Razmisljaju li o tome kucanice?

[AdioMare]

bila sam doma 5 godina i znam što jedna kućanica može (ako hoće)
kao zaposlena, znam koliko doma mogu (kada bih htjela )
iskusih na svojoj koži i jedno i drugo i ne trebaju mi argumenti ni za ni protiv, znam za sebe.
kada mi je sin navršio 5 godina pored svega posla, pored tečaja koji sam onda pohađala, zimnice, veša, suđa, prljavih cipela, igara, odgajanja sina, spavanja ponekad do mile volje, ispunjavanja spomenarice, priređivanja rođendanskih slavlja s domaćim! kolačima, kafenisanja i igranja.... nisam imala što raditi doma, nisam više u tome vidjela smisla.

i pored love koju je muž zarađivao i meni je davao na ruke, poželjela sam i ja dati takav doprinos našoj obitelji.
danas poželim produljeni vikend ili dulji godišnji odmor, kako da ne, da pozavršavam kućanske obaveze, dulje budem s djecom, ili da se malo dosađujem - i to mi se sviđa.
ali to je sve.
evo jedna stvar koja ovdje može podići neželjenu prašinu, ali osobno mi je važno i to što mogu (kad ima ) otići na bankomat i podići lovu sa svog računa, iako je sve naše i iako sam to oduvijek mogla s muževog, i danas imam punomoć.
i zato jer volim tu vrstu slobode (ili neovisnosti, kako kome paše), ipak sam radije zaposlena žena/majka koja kuka :looool

[Pcelica Mara]

I još da napomenem da stvarno ne znam što bi djeca bez Beča sa sedam mjeseci, ni skijanja sa dva mjeseca. Ko luda...

Rekla sam da je to NAMA važno, MI volimo putovati sa svojom djecom, NAS to raduje...

[cvijeta73]

evo jedna stvar koja ovdje može podići neželjenu prašinu, ali osobno mi je važno i to što mogu (kad ima ) otići na bankomat i podići lovu sa svog računa, iako je sve naše i iako sam to oduvijek mogla s muževog, i danas imam punomoć.

e i ja tako, al isto prvo ide u gepek

[cvijeta73]

Rekla sam da je to NAMA važno, MI volimo putovati sa svojom djecom, NAS to raduje...

ja ću opet probati ono što sam probala:

I još da napomenem da stvarno ne znam što bi djeca doma s domaćim kolačima i domaćim pekmezom. Ko luda...



još da ifigenija hoće priznati da ona to radi zato što je njoj to važno i zato što nju to raduje...

[sirius]

AM pa ti imaš lijep staž od 5 godina kao kućanica.
Meni je u svakom poslu ok imati opciju da ga promjeniš ako nakon nekog vremena osjetiš potrebu. Nikako ne mislim da bi i posao kućanice (meni je bliža opcija mame kod kuće) kod svih žena trebao ili morao biti do penzije (i kasnije ).

[AdioMare]

još da ifigenija hoće priznati da ona to radi zato što je njoj to važno i zato što nju to raduje...

dok ne prizna ifigenija, evo ja ću
meni je bilo preteško tražiti posao u situaciji kada mi je bilo jednostavnije ostati doma
sin i kći su mi odrasli u potpuno drugačijim okolnosti, sin uz mamu kod kuće, a kćer uz zaposlenu, 8 sati u vrtiću
ne mislim da je i jedno posebno profitiralo ili bilo zakinuto
mislim da je ono što sam ja osjećala, u jednoj i drugoj situaciji bilo presudno za njihovu stabilnost i osjećaje

[davorka]

Točno ovo što je prije nekoliko postova napisala Ifigenija kako je biti doma s djecom jako zahtjevno, pa jedno padne, pa isprljaju kuću, ovo, ono, a nama zaposlenima to odrađuje netko drugi, e to slušam stalno od svoje frendice kućanice s troje djece, koja je to svojevoljno izabrala i nitko je nije na to natjerao i to mi opako ide na živce. Pa meni baka ode po djecu u vrtić, pa ja imam ovu pomoć i onu pomoć, a nemam nikoga nego mamu i svekrvu s kojima sam, na sreću dobra, obje su već žene u godinama i pomognu koliko mogu. Ja kuham friški ručak svaki dan s tonu povrća, zdravo i fino i to u 6 ujutro prije posla ili navečer ako je moguće za drugi dan. Djeca mi nikada ne jedu suhu hranu, pečem i kolače, radim i zimnice, knedlice od šljiva i raznorazne druge kerefeke, pospremam i stan, idem sama na tržnicu par puta u tjednu, vodim djecu na treninge svaki dan jer ih imam troje pa stalno netko nekuda ide... Sve to uz posao. I neću dalje nabrajati. Samo ću reći da sam jako sretna u svom mikrosvijetu.

[anchie76]

Jel utopija očekivati da ovakve teme budu mjesto tolerancije? Da to što nekog veseli putovati svijetom s djetetom/obitelji može biti isto važno kao i nekom drugom praviti zimnicu djetetu/obitelji? Jel moguće pogledati kroz neke tuđe naočale nakratko, a da to ne bude uvijek i isključivo kroz naš okvir?.... I jel moguće ne osjećati se napadnutim kada netko ne preferira izbor koji mi preferiramo, zbog čega onda ići u napad - zato što je naš izbor bolji od onog tuđeg?

