuju
ima ljudi koji su sretni sto ne putuju
ima ljudi koji su sretni sto zive u Americi
ima ljudi koji su sretni sto ne zive u Americi
ima ljudi koji su sretni sto imaju bazen
ima ljudi koji su sretni sto nemaju bazen
ima ljudi koji su sretni sto puno jedu
ima ljudi koji su sretni sto puno ne jedu
ima ljudi koji su sretni sto su ozenjeni/udati
ima ljudi koji nisu sretni sto su ozenjeni/udati
ima ljudi koji su sretni pa su kasnije zbog toga nesretni
ima ljudi koji su nesretni pa su kasnije zbog toga sretni
No da se vratim na uvodni post, reći ću da ima jako puno zaposlenih žena, koje si unatoč zaposlenosti ne mogu "priuštiti" razvod, samostalan život i odgajanje djeteta isl...Možemo li tu govoriti o njenoj ravnopravnosti i ispunjenosti..
I da, naravno da žena koja ne radi, kad dođe u neke godine u kojim je djeca manje trebaju, ima višak slobodnog vremena, a teško će ili nikako pronaći posao...No što je sa ženama koje cijelo djetinjstvo svoje djece provedu radeći godinama na određeno, da bi im kad djeca poodrastu, ugovor istekao bez produžetka..Ne smijemo idealizirati, kako ni ostanak doma, tako ni zaposlenost...živimo u početnom kapitalizmu tranzicijske zemlje...nije to isto kao kad se radilo do 15 - 16 h sa slobodnim vikendima...
Mozda na neki pdf podrške?
Anin - sviđa mi se tvoj post. Naći sreću u onome što imaš.To je to.
Pikula, možda na" izazove roditeljstva"? Napiši da je tema za razmjenu iskustva . Možda:
Kako postati i ostati mama kod kuće ?
Ja ne govorim, žene ajmo sad sve na njivu ili žene idemo na bauštelu ili idemo gledati 1001 noć.Govorim i pišem o sebi.
Dovoljno poznam sebe kad kažem da mi posao neće faliti , da sad ostanem doma, kad mi sin bude imao 18 godina ili 28.I ni jedna nabrijana forumašica neće promijeniti to mišljenje. Da ostanem doma , za 10 godina od sad , bila bih sretna i ispunjena , a ta moja sreća bi vama bila trivija , i to je ok, ali ono bek of, valjda ja znam što je za mene najbolje ( ili mi to mora netko reći ?????? )
Pa valjda imam nešto mozga i životnog isukustva sa 39 godina da znam što mi treba i što želim , drugi par cipela je to što si to sad ne mogu priuštiti.
Potpis je pjesnički uradak godpođe vjekosalve huljić, totalno me je očarao
pojasnit cu - meni je drago da se o tome pocelo razgovarati, naspram dosadasnje borbe izmedu majki koje su kod kuce i majki koje rade.
I meni je drago da se o tome piše, da se više ne osjećam kao troglavo čudovište XD
Ja sam prije ne znam ni koliko stranica govorila bas o ovome sto maria prica. MENI je (nakon sto sam pregrizla dvojbe u glavi) bilo lako ostati kod kuce jer NISAM imala posao koji me ispunjavao, odlicnu placu, divno radno okruzenje, vec samo izvor opakih frustracija u svom zivotu. Da jesam, ne bih ostala kod kuce. I kako razumijem krumpiric, koja uziva u svome poslu i ne zeli ga se odreci, razumijem i zenu koja radi (fizikalu) u npr. konzumu za malu placu i kojoj je buducnost poprilicno crna (nije to posao koji se radi do penzije, kao ni u autopraoni npr.).
Jesu li bolje majke ili ocevi...divno je kada dijete ima kod kuce nekoga tko je prisutan. Neovisno o spolu.
ma daj
Osvrćem se isključivo na prvi post. Imam frendicu koja se eto sa 39 godina rastala od muža koji ima 50 i našao je mlađu. Ona je rodila i udala se sa 19. Ima sina od 18 godina. Ni dana radnog staža. I eto snašla se je. Nitko nije mrtav svi zdravi. Uzela je čuvat dva klinca doma jer drugdje je nitko neće jer nema staža. Dok ne nađe nešto to će je održati. Snalazi se.
Ali inače se ljudi snađu. Pokrenu se i nekako se sve smjesti di treba.
