 |
|||
mozes li mi to malo pojasniti?cebelka86 prvotno napisa
zasto ne stoji?
ako se dobro sjecam, nisam zapravo shvatilu, koju tezu ti opcenito zastupas?
da li to sto su na rodinom forumu zene govori da :
a) stanje je takvo zbog fiziologije, hormona, itd
b) stanje je takvo jer je socijalno-drustveno uvjetovano
c) ....neki treci razlog?
Mislim da moramo razdvojit idvije stvari jedno su naša privatna uvjerenja za koja nas nitko nema pravo pozivati na red. Drugo su neka općedruštvena pitanja o kojima možemo raspravljati, alli opet ja nigdje nisam pročitala post koji se čudio ženama koje rade. Ja samo pričam o tome da bi žene ovdje kao i unekim razvijenim zemljama trebale imati stvarnu mogućnost izbora, a ne ili puno radno vrijeme po diktatu poslodavca il idruštvenu izolaciju jer je to ono što vrijedi za veliku većinu. Svi mi drugi smo više mađioničarke i iznimke koje potvrđuju pravilo i one koje vode usklađen obiteljsko-posao koji volim -život i ispunjene i aktivne kućanice, danas i ovdje, gdje mi živimo. Žena danasu HR koja može birati posao je privilegirana, žena koja može birati da li da radi ili ne je privilegirana, a sve ostalo je gotovo prinuda.
pa ne cini mi se da je situacija u HR puno drukcija nego u drugim europskim zemljama. negdje je sigurno bolje, ali negdje je mozda i gore.
osim toga Hr se nalazi u fazi "primitvnog" kapitalizma, slicno situaciji u drugim zemljama za vrijeme faze prvobitne akumulacije kapitala, sto sigurno ne olaksava situaciju.
ne razumjem sto mislis pod tim: "žena koja može birati da li da radi ili ne je privilegirana"? nasa zapadna drustva su tako konciprana da je svaki clan/clanica drustva duzna brinuti se o sebi.
ja ne poznam ni jednu zemlju u europi gdje po defaultu zene i muskarci imaju na izbor da li ce raditi ili ne.
odnosno, izbor imaju, ako imaju financijska sredstva (nasljedena, poklonjena, stvorena u nekom periodu rada...itd) ili ako imaju roditelje, partnere, muzeve, zene ili neke druge osobe koje ce na sebe preuzeti zardivanje novca. a u ovom drugom slucaju njihov izbor takoder ovisi o izboru tih drugih osoba: roditelja, muzeva, zena ili drugih osoba, da li zele na sebe preuzeti financijski aspekt.
ps. ima jedna jako interesantna knjiga koja pokazuje nacine stvaranja financijske konstrukcije uz minimalano vrijeme na radnom mjestu:
"The 4-Hour Workweek" autor Timmoty Ferriss. mislim da on vodi i blog n atu temu.
o koja priča, maria je pričala o situaciji da su OBOJE doma, kako sada izgleda i njen i moj GO. Ta je situacija i njoj i meni nedodirljiva, samim time nerealna, pa ne upada u kombinaciju ili ili. Nikom od nas.
Pomiješali smo kućanice i dobitak na lotu o kojem priča maria
ifigenija, što misliš kako nama izgleda GO?
ajde kako? i kakve veze ima godišnji odmor sa kućanicama? ustvari zašto se uopće netko mora pravdati? npr. ifi zašto se pravdaš?
pravda se, a ja nisam pisala o kućanicama, nego o fiktivnoj situaciji dobitka na lotu-da su oba roditelja doma. Kome se onda pravda?
baš sam ovo htjela napisati. Pa na godišnjem sam kućanica, samo što promijenim mjesto boravka. A samim tim mi je i teže jer nemam suđericu, svoj komfor...