Ajmo malo tolerancije žene

[pikula]

evo jedna stvar koja ovdje može podići neželjenu prašinu, ali osobno mi je važno i to što mogu (kad ima ) otići na bankomat i podići lovu sa svog računa, iako je sve naše i iako sam to oduvijek mogla s muževog, i danas imam punomoć.
i zato jer volim tu vrstu slobode (ili neovisnosti, kako kome paše), ipak sam radije zaposlena žena/majka koja kuka :looool

Ma zašto bi to dizalo prašinu, stvarno ne znam. Nama je isto stvarno sve zajedničko- bilo kad je MM bio student,a ja faca i sad kad je on faca, a ja sponzoruša, ali eto mene još nije primila ta neka želja za mojim rč. Ja volim keš To s tim karticama i računima sam komplicira život, sad meni MM na početku mjeseca isplati moj dio u kešu i ja samo šuškam uokolo, to me baš veseli makar je iznos niti trećina onog što sam ja prije zarađivala, ali su ti moji honorari kapali ovako i onako i to je bila čitava znanost saznati koliko imaš novaca, sad uvijek isti iznos točno na vrijeme.

[pikula]

uf, hitno edit : meni komplicira život, meni - ne svima vama! Uh, skoro....

[stanam]

anchie76

[pomikaki]

uf, hitno edit : meni komplicira život, meni - ne svima vama! Uh, skoro....

[davorka]

Nije mi uopće bila namjera odgovarati, na cijeloj temi od 21 stranice imam samo dva posta, ali mi je stvarno deplasirano kad netko tko je samovoljno izabrao biti kući sa svojom djecom, dakle i uživati u onome što to nosi (isprljan stan više nego kad nisu kući, stalnu pažnju, kuhanje, spremanje...) drugima koji rade kaže: vi niste tu vi za to imate nekog plaćenog. Pa što onda. Ti imaš ono što si izabrala, mi imamo ono što smo izabrale. Bitno je da smo sretni sa svojim izborom, a ne se stalno natjecati tko je zbog toga bolji, tko je više priuštio svojoj djeci. I mi isto jako volimo putovati, naša djeca su vidjela već puno, puno toga, neki drugi prijatelji idu svake godine u isto mjesto na ljetovanje i ne vide ništa osim tog mjesta. Mene baš briga, ali ja tako ne mogu. Ali ću sigurno kad mi netko kaže: joj, kako vi stalno možete landrati s tom djecom posvuda, moji imaju režim, red, zna se kad je hranjenje, kad je spavanje...odgovoriti da je to naš izbor, da smo svi u obitelji sretni zbog takvog našeg izbora, a nikome ga neću nametati samo zato što se meni tako sviđa i što ja tako živim pa mislim da bi svi trebali.

[lola_34]

Nije mi uopće bila namjera odgovarati, na cijeloj temi od 21 stranice imam samo dva posta, ali mi je stvarno deplasirano kad netko tko je samovoljno izabrao biti kući sa svojom djecom, dakle i uživati u onome što to nosi (isprljan stan više nego kad nisu kući, stalnu pažnju, kuhanje, spremanje...) drugima koji rade kaže: vi niste tu vi za to imate nekog plaćenog. Pa što onda. Ti imaš ono što si izabrala, mi imamo ono što smo izabrale. Bitno je da smo sretni sa svojim izborom, a ne se stalno natjecati tko je zbog toga bolji, tko je više priuštio svojoj djeci. I mi isto jako volimo putovati, naša djeca su vidjela već puno, puno toga, neki drugi prijatelji idu svake godine u isto mjesto na ljetovanje i ne vide ništa osim tog mjesta. Mene baš briga, ali ja tako ne mogu. Ali ću sigurno kad mi netko kaže: joj, kako vi stalno možete landrati s tom djecom posvuda, moji imaju režim, red, zna se kad je hranjenje, kad je spavanje...odgovoriti da je to naš izbor, da smo svi u obitelji sretni zbog takvog našeg izbora, a nikome ga neću nametati samo zato što se meni tako sviđa i što ja tako živim pa mislim da bi svi trebali.

Davorka, pravo zboriš .

Da mi se da pisati i ja bih u tom smislu nekako napisala.

[pikula]

Mislim da ti prijateljica kućanica kuka jer si ti možda jedina odrasla osoba s kojom komunicira na dnevnoj bazi osim muža? Ja sam primjetila da sam u nekim fazama izolacije kad su djeca bila manja ili se nešto događalo, baš bila pravi davež kad bih se nekog dohvatila- jer sam jednostavno jedva dočekala nekog punoljetnog pa u logoreju...
Ali primjetila sam da kad sam kukala zaposlenim ženama koje nikad nisu bile duže doma, da nisu imale previše milosti - uglavnom je odgovor glasio odi radit bit će ti bolje u smislu imaš što si tražila. A ja kukam tak jer mi se kuka ko što i one kukaju, samo što one tokom dana kukaju s vše ljudi pa rasporede, a ja sam nju napala.Svima se ponekad kuka, radile ne radile i uopće ne mislim da moramo stalno biti sretne i vesele ko napušene zato što smo odabrale jedno ili drugo. Ako ti je frendica saslušaj je koliko možeš, ako nije onda upali tv pa gledajte seriju zajedno.