Posljednje uređivanje od nenaa : 05.09.2010. at 09:49
U biti ne radim neki pretjerano težak fizički posao, zahtjevan je u smislu rada na 2 škole različitih profila za istu plaću kao što netko radi na jednoj školi i nakon 5 godina mi je već dosta.( ne znači da bih ja veću plaću, ja bih jednu školu ,ali od tog nema ništa na obzoru )
I drago mi je da mogu ,bar ovdje napisati, ja bih drugu polovicu svog života ili koliko mi je još ostalo provela onako kako ja želim.
Naravo, to sam i ja pokušavala objasniti. I očevi su roditelji....divno je kada dijete ima kod kuce nekoga tko je prisutan. Neovisno o spolu.
Ali teško je doprijetri do nekih majki.
Međutim, i dalje me smeta to uvjeravanje (ne pravdanje, nego baš uvjeravanje) par forumašica kućanica kako je njihov izbor najbolji, ne samo za njih i njihove obitelji, nego i za cijelo društvo
Ili kako su one divne maje i predane supruge samo zbog toga jer nisu zaposlene.
Ma ustvari, niti ne smeta mi, tu i tamo me snerva, ali jasno mi je da su to najobičnije gluposti i nepotrebna vrijeđanja.
ne mora biti fizicki posao da ti bude dosta. odlazi li covjek na posao kao da ide na robiju...
Jako je teško suočiti se sa sobom u ogledalu i reći ja nisam trkaći konj, ja sam magarac.
I koliko god trenirala, vježbala , ulagala bit ću magarac koji će na utrci doći posljednji jer je i najlošiji konj brži od najutreniranijeg magarca.
(Posudila sam ovu parabolu od jedne fb frendice )
Eto, ja sam se pogledala u ogledalo, ja sam magarac i želim živjeti po magareći .
I ne znači to da ću ići okolo ubjeđivati vrance, lipicance , preponaše da postanu magarci, samo želim da me oni puste da budem tovar, svoj na svome, sa sepetom koji mogu ponijeti.
Pcelice, treba vremena za dostizanje tocke na kojoj prihvacas svoje izbore i ono sto izlazi iz njih, pozitivno i negativno. do tada imas potrebu za dokazivanjem kako si u pravu. nakon toga, bas te briga za druge. zivis svoj zivot
da ne bi krivo shvatili ono "bas te briga" - znas da si donio najbolju odluku u trenutnoj situaciji i ne dozivljavas osobno tude komentare. cak i kada pricaju o tebi.
o magarcima i konjima
jako, jako je vazno odakle si dosao, kakvo si zalede imao/imas i koji su ti putevi otvoreni. postignuca se mjere po mjestu odakle si krenuo, a ne kamo si stigao, znas.
ja tebe jako volim :bezulizivanja:
Storma, baš si mudra jutros
Lijepi postovi...
hvala vam :puse:
moja mudrost proizlazi iz mog zivotnog iskustva, a i uvida u tude zivote
zao mi je sto ne mogu pisati cesce, doci ce i to vrijeme
Pcelice, treba vremena za dostizanje tocke na kojoj prihvacas svoje izbore i ono sto izlazi iz njih, pozitivno i negativno. do tada imas potrebu za dokazivanjem kako si u pravu. nakon toga, bas te briga za druge. zivis svoj zivot
da ne bi krivo shvatili ono "bas te briga" - znas da si donio najbolju odluku u trenutnoj situaciji i ne dozivljavas osobno tude komentare. cak i kada pricaju o tebi.
da,
lako je generalizirati i pametovati ALI svako od nas živi u svom trenutku u svom svijetu i baš kako si napisala konkretno: ja sam donijela odluka za sebe u svom trenutku, bez obzira na tuđe komentare - kad svjesno izabireš svoj put, vidiš da ima ljudi koji u glavi imaju cilj, a posao ili trenutni posao ili whatever (udaja za debelog starca npr.