A kad bi MM dobio na lotu (on igra, ja sam protiv toga) rekla sam mu da mi ne mora dati ni lipe, samo nek lijepo financira djecu, hranu i režije, meni će moja plaća biti dosta za džeparac
Ifi, u šta mene svrstavaš?
kuham svaki dan "od nule", perem, peglam, usisavam, ribam, spremam zimnicu, idem u trgovinu/na pijacu, radim baštu vikendom, šijem za sebe i dijete, pravim/prepravljam namještaj za stan, pletem, heklam, gajim kaktuse na balkonu, a stignem i izvesti dijete u šetnju, otići u goste kad me zovu, popiti kafu u kafani, poljubiti ogrebano koljeno kad se padne, crtati, slagati kocke, i na kraju i skloniti taj vašar koji nakon igre preostane
a zamisli, radim jako težak i odgovoran posao koji traži jako mnogo od mene u svakom pogledu
i, da, imam i muža kome nije strano ništa od gore navedenih obaveza, pa se oboje podjednako družimo sa kuvačom, krpom, peglom i usisivačem
call me supermom
Ajd brzo otvori topik kako postati i ostati supermamacall me supermom
Ifi, u šta mene svrstavaš?
kuham svaki dan "od nule", perem, peglam, usisavam, ribam, spremam zimnicu, idem u trgovinu/na pijacu, radim baštu vikendom, šijem za sebe i dijete, pravim/prepravljam namještaj za stan, pletem, heklam, gajim kaktuse na balkonu, a stignem i izvesti dijete u šetnju, otići u goste kad me zovu, popiti kafu u kafani, poljubiti ogrebano koljeno kad se padne, crtati, slagati kocke, i na kraju i skloniti taj vašar koji nakon igre preostane
a zamisli, radim jako težak i odgovoran posao koji traži jako mnogo od mene u svakom pogledu
i, da, imam i muža kome nije strano ništa od gore navedenih obaveza, pa se oboje podjednako družimo sa kuvačom, krpom, peglom i usisivačem
call me supermom
Vještičice, ti si supermom, iskreno. Svaka ti čast!
Ja nisam kreativna, al imam dvoje djece i zahtjevno cvijeće na balkonu.
Jel mogu i ja biti supermama?
:D
hrpa nas tako živi, s djecom i bez ičije pomoći, osim pomoći institucija. I kuhamo čitave ručkove i pećemo kolače i torte i stanovi nam nisu ko bombe i igramo se i vodamo djecu SVUDA. I imamo svoje hobije. I očito imamo vremena za pisat po forumu
Jel to organizacija il karakter il se čovjek jednostavno prilagodi-ko zna.
Ja mislim da je to ovo zadnje.
Ponovno polarizacija.
A ne vidim svrhu, osim da se moje riječi krivo interpretiraju i moj se nick prečesto pominje bez citiranja.
Ja sam prosječna žena, pro-sječ-na. Sredina na Gaussovok krivulji,
koja bi htjela drugu polovicu života proživjeti po svom, i uopće me ne zanima niti su mi mjerilo drugi ljudi.
Jel rade, ne rade , što rade itd.
Dajte mi dozvolite da kao punoljetna skoro 40 godišnjakinja kažem što bih ja.
I da to što ja hoću ne znači da bi svi vi trebali tako, dapače , živjela raznolikost!
Ne bih se složila da si prosječna. Po tvojim postovima bih rekla da si iznadprosječna i to u najboljem smislu.
Neću više braniti svoj izbor. Slažem se da je svakome svoj najbolji. Ali se ne slažem da posao samo-kućanice vrijedi manje od zaposlene+kućanica.
Obožavam ovu tezu da mame koje rade naprave sve isto kao one koje ne rade samo u X puta manje vremena. To je kao onaj mini karnister od 23 litre lol A da se utrkujemo?
Draga Krumpirić,
obratit ću se tebi i samo tebi jer si najupornija diskutantica, i jer želim ugodno završiti ovu diskusiju.
Što želiš čuti? Ili koja je tvoja zadnja?
Ja stvarno želim čuti, i prihvatiti, ako me što ide.
Ja ću rezimirati - života je puno, ljudi su razni, život dijeli razne karte, i ja sam odabrala da budem doma, i zadovoljna sam. Ipak, nisam ni malo isključiva. Držim se one stare prokušane - obitelj na prvom mjestu, posao na drugom, ostalo na trećem. Što je potrebno da to klapa, svaka od nas kombinira na svoj način. Ponekad sve, ponekad izbacimo hobije, ponekad posao. Netko uspije žonglirati sa svime.
Ja ne sudim po tome tko koliko ima loptica; uostalom, uopće ne sudim, jer se rezultati ne vide ni danas ni sutra, nego kroz dvadeset godina, ma kroz cijeli naš život. Nismo danas ono što smo sutra. Sami sebe ne trebamo sudit, kamoli druge.