[AdioMare]

davorka, pozvizdila bi da jedno te isto radiš cijeli bogovjetni dan iz dana u dan
bilo na poslu, bilo doma
nije stvar u količini posla, nego je to psihički zamorno (mislim na ovu s 3 djece doma)
zna biti jednako zamorno ili zamornije od veće količine, ali raznolikijeg posla, ako me kužiš
moram to reći, ali ja se ne osjećam upregnutijom od kako radim (evo 13 godina) u odnosu na vrijeme kada sam bila doma
u ono vrijeme su mi važili poslovi koje sam danas totalno izbacila, ili koje je preuzeo muž, a neki su, poput zimnice, propali
danas sam sklonija lovu potrošiti za dušu :gepek: jer to mogu, onda nisam mogla
jedino što je ostalo isto je ručak, briga i ljubav za djecu
često puta sam si razmišljala jeli kćer uskraćena za ono što je imao sin, mamu kod kuće
i češće puta bih ju odvela u kino, kazalište, na ringišpil ili u meki, češće nego sina
s njim sam bila doma, po cijeli dan, imali smo neko svoje vrijeme koje ona sada samnom nema... vozili smo se u tramvaju i autobusu do besvijesti
ali nismo išli recimo u kino jer su ulaznice koštale, a maloj je danas doživljaj voziti se u tramvaju jer smo vječno u žurbi i pičimo autom
sve to ima svoje, i ništa nije ni više ni manje

doduše nije do sada, ali lako bi mi se jednom moglo dogoditi da mi sin kaže: čuj, ali ja sam želio u gardaland, nisi ti morala bdjeti nadamnom 24 sata... ili kćer: ali ja sam željela samo sjediti uz tebe, nisi mi morala na sve mile i moguće načine ispunjavati zajedničko vrijeme. i što tad?
roditelji si trebaju posložiti život za ono za što su, prije svega, sposobni, da bi na kraju, bez grižnje savjesti, mogli reći: dali smo ono što smo smatrali ispravnim.
jbg, tko bi svima udovoljio?!


mojoj bi kćeri dobro došlo da sam joj sljedećih mjesec dana doma ja, a ne baka. čak i godinu.
ali meni to nije dovoljno dobar razlog da napustim posao.
kao što mi, prije xx godina nije bila opcija raditi.
valjda je to tako ok reći.

[magriz]

Jel utopija očekivati da ovakve teme budu mjesto tolerancije? Da to što nekog veseli putovati svijetom s djetetom/obitelji može biti isto važno kao i nekom drugom praviti zimnicu djetetu/obitelji? Jel moguće pogledati kroz neke tuđe naočale nakratko, a da to ne bude uvijek i isključivo kroz naš okvir?.... I jel moguće ne osjećati se napadnutim kada netko ne preferira izbor koji mi preferiramo, zbog čega onda ići u napad - zato što je naš izbor bolji od onog tuđeg?

Ajmo malo tolerancije žene

je, anchie , teško je
jako teško
dokle god se žene koje rade stigmatiziraju i njihov posao oko djece označuje kao 4 sata s djecom i eventualno 1 obrok dnevno
sve dok žene koje žele biti "kućanice" to prestanu nabijati na nos i uzdizati se na pijedestal, dotle će trajati

[Pcelica Mara]

Davorka, potpis.

Anchie, ja (samo ja osobno) nisam reagirala jer netko ima drugačije mišljenje od moga, dapače, rekla sam da svačiji izbor odobravam.
Reagirala sam jer su neke forumašice više puta natuknule da se zaposlene mame manje bave svojom djecom, što nije točno.
Uz to, reagirala sam na Pikulin post u kojem iznosi tezu da su obitelji u kojima je žena kućanica stabilnije i kako su njihova djeca sretnija. Lijepo sam, više puta, molila da mi objasni tu tezu, ali autorica ne želi.
Kućanice na ovoj temi pišu traktate o tome kako provode svoje savršene dane. Ja napišem jedan post o savršenom danu zaposlene mame i to nije u redu?!
Zatim dolaziš ti i pozivaš nas na toleranciju. Koga? Kome fali malo tolerancije?
Gdje si bila malo ranije, kad su iz postova nekih (nekih, ne svih, pojedinih, nekih) kućanica prštale silne predrasude?

[pikula]

roditelji si trebaju posložiti život za ono za što su, prije svega, sposobni, da bi na kraju, bez grižnje savjesti, mogli reći: dali smo ono što smo smatrali ispravnim.
jbg, tko bi svima udovoljio?!


mojoj bi kćeri dobro došlo da sam joj sljedećih mjesec dana doma ja, a ne baka. čak i godinu.
ali meni to nije dovoljno dobar razlog da napustim posao.
kao što mi, prije xx godina nije bila opcija raditi.
valjda je to tako ok reći.

Divno si to sročila

[Pcelica Mara]

AM, jako lijep post.

Magriz, bravo, ti u jednoj rečenici kažeš ono za što meni treba tako puno riječi

[rosa]

je, anchie , teško je
jako teško
dokle god se žene koje rade stigmatiziraju i njihov posao oko djece označuje kao 4 sata s djecom i eventualno 1 obrok dnevno
sve dok žene koje žele biti "kućanice" to prestanu nabijati na nos i uzdizati se na pijedestal, dotle će trajati

Tako je.

[lola_34]

Pa, curke, nema vam druge nego da otvorite novi topic na temu 'Razmišljaju li o tome zaposlene žene'.

Ovo je ipak topic o kućanicama .

[magriz]

Pa, curke, nema vam druge nego da otvorite novi topic na temu 'Razmišljaju li o tome zaposlene žene'.

Ovo je ipak topic o kućanicama .

:prosti_smajlić:

[vještičica]

Jel ova tema postala pista za takmičenje "supermama"?

Neeee, nema takmičenja
JA sam supermama

[maria71]

I jesi .

[krumpiric]

Meni je baš zanimljivo u što se ovo razvilo. Ne jer me dira, nego eto, zanimljivo mi je. Zanimljivo mi je čitati između redaka.