život nas postavi u neke okvire - koji su nam zadani vremenom u kojem smo rođeni, imovinskim statusom roditelja, odgojem - tj. vrijednostima kojima nas roditelji uče, vlastita inteligencija - kao i emocionalna inteligencija također ima svoj značaj, izgled - ili da tako kažem način prezentiranja samog sebe, izbor škole, supruga................to je naša polazna točka - od kud krećemo ili nastavljamo ili se borimo također je vrlo bitno. To je ono što maria veli znam da sam magarac i samo me pusti da to budem. To je bit. Ja sam to što jesam, nije mi važno tko si ti nego kakav si, pusti me da živim svoj život
zašto različito mišljenje potiče obranu stavova?
uvijek imamo izbor i kompromis je izbor i prihvaćanje tuđeg mišljenja je izbor i ustrajanje kod svog je izbor
Meni je ovo bilo zanimljivo (na početku) škicnuti jer sam se uvijek vidjela ko kućanicu s vašim potpisima koja doma, osim obaveza, prčka nešto za svoju dušu. I znam i ja jednu sličnu priču kao i nenaa-žena koja je bila 15 godina doma s djecom, nakon razvoda je našla posao i život ide dalje.
maria, mene si dobila već kod plota
Rado ću čitati novu temu o životu kućanica -možda se ipak jednom pridružim.
Posljednje uređivanje od mare41 : 05.09.2010. at 11:00
možda samo kućanice? bez majki i očeva, da ne bi tko nešto krivo shvatio.
"sirius prvotno napisa Pikula, možda na" izazove roditeljstva"? Napiši da je tema za razmjenu iskustva . Možda:
Kako postati i ostati mama kod kuće ?"
stanam:
"možda samo kućanice? bez majki i očeva, da ne bi tko nešto krivo shvatio. "
Nažalost, teško da bi se išta krivo shvatilo :/
Posljednje uređivanje od Cubana : 05.09.2010. at 11:23 Razlog: ubi me ovo kvotanje
Maria znam o čemu pričaš i nije to samo tako itekako te ljudi gledaju kao troglavo čudovište i koliko god se pravio da te nije briga i koliko god bio siguran u svoj izbo (a nitko ne može biti 100% siguran) čovjek je društveno bićema daj
storma mislim da je to dobar prjedlog, ako netko već nije otvaram temu na izazovima roditeljstva pod naslovom kako postati i ostati mama kod kuće pa koga zanima životni izbor stay at home mom nakratko i li na duže nek nas potraži tamo i tate su dobro došli naravno
krivo sam kvotala,htjela sam kvotati mariu71 s troglavim čudovištem,sori
cubana ako se tema zove samo kućanice onda nema što tražiti na roditeljstvu, mislim da je zato storma tako formulirala, osim toga tate se uvijek mogu pridružiti ili otvoriti i svoju temu.
mislim možemo je nazvati i konji i magarci ili troglava čudovišta to će sve obuhvatiti
A roditelj kod kuce?
http://forum.roda.hr/threads/58845-k...mama-kod-kuće
evo link, slobodno promjenite naslov u roditelj kod kuće ili što već,ako želite,naravno ja to ne znam napraviti pa vam prepuštam
ja sam u uvodnom postu napisala da su mame/tate kod kuće, ali kako vi želite
Nakon xy stranica ovog topika očito je da je ta uloga rezervirana samo za majke.
I primjedba o konjima, magarcima i troglavim čudovištima bi bila i smiješna da nema par posljednjih stranica ove teme. Sad mi je samo tužna.
Cubana, pretpostavila sam (nakon što sam napisala post) da će se sigurno javiti oni kojima to nije politički prihvatljivo. Čudim se da se nitko ne javlja kad koristimo posuđeni izraz stay at home mam, meni recimo smeta kad se ne koristi hrvatski tamo gdje bi se moglo.
mislim da konji, magarci i troglava cudovista u kontekstu onog sto smo pricali ne znace istomislim možemo je nazvati i konji i magarci ili troglava čudovišta to će sve obuhvatitia biti roditelj kod kuce je forumulacija neovisno o tome kamo (inace) spadas.
Maria, tvoj post 918 mi je odličan ( ma, naučit ću ja citirati kad-tad). I Stormin o zaleđu.
Lako je biti doma ako naslijediš dovoljno da ti svaki mjesec sjedaju kamate od, ne znam, petnaestak tisuća kuna. Ili ako ti bivši muž da nekih milion eura. Ili je tata vlasnik firme pa imaš posao i ti i muž i djeca.
No, odlučiti se biti doma, oslanjajući se na jednu plaću bez ovakvog zaleđa, iziskuje i odricanje i hrabrost.
Mi se odričemo pola godine zajedničkog života, da bi pola godine bili i tata i mama kod kuće - domaćica i domaćin. Tko može, neka proba. Nikome ne propagiram, jer nije lako, ni muškom, ni ženskom dijelu. Odluka je bila takva, jer nam je omogućila ( već sam to pisala) kuću i još jedno dijete. Ali, ja sam morala ostati doma. Zato sam dobila ono što najviše volim i želim, dijete- i to curu nakon dva sina. Meni je to dovoljna kompenzacija za plaću. Ali, svatko ima druge vrijednosti.