Gledam svoja posla, ako me tko pita - kako gledate na svoju situaciju s financijske točke gledišta - što je početna točka ove teme - odgovorim, zato da bih svoje teško stečeno iskustvo u svijetu u kojem je ovaj izbor dosta neoubičajen prenijela, pa ako može pomoć super, ako ne - pronađem cure u istoj situaciji pa si popijemo kavu, popričamo i tako.
Ja gledam borbe žena koje i rade i imaju obitelj, i muževe ovakve i onakve, i bolesne roditelje, ima svega, i neki me zapanjuju svojom snagom i izdržljivošću, znam da držati sve uzde nije nimalo lako, i treba što kažeš i snage i karaktera i naviknuti se, i prihvatiti igru, i imati malo sreće, štogod si navela - točno je.
Ali i dalje ne razumijem što želiš od ove diskusije, što želiš prenijeti, što želiš čuti.
Postove treba čitati tako da ih čitaš, a ne da uporno ponavljaš svoju teoriju i odgovore ignoriraš. Ja uopće nisam uporna, samo igrom slučaja imam veći broj postova na temi od puno njih koji razmišljaju slično.
Niti išta želim prenijeti niti čuti, osim razumijeti kako postoje žene koje u 21. stoljeću smatraju da je majka bolji roditelj od oca. Važniji. Bliži. Topliji. Nužniji.
I da je ženina osobina ljepota i nježnost i fen frizura, a muškarčeva posao i rad i zakoni...itd.
I da žena koja pokušava raditi ono što radi zapravo-pokušava biti muškarac.
i hrpu toga još pokušavam shvatiti.
i sustav u kojem smo rasle baš to radi-procijenjuje ženu po muževoj ispeglanoj košulji i dječjem uspjehu u školi. A ne po njenoj osobnosti. Ni sposobnosti.
pikula-ta teza ne stoji, ne rade mame koje rade SVE isto, samo u manje vremena. ALi ne rade ni omjerno manje, jedan skuhan ručak odrade obje, i kupe cipele djeci, i vode dijete lječniku.i sto stvari se radi bez obzira na okolnosti. Samo-opet ponavljam-to ovisi od osobe do osobe i života do života.
Jedan banalan primjer-moja poznanica-kućanica, naručuje kolače za dječji rođendan. Ja ih pravim. Nisam zato bolja ni sposobnija. Netko mijenja patent na hlačama, ja ni mašinu nemam. Itd.
Nitko niti jednom nije rekao da je mamabolji roditelj, da je u jednoj fazi bliži smo rekli skoro svi. Koliko je tih faza ovisi o tome koliko imas djece. Ako imaš recimo troje svakih 3-5 godina i želiš s njima biti recimo do treće godine, povratak na posao je i dalje moguć, ali ne u obliku astronauta ili predsjednika uprave međunarodne korporacije. To je činjenica i prirodna posljedica, a ne diskriminacija. Jesi li sigurna da to želiš shvatiti kao jednakopravnu i moguću opciju za žene u 21. stoljeću? A i sve ostalo- mislim da se želiš čuditi, a ne razumjeti. Pa čak i da smo hrpa frikuša koja pegla sve što vidi i klanja se mužu kad uđe u stan sa protvanima sitnih kolača u rukama i cvijećem u kosi - kaj onda? Ako želiš razumjeti pitaj, ako se želiš čuditi - čudi se, ali nemoj pokušavati svoje čuđenje predstavljati u borbu za ljudska prava.
Ne mogu govoriti o drugima, ali meni je smješno to natjecanje tko više radi- ja uopće ne mislim da je cilj bilo čijeg života osim Alije Sirotanovića prebaciti normu i odraditit što više radnji.