Svakako moram zaključiti sa svoje strane, bez zaključka nije ni pristojno napustiti raspravu. A ja sam sva pristojna

Mislim i mislim ću bez obzira na protuteze, čak štoviše, trudit ću se i dalje svoje mišljenje obrazlagati regularno i argumentirano-da majka nije potrebnija od oca, da žena ne drži tri kuta kuće i da se doma može ostvarit bilo tko-kome karakterno biti doma odgovara-neovisno o spolu.
Naglasak na to da je minoriziranje uloge oca kojim je protkan ovaj topik za mene uvrijedljivo za dio muškog roda kojeg ja, iz moje perspektive, smatram normalnim i meni poželjnim dijelom muškoga roda. Čak štoviše- minoriziranje uloge oca i izjave tipa žena je hormonalno vezana za dijete, on to ne može dobro kao ja, djeca ipak više trebaju mene, većina muškaraca napuštaju svoju djecu...nešto je što smatram niskim udarcima ženskog roda -koji se onda vrate žestokim udarcima muškog. A kako se vrate-vrate se kad se drugi dio žena pokuša zaposliti-pa im poslodavac kaže da preferira muškarca, jer on je jeli-za tržište rada ili za mudraca
Odabrati nešto za sebe sasvim je okej, time ugrožavati tudje odabire-nije. Pa ako je žena takvog razmišljanja, a suprug npr. radi u HR i njihov način razmišljanja je da su djeca prvo njena-kakav odnos on ima prema ženi koja se kod njega zapošljava? To mene brine, npr.

Dalje, to koliko tko radi je toliko individualno i nema veze s time radi li netko na poslu ili doma-da je smješno o tome raspravljati. Pa ima laganih poslova, neke žene rade 4-5-6 sati, neke žene rade u smjenama, pa se ne poklope gotovo nikad s djecom, neke žene imaju supruga s kojim dijele prava i obveze, neke imaju baku, dida, strinu i šest teta pomoćnica. Neke žene ne rade, ali si čitav dan nadju neki posao, a neke brate mili ne rade ništa. I šta sad. Ono što im piše na papiru pod zanimanje nije ekvivalent uloženom trudu u posao, djecu, kuću, život, sebe... da idemo do detalja, neko bi dao i koji prst samo da mu netko djecu odvede i skupi iz vrtića, da ne juri kroz crveno ljubljanskom dok ne zatvore dežurstva. A neko to "ne smatra nikakvom pomoći". Što mene dira, eto.

Još dalje, kad netko odluči biti radnica/kućanica, moram priznati da sam sigurna da to radi samo radi SEBE. Ajde, ja nemam izbora, ali i da imam radila bi. Dakle radi sebe. Dijete do 3g profitira boravkom doma uz mamu, više nego u jaslicama. Ako je mama iole normalna.
Iznad te dobi je jako relativno profitira li dijete zbog toga što mama radi/ne radi. Ako mama ne radi, a dijete je u vrtiću, kakva je razlika? Ako pak nije u vrtiću, jeli zaista za jednog petogodišnjaka adekvatnija opcija kuhat s mamom ručak, ići s mamom na pazar, ić s mamom na kavu s tetom Maricom, ić s mamom oprati auto, u prazan parkić ić...ili je adekvatnija opcija vrtićki ritam?
Ja to ne znam. Stvarno. Pa neću ni sudit. DAkle, to ne radimo niti odabiremo radi djece niti radi muža niti radi mira i ljubavi-nego radi sebe. Ja bi radi sebe, da mogu ostati doma, išla nakon treće godine raditi. A netko će radi sebe ostati doma, da bi izbjegao žrvanj i jurišanje i izbjegao ponoćno peglanje i kuhanje ručka ujutro u 5:30.

Sve su to okej i normalni izbori, stvarno nema potrebe da se itko od nas stavlja na pijedestal i smatra boljim i žrtvom.
Da bi, uostalom, znali, kako je kome, trebali bi uć u njegov život. A to stvarno nije tema.

[Pcelica Mara]

krumpirić, to je to!

[mamitzi]

sad sam shvatila koliko smo nekorektno vodile ovu diskusiju. kućanica ne mora biti majka, baš kao ni zaposlena žena. mislim da smo olako isključile sve one žene koje nemaju djecu iz najrazličitijih razloga.

[pikula]

Pa ja se krumpirić s tobom slažem cijeli drugi dio posta, osim što mene vrijeđa što tebe vrijeđa i štoviše zabrinjava naše različito shvaćanje braka, m-ž odnosa i sl. Meni je recimo potpuno u redu što ti drukačije misliš, što bilo tko drugačije misli. ŽAo mi je što je omjer mama koje rade u odnosu na one koje duže od porodiljnog ostaju doma 90/10 zato što mislim da taj omjer ne oslikava slobodan izbor, ali mi nije žao i nikad mi neće biti žao da postoje žene koje drugačije misle, a kamo li da me zabrinjava da svi ne misle isto. Eto u tome je sva naša rasprava.
A kako razmišljaju na poslu muževi čije su žene kućanice - odmornije i koncentriranije nego prije i više cijene što žena radi za njih i njihov posao

[pikula]

Ako ćemo već generalizirati

[mihim]

sad cu ispast koma mama. doma sam 3 godine i 4 mj. ( ok, 6 mj radila između ).
postala sam malo " zivcana ", fale mi ljudi, komunikacija, sva sam usporena, zaboravila sam vec kak je letat na poslu i radit 5 hitnih stvari od jednom.
a jos i ova crkavica od 2500 uzas.
znam da cu bit pretuzna kad se vratim radit, najvise zbog nocnih jer se bojim kak ce moja mrvica bez cice. al vec mi je muka od same sebe doma.
evo iskreno.