Isto tako ne kažem da je to zauvijek. Život se mijenja, ljudi se mijenjaju.
Idem sad vidjet novu pikulinu temu.
Maria, svaka čast...
Anita_m se zapitala "zašto raličita mišljenja potiču obranu stavova"?(tako nešto)..pa to su samo različita mišljenja, a valjda smo svi ovdje dovoljno "veliki" za znamo da možemo imati različita mišljenja i iako je to tako sasvim se dobro slagati..to bi bila kao neka zrelost...ipak...Većinu nas različito mišljenje onog drugog odmah potiče da se opravdavamo, "branimo" i sl..Maria, ti si to prevazišla, ti nemaš potrebu ni sebi (prvenstveno) pa ni drugima, svoj život koji trenutno živiš prikazivat kao najnaj samo zato da bi lakše podnosila svakodnevicu...i zato svaka čast...Jer brojne žene...i kućanice i poslovne..upravo to rade...opisuju taj svoj položaj najnaj i tako zapravo prvenstveno same sebe uvjeravaju da im je dobro..
ma ovo je bila najobičnija šala, nisam niš mislila, baš nišmislim da konji, magarci i troglava cudovista u kontekstu onog sto smo pricali ne znace isto
- kao naslov neke knjige, maria71 rezerviraj si autorska prava
Ono što me zasmetalo je potezanje tradicionalnih običaja, i zato sam spomenula probleme nasilja, te neke običaje koji su, eto, u ovo vrijeme neprihvatiljivi.
Jer, tradicionalno, žena NIJE imala ni pravo izbora, glasa, ni školovanja - kao što sada ima. Tako da imam dojam da se na tu našu tradiciju gleda kroz ružičaste naučale, bez nekih filtera.
I vjerujem da je današnjim kućanicama život dosta lagodniji nego starijim generacijama. Ako zbog ničeg drugog, onda zbog veš mašine
meni je sada ovo malo postalo karikatura.
Ovo što priča maria, zar nebi svi tako, jao, kao da mi nebi rado bili 24/7 na godišnjem odmoru, doma se družili s djecom, šetali, pili kavu, planinarili i ne mislili na sutra?
Samo to je opcija 4 obitelji u Hrvatskoj i to nije ono o čemu pričamo.
Seni, evo samo da ti odgovorim da običaje i duh vremena čine i njeguju upravo ljudi, žene i muškarci, tako da tu uopće ne stoji ona tvrdnja koju si napisala...
Krumpirić, da je bar to godišnji odmor! Sav onaj puno puta naporan posao s djecom oko djece, njihovih fizičkih potreba, organizacije igre, učenja da ne možeš nabit nekog u glavu jer te smeta... stotinu zašto - sve to za zaposlene majke odradi netko drugi, plaćen za to. Dijete deset puta dnevno padne, zaplače, upadne u neku mini-emotivnu krizu (dvogodišnjaci, barem), hoće pričat, hoće se igrat - ti to ništa ne moraš pratit jer si na poslu,d rugi to radi za tebe. U slučaju domaćica - mi to radimo same. Iz dana u dan, iz trena u tren. Pa je tu onda održavanje kuće uz djecu, koja je cijeli dan mažu i razaraju
Besposlena nisam nikad. sjedim, čitam i uživam onda kad si kažem - okej, a sad ti uživaš. To uopće ne znači da nema stvari, pa čak ni hitnih i bitnih koje bi trebalo taj tren uraditi. Ali jedini način da si priuštiš nešto je da kažeš - sad dosta. Sad sam na redu ja.
I Krumpirić - ovo sve ne znači ne misliti na sutra.