Ja definitivno nisam ostala doma da više speglam (oni koji me znaju umrli bi od smjeha na ovu pomisao), da operem više suđa ili da ispečem bolje kolače - ostala sam doma jer me ispunjava biti tu, biti na raspolaganju, ja kao osoba, sa svim svojim znanjima, iskustvom i vještinama svojoj djeci, svoje mužu, pa i ostalim bliskim osobama, na način na koji to nitko drugi neće biti - od srca, bez uvjeta, bez svojih zacrtanih petogodišnjih planova, da narpavim što treba,kad treba, na najbolji mogući nači za sve nas. Ne stavljam kvačice kad operem kadu ili kad kupim cipele, niti sam ponosna sebe kad čubim u parku, mjesim kruh s djecom ili radim što sve mame i tate rade, zapravo sam doma zato da ne bih brojala što sam napravila, zato da ne budem ponosna na to, zato da mi sve to bude totalno normalno i neprimjetno, pa čak i usputno i da se zbog toga ne osjećam niti najmanje zakinuto. Eto to je to rasterećenje zbog kojeg radim iste stvari polakše, ali i s više ometanja i to ometanja koja meni život znače. I pišem ovo ne zato da te uvjerim u to- ne, nego zato što znam da godinama žene u svoja tri kuta nisu imale glas ni način da usporede i opišu kako je to držati ta tri kuta i ovo je jedna od prvih generacija koja to može i zato ne želim preći preko toga kao da ništa nije bilo kad netko misli da to može olako potcjenjivati
Ja samo ne kuham doručak.
I ne igram se s djecom dopodne.
Ali moram imati skuhani ručak svaki dan jer mojima je onaj u vrtiću prerano da ne bi u 17 h ponovo jeli. A i mi odrasli moramo jesti.
I evo, ja sam na godišnjem već 10 dana i s djecom sam doma jer krećem s malim na adaptaciju. I lakše mi je 100 puta jer sve što inače obavljam iza 17h i kad klinci zaspu, radim polako kroz dan.
Pa se i zato na nekom topiku raspitujem o FL jer mi je organizacija posla slabija strana.
Al popravljam se
A kad za par dana i starija krene u vrtić, pa budem samo s malim doma... bit će mi teže jer se njih dvoje već lijepo igraju zajedno.
Al onaj zadnji tjedan, kad ako Bog da, uspijem malog ostaviti do 12 u jaslicama... bit ću kućanica po svojoj mjeri... ja doma, a klinci u vrtiću.
Evo, ja radim i napravim možda čak i više od tebe koja ne radiš.
Ja npr. djetetu omogućim slobodne aktivnosti i uvijek nađem vremena za odvesti, dovesti... Znam da si to nekad prije spominjala kao nepotrebno i precijenjeno, što me jako iznenadilo jer sam prvi put u životu čula takav stav.
Muž i ja radimo i zarađujemo dovoljno da djecu ovo proljeće odvedemo u Gardaland. Inače, sa 7 mjeseci je malena upoznala Beč, mali je bio na skijanju s 2 mjeseca. Nama je i to važno i smatramo da su putovanja djeci zanimljiva i potrebna. Uz to, tamo smo svi stalno zajedno, bez ikakvih obaveza, bez interneta, često i bez mobitela.
Kuća mi je uredna, roba ispeglana, u vrtu cvjeta cvijeće
Objed kuham naizmjenice sa svekrvom pa moje dijete svaki dan jede freško skuhano.
Danas će recimo moja djeca jesti ribu koju je njihov tata jutros uhvatio.
Naša kćer ima 3 godine i tek je sad krenula u vrtić. Do sada smo je čuvali najviše mm i ja, a prema potrebi su ulijetali svekrva i svekar te moja mama. Naš sin će u vrtić krenuti također sa tri godine, iako ću se ja na posao vratiti već ove jeseni.
Naša kćer je u svoje 3 godine samo jednom prespavala van svog (tj. našeg) kreveta, kod muževih roditelja, i to kad sam ja rodila drugo dijete. I tad je mm pošao po nju u neko doba noći, ali je bio toliko pjan da je sveki zaključila kako je bolje da mala ostane kod njih.
Naša djeca su jako vezana uz nas, brinula sam se kako će biti kad malena krene u vrtić. Sretna sam jer sad vidim i da imaju dovoljno samopouzdanja, naša kćer uživa u vrtiću i igri s drugom djecom, tete je svaki dan pohvale kao dobro i lijepo odgojenu djevojčicu.
Eto da i ja napišem traktat o savršenom životu zaposlene mame i predivnom djetinjstvu moje djece. Jer mi je stvarno više dosta čitati o tome kako se nezaposlene žene više bave djecom ili imaju urednije kuće i stabilnije brakove. To jednostavno nije točno, koliko god netko želio živjeti u takvom uvjerenju. Slobodno vi u to vjerujte, ali molim vas da pri tom ne vrijeđate mene i moju obitelj.
Ne bih bila uzor domaćica, bila bih onak za prolaz
Ali znam da bih bila zadovoljnija nego sad.