[Tashunica]

sad cu ispast koma mama. doma sam 3 godine i 4 mj. ( ok, 6 mj radila između ).
postala sam malo " zivcana ", fale mi ljudi, komunikacija, sva sam usporena, zaboravila sam vec kak je letat na poslu i radit 5 hitnih stvari od jednom.

ne nećeš ispasti koma mama, to je to, to je to što mene ubija kad sam doma dok je mali bolestan, a i dok sam bila na porodiljnom pred kraj.
meni fali ta vreva i muving i definitivno bojle funkcioniram kad radim, kad sam doma ulijenim se i ništa mi se ne da.
a i mozak mi je na rezervi kad sam doma.

[sirius]

sad cu ispast koma mama. doma sam 3 godine i 4 mj. ( ok, 6 mj radila između ).
postala sam malo " zivcana ", fale mi ljudi, komunikacija, sva sam usporena, zaboravila sam vec kak je letat na poslu i radit 5 hitnih stvari od jednom.
a jos i ova crkavica od 2500 uzas.
znam da cu bit pretuzna kad se vratim radit, najvise zbog nocnih jer se bojim kak ce moja mrvica bez cice. al vec mi je muka od same sebe doma.
evo iskreno.

To je ustvari normalno. Jedna od negativnih stvari boravka kod kuće je društvena izolacija . Treba vremena da se organizira život, tako da se bude manje izoliran... Meni je ćak prije nekog vremena padala na pamet pomisao kao bih se vratila na posao samo zbog toga. Ali kako ja objektivno nemama takvu mogućnost zbog bolesti djeteta i još ću dosta godina biti potrebna doma , ne preostaje mi ništa drugo nego da rasčistim u sebi taj problem i organiziram si život tako da nađem načina za ispunjavanje smislenog razgovora sa odraslim ljudima na drugi način.

[rosa]

A kako razmišljaju na poslu muževi čije su žene kućanice - odmornije i koncentriranije nego prije i više cijene što žena radi za njih i njihov posao

Opet predrasuda.

Cijelo vrijeme rasprava ide u toku "Da, ja akceptiram sva mišljenja i stavove i ne razumijem kako drugi to ne mogu tako kao ja" i onda na kraju ovakva rečenica.

To što si rekla apsolutno ne mora biti točno.

[lola_34]

sad cu ispast koma mama

Ma samo mi reci pred kim ćeš ispasti koma mama?

Tko je tu da sudi drugima i da kaže 'Moj izbor je bolji od tvog'?

Svatko radi onako kako može ili onako kako misli da je najbolje za njega i njegovu obitelj, i to je to.

I slažem se sa tvojim postom, i meni je laknulo kad sam se vratila na posao i među ljude.

[rosa]

Ma samo mi reci pred kim ćeš ispasti koma mama?

Tko je tu da sudi drugima i da kaže 'Moj izbor je bolji od tvog'?

Svatko radi onako kako može ili onako kako misli da je najbolje za njega i njegovu obitelj, i to je to.

I slažem se sa tvojim postom, i meni je laknulo kad sam se vratila na posao i među ljude.

Slažem se.
I ja sam povratkom na posao postala bolja majka i supruga.
I sigurno da nas ima dosta takvih.

Al sad više nisam sigurna da li mi "nekućanice" imamo pravo glasa na ovoj temi.

[RozaGroza]

To je ustvari normalno. Jedna od negativnih stvari boravka kod kuće je društvena izolacija .

Kako kome
Meni baš to najviše paše. Viđam ljude kad poželim, hvala Bogu uvijek ih ima lista onih kojima sam obečala "kafu i šetnju" i kad se vidimo, a to bude jako rijetko (jednom mjesečno), onda nam bude super, ispričamo se, ponekad pozovemo ekipu na ručak, baš neka super druženja. Ne govorim da je tako svima, samo nama. Taj ritam rijetkih ali kvalitetnih druženja nam super paše.

Ja mislim da je najvažnije pored kučanskih poslova, osmisliti sebe, da ipak tim što povazdan radimo iste poslove po kući/vrtu, ne venemo iznutra. Važno je čitati, imati hobije, gledati filmove, raditi neke male stvari koje su nam važne koje god one bile. Znam jednu frendicu kučanicu koja piše knjigu, kad sve završi i strpa klince u krevet, muža namiri, sjedne za komp i piše. Ja joj se divim da ima snage svaki dan, ja ponekad nemam snage ni za oprat zube!

[AdioMare]

trudit ću se i dalje svoje mišljenje obrazlagati regularno i argumentirano-da majka nije potrebnija od oca, da žena ne drži tri kuta kuće i da se doma može ostvarit bilo tko-kome karakterno biti doma odgovara-neovisno o spolu.
Naglasak na to da je minoriziranje uloge oca kojim je protkan ovaj topik za mene uvrijedljivo za dio muškog roda kojeg ja, iz moje perspektive, smatram normalnim i meni poželjnim dijelom muškoga roda. Čak štoviše- minoriziranje uloge oca i izjave tipa žena je hormonalno vezana za dijete, on to ne može dobro kao ja, djeca ipak više trebaju mene, većina muškaraca napuštaju svoju djecu...nešto je što smatram niskim udarcima ženskog roda -koji se onda vrate žestokim udarcima muškog.
Odabrati nešto za sebe sasvim je okej, time ugrožavati tudje odabire-nije. Pa ako je žena takvog razmišljanja, a suprug npr. radi u HR i njihov način razmišljanja je da su djeca prvo njena-kakav odnos on ima prema ženi koja se kod njega zapošljava? To mene brine, npr.