Obitelji koje poznajem, a da su u sličnoj situaciji kao mi, moraju se suočiti s pitanjima osiguranja, novca, budućnosti. Tu su obrti, poslovi, ulaganja, osiguranja, i sve to ona koja traže osobni angažman - nema kao u slučaju zaposlenja da država brine. Cijelu konstrukciju drže muž i žena, svojim dogovorom, odricanjem i suglasnosti. Da bismo bile doma puno puta ulažemo više truda i rada kako bismo uštedjele upravo za te stvari, budućnost, sigurnost i slično. Rijetko koja domaćica koje znam ne kuha zimnicu sama, ne šije bar ponešto, nema vrta (ako ima dvorište), ne kuha domaće, od početka (nema polugotovih jela i slično), ne ulaže određeni trud i vrijeme u nabavku povoljnijeg... jednostavno - to je drugačija logika, drugačiji pogled na život od zaposlenih - jer zaposlene računaju na dio potrošnje u zbrinjavanju djece i doma, ali ostatak novca (ako ga ima) ide na ajmo reć brži, lakši, komotniji život (nije pravilo, ali u mom slučaju je bilo tako). Moje cure-kolegice domaćice znaju obnovit namještaj same, barataju brusom i lakom... i tako. Nije pravilo - ima i vrlo bogatih žena koje zapravo i piju kavu cijeli dan. Što mene osobno ne smeta. Vesela sam vidit zbrinutu obitelj, a ako se ima dosta i za luksuz i njezine gušte - super. Svatko polazi od svojih okolnosti, i svatko radi što mora da pruži obitelji ono najpotrebnije, najvažnije i najljepše.
ja ne bih tako! i da dobijem milijunski iznos na lotu zadržala bih svoj posao (uz eventualno blago skraćeno vrijeme) jer mene moj posao ispunjava kao osobu. zašto je tako teško shvatiti da nismo svi isti i da će netko to svoje životno ispunjenje ostvariti kod kuće uz svoje aktivnosti, netko se poslom nadopunjuje, a netko radi zato što mora i rađe bi se kući bavio umjetnošću, dobrovoljnim radom i sl? nazivati tuđe želje i interese karikaturom mi je vrlo nekorektno jer time ne priznaješ ništa osim onog kako ti smatraš da je ispravno.
ja samo šaljem virtualnu podršku mamama koje su odlučile svoj život ispuniti kod kuće i sretne su, a iskrenu želju onima koje bi to htjele, a ne mogu, da im se što prije ostvari! isto tako i onima koje bi silno radile u struci koju vole, a ne mogu naći posao pa su silom prilika kod kuće!
o koja priča, maria je pričala o situaciji da su OBOJE doma, kako sada izgleda i njen i moj GO. Ta je situacija i njoj i meni nedodirljiva, samim time nerealna, pa ne upada u kombinaciju ili ili. Nikom od nas.
Pomiješali smo kućanice i dobitak na lotu o kojem priča maria
ifigenija, što misliš kako nama izgleda GO?
ajde kako? i kakve veze ima godišnji odmor sa kućanicama? ustvari zašto se uopće netko mora pravdati? npr. ifi zašto se pravdaš?
Da dodam, ovo nije tema ko šta i koliko radi i ko se o čijem djetetu brine. Ima različitih razina brige i životnih uvjeta i među radnicama i kućanicama.
Tete u vrtiću ne vode moje dijete cijepit, ne odlaze mu kupiti cipele, ne kuhaju nam doma ručak niti se brinu za milijardu stvari-one nisu moja zamjena.
pravda se, a ja nisam pisala o kućanicama, nego o fiktivnoj situaciji dobitka na lotu-da su oba roditelja doma. Kome se onda pravda?
baš sam ovo htjela napisati. Pa na godišnjem sam kućanica, samo što promijenim mjesto boravka. A samim tim mi je i teže jer nemam suđericu, svoj komfor...
A kad bi MM dobio na lotu (on igra, ja sam protiv toga) rekla sam mu da mi ne mora dati ni lipe, samo nek lijepo financira djecu, hranu i režije, meni će moja plaća biti dosta za džeparac
Ifi, u šta mene svrstavaš?
kuham svaki dan "od nule", perem, peglam, usisavam, ribam, spremam zimnicu, idem u trgovinu/na pijacu, radim baštu vikendom, šijem za sebe i dijete, pravim/prepravljam namještaj za stan, pletem, heklam, gajim kaktuse na balkonu, a stignem i izvesti dijete u šetnju, otići u goste kad me zovu, popiti kafu u kafani, poljubiti ogrebano koljeno kad se padne, crtati, slagati kocke, i na kraju i skloniti taj vašar koji nakon igre preostane
a zamisli, radim jako težak i odgovoran posao koji traži jako mnogo od mene u svakom pogledu
i, da, imam i muža kome nije strano ništa od gore navedenih obaveza, pa se oboje podjednako družimo sa kuvačom, krpom, peglom i usisivačem
call me supermom
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