Joj te ocjene, vrednovanje, te "divote" sustava u kojem smo rasle!
Svi isti, pa onda se sve da strpat u par ocjena, kako učo kaže!
O, pikula, kako je to dobro napisano. Slažem se potpuno.
Čitam vas i jako ste mi zanimljive
Nakon puno rada,truda i znoja koje sam dala u svom poslu radeći po 12 h dnevno napokon sam ostala T i daj Bože da MM i ja uspijemo tako posložiti stvari da kad rodim što duže uspijem ostati sa djetetom doma i dam joj toliko i "više" koliko sam dala u svom poslu.
Želim vjerovati da ću uspjeti u tome(ah te financije) i da naše dijete to zaslužuje.
Jer kad se sjetim da bi ponovo morala raditi po 12h dnevno i svetke i petke i da bi dijete odgajale bake,odmah mi je muka.
Druga opcija je naravno tražiti manje zahtjevan posao,ali...
Uostalom,mislim i osjećam da je došlo vrijeme za "nas",za obitelj.
Dugo sam bila "glavna" faca što se tiče posla a MM je bio tu kao podrška i nije stizao sebe ostvariti kroz sve što je želio jer se u tom slučaju nikad nebi vidjeli.
Sada je on preuzeo palicu u poslu i vidim da je zadovoljan,sretan a i još uvijek stigne na sve naše preglede,tečajeve i sve što T donosi.
A ja uživam u novoj ulozi žene kod kuće.
Ne znam kako će naša priča teći dalje ali za sada smo jako zadovoljni i voljeli bi da ovako potraje
Tenx beti3
Gumbek, držim fige da ti uspije, ako želiš virni i temu na izazovima
Želim,idem virnuti,tenx
zum, zum, zum
Jel ova tema postala pista za takmičenje "supermama"?
U nastavku očekujem fajt i da će perje frcat.
Napeto pratim
Sramota me sad reč da mi je roba neispeglana a furam se na super domačicuJel ova tema postala pista za takmičenje "supermama"?
Neeee, nema takmičenjaJel ova tema postala pista za takmičenje "supermama"?
JA sam supermama
Pčelice, super!
Ja robu ne peglam otkad su mi klinci počeli puzati, dakle prestala sam njihovu robu peglati prije brat - bratu 3,5 godine.
Nije mi čak ni neugodno zbog toga
Koliko sam shvatila ti si kod kuće zadnje tri godine, ili si vodila dijete na posao do nedavno?
Je li ja?
Nisam kod kuće, radila sam, čak i cijelu trudnoću (tj. obje trudnoće).
Ali moja djeca imaju tu sreću da imaju i tatu, a ja imam sreću da imam supruga. Moj muž i ja naime dijelimo kućanstvo i obaveze oko kuće, djece, odgoja, obitelji.
Je, natjecanje, nego šta
Ajmo utrka u peglanju! Zatim torta na tri kata dvoje djece uključeno u rad. Tko prije izreže slova za prvi razred. Onda lagano da vidimo logaritamske ko je zakržljao, ali dok pereš kadu. Čiji muž brže vješa veš, koliko jela zna skuhati - bilo bi tuzanimljivih kategorija
Lijep primjer ravnopravnosti... zaista.
Ovo je već postalo stvarno otužno.
Aha, sad je otužno.
Dok su kućanice pisale litanije o svojim savršenim životima (čak i otvorile posebnu temu samo za tu svrhu) te pri tom omalovažavale zaposlene žene, ali i muškarce koji su i muževi i očevi, onda nije bilo otužno?
Kažem opet, ne tiče me se ničiji izbor. Lijepo je kad žena odluči ostati doma i ne tražiti posao van kuće, posebno ako ona i njena obitelj u tome uživaju.
Ali smatram da je vrlo nekorektno iznositi predrasude, zaključke i tvrdnje (a kakve su se ovdje iznosile) da su zbog toga bolje majke ili supruge, da takve odluke utječu na stabilnost obitelji ili sreću djece, i da su, kako pretenciozno, čak izuzetno korisne za cijelo društvo.