ovdje se u potpunosti slažem s tobom, naravno da su oba roditelja jednako kvalitetna, jednako sposobna i jednako vole.
ono što ne mogu znati je što se događalo kod pikule, ifigenije, neke treće kada se u njihovoj kući odlučivalo da će jedan roditelj napustiti posao. je li to bio razgovor tipa, ajde da vidimo, tko će od nas dvoje napustiti posao i ostati doma, što je za našu obitelj isplativije... ili je to po difoltu bila majka. e, tu je razlika.
kod nas se podrazumijevalo da ću ja ostati doma, prešutno, evo ne mogu reći da smo uopće razgovarali o tome jer je situacija bila takva da je muž bio zaposlen 4 godine, u stalnom radnom odnosu, a ja bez posla uopće. da ne velim da su bile ratne godine i da je muž bio i mobiliziran, između ostalog.
kako bi to izgledalo danas?
mislim da bismo razgovarali o tome s naglaskom na okolnosti koje svatko od nas ima na poslu: tko se od doma može eventualno s nečim baviti, čije se radno mjesto više ljulja pa je manja šteta, jer, novci nam trebaju... moj muž zna, ali ja baš i ne kako s manje novca učiniti više.
ne bi se podrazumijevalo da sam to ja, sigurno ne.
ali, moram naglasiti kada bi se radilo o porodiljnom dopustu, i kada bi on baš žarko želio ostati s djetetom drugih 6 mjeseci ili prvih, čak... teška, teška srca bih mu to prepustila. ne je smatram da znam bolje, volim više, nego iz čisto najsebičnijih razloga.

Dijete do 3g profitira boravkom doma uz mamu, više nego u jaslicama. Ako je mama iole normalna.
Iznad te dobi je jako relativno profitira li dijete zbog toga što mama radi/ne radi. Ako mama ne radi, a dijete je u vrtiću, kakva je razlika? Ako pak nije u vrtiću, jeli zaista za jednog petogodišnjaka adekvatnija opcija kuhat s mamom ručak, ići s mamom na pazar, ić s mamom na kavu s tetom Maricom, ić s mamom oprati auto, u prazan parkić ić...ili je adekvatnija opcija vrtićki ritam?
Ja to ne znam. Stvarno. Pa neću ni sudit. DAkle, to ne radimo niti odabiremo radi djece niti radi muža niti radi mira i ljubavi-nego radi sebe. Ja bi radi sebe, da mogu ostati doma, išla nakon treće godine raditi. A netko će radi sebe ostati doma, da bi izbjegao žrvanj i jurišanje i izbjegao ponoćno peglanje i kuhanje ručka ujutro u 5:30.

pretpostavljam da si se zabunila ovdje misleći na roditelja?
ni ja ne znam za ostale, ali znam za moju djecu: mislim da im je roditelj do 3. godine, a najmanje do 2. - nezamjenjiv, ali Bože moj, kako tko može i želi. kasnije im je bolja opcija kolektiv, ali to govorim samo za svoju djecu.
izuzetak mi je kada roditelj dulje ostaje uz dijete zbog djetetovih zdravstvenih (ne)prilika, što je kod nas, između ostalog, bio razlog.
sa zadnjom rečenicom se potpuno slažem.

[lola_34]

Al sad više nisam sigurna da li mi "nekućanice" imamo pravo glasa na ovoj temi.

Fakat.

Sama sam sebi skočila u usta . I ja 'nekućanica' se isto tu javljam (di mi nije mjesto ).

[seni]

Jel utopija očekivati da ovakve teme budu mjesto tolerancije? Da to što nekog veseli putovati svijetom s djetetom/obitelji može biti isto važno kao i nekom drugom praviti zimnicu djetetu/obitelji? Jel moguće pogledati kroz neke tuđe naočale nakratko, a da to ne bude uvijek i isključivo kroz naš okvir?.... I jel moguće ne osjećati se napadnutim kada netko ne preferira izbor koji mi preferiramo, zbog čega onda ići u napad - zato što je naš izbor bolji od onog tuđeg?

Ajmo malo tolerancije žene

ja se osobno ne osjecam ( ilis e trudim ne osjecati) na

[AdioMare]

stvarno ne kužim, zašto bi nama koji imamo drugačije posložen život bio važan razlog koji je nekom drugome dovoljan ili odličan za ostati doma?
ili uvreda, čak?!
zašto je nekome uvreda čuti da je netko drugi ostao doma jer mu je malo 4 sata dnevno s djetetom?
pa šta je to laž da zaposleni roditelji uživaju u društvu djeteta kraće nego nezaposlen? to je činjenica.
i meni je bilo malo kada sam se nakon godine porodiljnog vraćala na posao. čak sam dijete stavljala leći kasnije nego obično, samo da bih što dulje uživala u njenom društvu. i da, nisam joj davala ni doručak ni ručak nego ev. neki kasniji ručak i večeru. nisam ju gledala u jutro kada bi se budila, ali sam ju navečer uspavljivala.
i što onda?
što onda što je neki roditelj upravo zbog toga ostao doma? pa nije vrag da to ne smije reći? zašto se itko ovdje osjeća prozvanim zbog toga?
pa čak i da netko misli da je moje dijete, da su sva djeca zakinuta jer su u vrtiću i jer ih u školu vodi baka, teta koju plaćamo, susjeda... zašto bi to mene zabrinjavalo?
to je njegovo mišljenje i on je u skladu s tim postupio prema svom djetetu. moje je mišljenje da žene trebaju raditi i da djeca trebaju, od 3. godine biti u vrtiću. i da bi zaposlene žene trebale kupovati pekmez, a ne ga kuhati do 4 u jutro kao aleks
nitko nam ne brani da radimo ili budemo doma uz djecu, radimo kako mislimo da treba ili kako smo prisiljeni raditi, a za to nam nitko drugi nje kriv kakvo god bilo njegovo mišljenje.

[Ifigenija]

A netko će radi sebe ostati doma, da bi izbjegao žrvanj i jurišanje i izbjegao ponoćno peglanje i kuhanje ručka ujutro u 5:30.
.

Evo, ovdje se slažemo. U osnovi svega je da domaćice odlučuju ostati doma da bi izbjegle žrvanj i jurišanje. Zašto? Pa bez žrvnja i jurišanja imamo više od sebe za dat, mirnije smo, vedrije i zadovoljnije. Život je sam po sebi vrijednost, pa ga ne dam u žrvanj, ako baš nije oglavu.
Što se tiče ponoćnog peglanja i kuhanja ručka uz kukurikanje prvih pijetlova mogu reći samo da je to velika žrtva, i da sam je spremna svakodnevno podnositi samo uz jako, jako dobar razlog. Nečije zdravlje, goli opstanak, mogućnost da ogromno pridonesem realnom boljitku svijeta... npr. da sam jedina liječnica u nekoj zabiti, ili nešto slično.
I zapravo u tome vidim jedno veliko zlo, a to je da mi žene kao da želimo i moramo od sebe raditi vječne žrtve, i kao da ne poštujemo dovoljno sebe da si priuštimo noćni odmor u trajanju osam sati, radni dan od osam sati, i osam sati obitelji i odmora, to je onaj minimalni pamflet s početka borbe za radnička prava.
I ako ja peglam u ponoć, i kuham u pet, letam na sve strane, djecu vidim na marginama dana, al zato je i mužu isto kao meni - ja u tome ne vidim amabaš ništa dobro.

[seni]

Jel utopija očekivati da ovakve teme budu mjesto tolerancije? Da to što nekog veseli putovati svijetom s djetetom/obitelji može biti isto važno kao i nekom drugom praviti zimnicu djetetu/obitelji? Jel moguće pogledati kroz neke tuđe naočale nakratko, a da to ne bude uvijek i isključivo kroz naš okvir?.... I jel moguće ne osjećati se napadnutim kada netko ne preferira izbor koji mi preferiramo, zbog čega onda ići u napad - zato što je naš izbor bolji od onog tuđeg?

Ajmo malo tolerancije žene

nesto se cudno zbiva sa forumom, pa mi je otisao cudnovati post.
tudi izbori ni na ovoj temi, niti opcenito, me ne navode da se osjecam napadnutom. dapace, ako su dobro sroceni, navode me na razmisljanje u tisini svoje glave.

no mi ovdje vodimo nesto, sto bi recimo, trebalo biti rasprava. pa iako se ne radi o okruglom stolu sa expertima, nego samo o forumu, bilo bi pozeljno ako se radi o formulacijama tipa:
ja mislim da je za cijeli svijet, drustvo itd. najbolje ili jedino dobro to i to...
to suvislo obrazloziti, ne biti sam sebi proturjecan u jedno te istom postu, kao ni u postovima koji sljede, te odgovore koji na to ukazuju, ne dozivljavati kao napade, niti netoleranciju, te pateticno uzvikivati:
ja to ne razumijem, tu su neke neciste namjere na djelu, itd..

postovi tipa ja za sebe biram ovo ili ono se naravno ne trebaju obrazlagati.

zatim
formulacije ja zelim ili mnogi zele (koji mnogi, koliki postotak) nisu dostatni argument za teze koje se odnose na siri drustveni kontekst.
kao argument vlastitog izbora su naravno dovoljni.

i za kraj posta:
na ovom topiku je 70% rasprave: ja u bate ti u spade.

[pikula]

Bravo AdioMare! Bra-vo!

[pikula]

Opet predrasuda.

Cijelo vrijeme rasprava ide u toku "Da, ja akceptiram sva mišljenja i stavove i ne razumijem kako drugi to ne mogu tako kao ja" i onda na kraju ovakva rečenica.

To što si rekla apsolutno ne mora biti točno.

Ma naravno da ne - to sam namjerno vratila na volej generaliziranje od krumpirić!

[seni]

Seni, evo samo da ti odgovorim da običaje i duh vremena čine i njeguju upravo ljudi, žene i muškarci, tako da tu uopće ne stoji ona tvrdnja koju si napisala...

mozes li mi to malo pojasniti?
zasto ne stoji?

ako se dobro sjecam, nisam zapravo shvatilu, koju tezu ti opcenito zastupas?
da li to sto su na rodinom forumu zene govori da :
a) stanje je takvo zbog fiziologije, hormona, itd
b) stanje je takvo jer je socijalno-drustveno uvjetovano
c) ....neki treci razlog?

[seni]

stvarno ne kužim, zašto bi nama koji imamo drugačije posložen život bio važan razlog koji je nekom drugome dovoljan ili odličan za ostati doma?
ili uvreda, čak?!
zašto je nekome uvreda čuti da je netko drugi ostao doma jer mu je malo 4 sata dnevno s djetetom?
pa šta je to laž da zaposleni roditelji uživaju u društvu djeteta kraće nego nezaposlen? to je činjenica.
i meni je bilo malo kada sam se nakon godine porodiljnog vraćala na posao. čak sam dijete stavljala leći kasnije nego obično, samo da bih što dulje uživala u njenom društvu. i da, nisam joj davala ni doručak ni ručak nego ev. neki kasniji ručak i večeru. nisam ju gledala u jutro kada bi se budila, ali sam ju navečer uspavljivala.
i što onda?
što onda što je neki roditelj upravo zbog toga ostao doma? pa nije vrag da to ne smije reći? zašto se itko ovdje osjeća prozvanim zbog toga?
pa čak i da netko misli da je moje dijete, da su sva djeca zakinuta jer su u vrtiću i jer ih u školu vodi baka, teta koju plaćamo, susjeda... zašto bi to mene zabrinjavalo?
to je njegovo mišljenje i on je u skladu s tim postupio prema svom djetetu. moje je mišljenje da žene trebaju raditi i da djeca trebaju, od 3. godine biti u vrtiću. i da bi zaposlene žene trebale kupovati pekmez, a ne ga kuhati do 4 u jutro kao aleks
nitko nam ne brani da radimo ili budemo doma uz djecu, radimo kako mislimo da treba ili kako smo prisiljeni raditi, a za to nam nitko drugi nje kriv kakvo god bilo njegovo mišljenje.

mislim da nije poanta u osobnim razlozima ove ili one opcije.
rasprava se na ovih 21 !!!! stranica rasplamsa upravo kod postova koji pokusaju objasniti "funkcioniranje svemira", odnosno sto je bolje ili gore za svijet i drustvo opcenito.

i ako je rasprava pametna, pristojna i interesantna, ne vidim nista lose u njoj.