OK, imaju pravo da u to vjeruju, ako im je tako lakše, ali nikako nemaju pravo da zbog takvih uvjerenja vrijeđaju sve koji misle drugačije.
stvarno ne pretendiram na mjesto kućanice, niti mi je biti kućanica san snova. meni lova treba, posao mi treba i to mi ne ostavlja puno prostora ni za maštanja o napuštanju posla, kamoli za neki manevar u tom smijeru.
i da nemam kredita, da mi je plaća samo džeparac i opet bih išla po nju.
niti u jednom jedinom trenutku nisam se osjetila ugroženom zbog nečega što je napisala pikula ili neka druga cura kućanice, a kamoli omalovaženom ja ili moja obitelj.
osim toga, znalo je biti tema gdje zaposlene majke s malom ili većom djecom pišu o obavezama oko vrtića, škole, čišćenja kuće, blabla i o svom kroničnom umoru, "kako ste organizirale ovo ili ono"...
imaju zaposlene majke "svoje topice", neka i kućanice pišu svoje, zašto ne?
pčelice, nakon 20 strana napisati nešto ovakvo, mogu samo reći-fulala si ceo fudbal.
meni je ovo kao rasprava s vegetarijancima
dok je netko vegetarijanac iz prizemnih razloga, npr. ne voli meso, onda teško da će doći do rasprave.
kad je netko vegetarijanac iz nekih viših uvjerenja, onda da objasni zašto je vegetarijanac, mora objasniti i ta svoja uvjerenja. npr. da to što on/ona ne jedu meso ima veliku korist za društvo u cjelini.
pa ispada da to što ja jedem meso, automatski znači da radim na propasti današnjeg društva, zagađenju okoline itd.
i tako. nema tu onda sreće.
al ima dobre rasprave
pa slažem se, ali zašto nebismo smjele objasniti svoja uvejrenja na filozofskom kutku, pa taman da je verujem da je sladoled kriv za sve i da mislim da nejedenjem istog doprinosim boljitku svemira mislim moš me ignorirati, moš mi reć da mi teorija ne drži vodu, ali da se nađeš uvrjeđen i povrjeđen jer ti jedeš sladoled, pa dajte to je smješno. Pa nitko ti neće doć doma oduzet sladoled, nit tvojem mužu reć da prestane prat suđe, kad smo već na toj temi. Raspravljamo, a ovaj komentar o pomagalima u kućanstvu sam propustila, tak da se nisam stigla uvrjedit ak sam trebala. Joj presmješno sve skupameni je ovo kao rasprava s vegetarijancima
dok je netko vegetarijanac iz prizemnih razloga, npr. ne voli meso, onda teško da će doći do rasprave.
kad je netko vegetarijanac iz nekih viših uvjerenja, onda da objasni zašto je vegetarijanac, mora objasniti i ta svoja uvjerenja. npr. da to što on/ona ne jedu meso ima veliku korist za društvo u cjelini.
pa ispada da to što ja jedem meso, automatski znači da radim na propasti današnjeg društva, zagađenju okoline itd.
i tako. nema tu onda sreće.
al ima dobre rasprave
pikula, a šta ja znam, ja se nisam našla nit uvrijeđena nit povrijeđena. samo sam komentirala zašto se raspravljamo. zašto netko ima potrebu reagirati u smislu ovog što si sama rekla - teorija ti ne drži vodu. samo to.
da ne bude zabune, ja volem ovakve rasprave na filozofskom kutku
Dijana, nakon 20 strana mi je pukao film jer se i na dvadesetoj opet iznova ponovila teza da su kućanice bolje, brže, jače, xxl...
i što ako netko misli da je bolji, brži, jači, xxl .. npr. od tebe?Dijana, nakon 20 strana mi je pukao film jer se i na dvadesetoj opet iznova ponovila teza da su kućanice bolje, brže, jače, xxl...
da postavim pitanje rado postavljano na paralelnom topicu, kako to tebe ugrožava?
Niti ja ni u jednom trenutku nisam osjetila da 'kućanice' omalovažavaju 'zaposlene', i da se osjećaju superiorno, bolje, da bolje doprinose društvu, i tak.
Žene iznose svoje viđenje i svoje situacije i kako svaka to hendla.
Kao 'zaposlena' uopće se ne osjećam ugroženo od 'kućanica' (na ovom topicu).
Normalno da 'kućanice' stignu više po doma, kad realno provode više vremena u kući. Šta je tu sporno?
Slažem se.
Zaposlene govore o prednostima zaposlenosti, kućanice o svojim prednostima i ne vidim zašto se ne bi svatko malo ponosio svojim izborom. Svatko svoga konja hvali..Kaže Đibo Toleranca...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