[pikula]

sad cu ispast koma mama. doma sam 3 godine i 4 mj. ( ok, 6 mj radila između ).
postala sam malo " zivcana ", fale mi ljudi, komunikacija, sva sam usporena, zaboravila sam vec kak je letat na poslu i radit 5 hitnih stvari od jednom.
a jos i ova crkavica od 2500 uzas.
znam da cu bit pretuzna kad se vratim radit, najvise zbog nocnih jer se bojim kak ce moja mrvica bez cice. al vec mi je muka od same sebe doma.
evo iskreno.

Ma kakva koma mama, to je klasična nuspojava ostajanja doma i svatko razvije svoj sistem s vremenom kako se družiti i ostati u toku i aktivan. Svrati na topic za podršku kućanicama i kućancima, za početak Ali nije lako s tom društvenom izolacijom, nije to dobro ni za roditelje ni za djecu, baš zato što ovdje "svi rade". Ne znam kako netko može zamjeriti da bih ja voljela da nas je više doma i da u svakoj ulici bude bar par mama doma, da parkovi nisu ujutro samo za bake i tete čuvalice i bebe do godinu dana. Meni oko zasuzilo kad sam u Beču radni dan ujutro vidjela muzej pun mama s klincima svih uzrasta i neku ponudu za kinder doručak. Sigurno ih je bilo i gomilu na poslu i na puno i na pola radnog vremena, ali to je život, taj izbor. To je ono očemu ja pričam. Ma to je tako blizu, a ja k'o da živim na Kubi.

[pikula]

Mislim da moramo razdvojit idvije stvari jedno su naša privatna uvjerenja za koja nas nitko nema pravo pozivati na red. Drugo su neka općedruštvena pitanja o kojima možemo raspravljati, alli opet ja nigdje nisam pročitala post koji se čudio ženama koje rade. Ja samo pričam o tome da bi žene ovdje kao i unekim razvijenim zemljama trebale imati stvarnu mogućnost izbora, a ne ili puno radno vrijeme po diktatu poslodavca il idruštvenu izolaciju jer je to ono što vrijedi za veliku većinu. Svi mi drugi smo više mađioničarke i iznimke koje potvrđuju pravilo i one koje vode usklađen obiteljsko-posao koji volim -život i ispunjene i aktivne kućanice, danas i ovdje, gdje mi živimo. Žena danasu HR koja može birati posao je privilegirana, žena koja može birati da li da radi ili ne je privilegirana, a sve ostalo je gotovo prinuda.

[seni]

Mislim da moramo razdvojit idvije stvari jedno su naša privatna uvjerenja za koja nas nitko nema pravo pozivati na red. Drugo su neka općedruštvena pitanja o kojima možemo raspravljati, alli opet ja nigdje nisam pročitala post koji se čudio ženama koje rade. Ja samo pričam o tome da bi žene ovdje kao i unekim razvijenim zemljama trebale imati stvarnu mogućnost izbora, a ne ili puno radno vrijeme po diktatu poslodavca il idruštvenu izolaciju jer je to ono što vrijedi za veliku većinu. Svi mi drugi smo više mađioničarke i iznimke koje potvrđuju pravilo i one koje vode usklađen obiteljsko-posao koji volim -život i ispunjene i aktivne kućanice, danas i ovdje, gdje mi živimo. Žena danasu HR koja može birati posao je privilegirana, žena koja može birati da li da radi ili ne je privilegirana, a sve ostalo je gotovo prinuda.

pa ne cini mi se da je situacija u HR puno drukcija nego u drugim europskim zemljama. negdje je sigurno bolje, ali negdje je mozda i gore.
osim toga Hr se nalazi u fazi "primitvnog" kapitalizma, slicno situaciji u drugim zemljama za vrijeme faze prvobitne akumulacije kapitala, sto sigurno ne olaksava situaciju.

ne razumjem sto mislis pod tim: "žena koja može birati da li da radi ili ne je privilegirana"? nasa zapadna drustva su tako konciprana da je svaki clan/clanica drustva duzna brinuti se o sebi.
ja ne poznam ni jednu zemlju u europi gdje po defaultu zene i muskarci imaju na izbor da li ce raditi ili ne.
odnosno, izbor imaju, ako imaju financijska sredstva (nasljedena, poklonjena, stvorena u nekom periodu rada...itd) ili ako imaju roditelje, partnere, muzeve, zene ili neke druge osobe koje ce na sebe preuzeti zardivanje novca. a u ovom drugom slucaju njihov izbor takoder ovisi o izboru tih drugih osoba: roditelja, muzeva, zena ili drugih osoba, da li zele na sebe preuzeti financijski aspekt.

ps. ima jedna jako interesantna knjiga koja pokazuje nacine stvaranja financijske konstrukcije uz minimalano vrijeme na radnom mjestu:
"The 4-Hour Workweek" autor Timmoty Ferriss. mislim da on vodi i blog n atu temu.