Trina nije rekla da tako misli, nego da se tako osjeća, ona osobno tako sam je shvatila.
 |
|||
|
|
|||
Trina nije rekla da tako misli, nego da se tako osjeća, ona osobno tako sam je shvatila.
Bit ću bezobrazna i ubacit ću seCEBELKA86 prvotno napisa
.
Pa zato jer kad si cijelo vrijeme doma, onda si kao svima na raspolaganju, i cijeli dan kao nešto radiš i raduckaš po kući, jer posla naravno uvijek ima. Ono - stalno radiš, a skoro se i ne primjećuje. I tako stalno ukrug (kuhaj, peri, peglaj, čisti), sve isto. Pretpostavljam da je Trina tako mislila, barem je meni tako bilo.
Bila sam doma do 2,5 g svojih klinaca (+ još cijelu trudnoću na čuvanju) i šta da kažem. Kad sam se vratila na posao - preporodila sam se
I dalje su tu naravno kućanski poslovi koje obavljam, ali ne radim samo i isključivo to; osim toga, ovako se više družim ljudima, nego kad sam stalno bila doma.
Svaka čast svakoj ženi koja želi biti 'samo' kućanica, ja isto mislim da je to (psihički) jako teško.
Da ne bi sad bilo - ovo je samo moje mišljenje.
Zato što je bar tih par sati plaćena za svoj rad, a može dati i otkaz.
Pri tome na većini radnih mjesta smije na miru otići na wc i popiti kavu.
Ja potpisujem lolu_34 kad kaže
Svaka čast svakoj ženi koja želi biti 'samo' kućanica, ja isto mislim da je to (psihički) jako teško.
Ovome sam se najviše veselila, da mogu u miru kavicu popiti bez ikakvih 'intervencija'.
Ja potpisujem lolu_34 kad kaže
Imam jedno ozbiljno pitanje: jel stvarno moguće da danas u 21. stoljeću ima žena koje svojevoljno (bez nagovora supruga, okoline) i u potpunosti žele biti kućanice u punom smislu te riječi i nakon 3. godine djeteta, a da nije u pitanju nijedan od razloga tipa: općenito težak pronalazak posla, otkaz, ne imanje određene struke/znanja/diplome, nedostatak nekog posebnog interesa za neko područje u kojem bi radila, komoditet života dok suprug zarađuje pa nema potrebe za dodatnom zaradom,ne imanja potrebe za intelektualnom nadogradnjom (može se to i od kuće al teže, budimo realni), ne imanja potrebe za „dokazivanjem,, tjeranjem samoga sebe naprijed“, inertnost da se makne iz trenutne situacije, ostali članovi obitelji koji su se navikli da je sve uvijek čisto, oprano, skuhano, a njihov udjel u domaćinstvu minimalan pa stoga ne podržavaju zapošljavanje mame, itd.
Pitanje nisam postavila provokativno nego me istinski zanima (nemam predrasude pokušavam razumjet) jel stvarno postoje žene prvenstveno generacije (20-40god) koje istinski žele biti „pure housewives“, i koji su to onda razlozi, voljela bih čuti iskrene odgovore jer i sama pokušavam razumjeti jednu situaciju iz meni bliskog okruženja.
Smatram da je strašno velik rizik odlučiti se biti kućanica, i to nikad ne bi bio moj izbor iako sam uživala na svom porodiljnom i maksimalno ga razvukla, ne bih nikad voljela ovisiti ni o kome, o mirovini i sigurnosti pod stare dane da ne pričam. O tome koliko se kvalitetno provodi vrijeme, bi se dalo nadugo i naširoko, al samo ću reći da sretan, zadovoljan i ispunjen roditelj je pravi primjer svom djetetu.
Znam svega par mama koje su kućanice, ali sve su mi dale natuknuti da to nije na neki način njihov izbor nego životna situacija iz koje se nadaju da će uskoro izaći zbog ovih ili onih razloga: nema posla, otkazi, i sl.
I mislim da dotična misica „It's OK“(da razjasnim enigmu) je nažalost malo pukla što je netko rekao, i sama si je kriva za nastalu situaciju, s onim što je dobila nakon rastave mogla je čuda napravit, pokrenut neki biznis,…čitala sam sporni članak, mislim da ima pomodarski rečeno „egzistencijalnu krizu“.
A zašto ne bi postojale žene koje bi željele biti kućanice i brinuti se (iskljućivo o kući i obitelji)?
Zar nisu predrasude da bi za bilo koga to mogao biti život koji ispunjava? Zar je toliko nevjerojatno da bi to mogao biti nećiji izbor? Pa ima nas različitih, sigurna sam da je to za nekog ispunjavajući izbor u određenom vremenskom razdoblju u životu ili za cijeli život .
Osobno , nisam domaćica nego trenutno stay at home mom (kako bi Amerikanci rekli) , i meni je najteži dio tog zanimanja društvena izoliranost i nedostatak razgovora sa odraslim osobama. Ali to je pak druga tema, već smo jednom pisali o tome.
Što se tiče rizika zbog materijane (ne)sigurnosti, meni je to prilično smješno, jel ću ja sa svojim radnim stažom sa kojim sam startala u 19 godini , također biti u prilično nesigurnoj situaciji bez obzira na dug radni staž.
Radim stresan posao na kojem si ne mogu priuštiti odlazak na WC kad poželim, kod kuće mogu. Kavu popijemo na kraju smjene, zapravo van radnog vremena. Da ne pričam da me kod kuće čeka sve ono što je jedna kućanica već uspjela obaviti u tih deset sati dok sam ja izbivala na poslu.
Ovisi... ako su ti djeca u vrtiću a ti doma onda se čuda mogu u 10 sati obaviti, tu se slažem. Ako su doma s tobom, onda se uglavnom posvetiš njima, mijenjaš pelene, kuhaš obroke, čistiš za njima, a i svi znamo kakv džumbus mogu napraviti djeca kad se igraju. Ljepše je to nego raditi zahtjevan posao koji ne voliš, ali ne bi rekla da je lakše, ni fizički, ni psihički. Probala sam i jedno i drugo.
Lili 75 je dobro primjetila, i meni se čini da je danas broj pravih kućanica koje su tako izabrale u dobnoj skupini 20-40 god. zanemariv.
Ima dosta mladih mama koje su doma privremeno jer im je plaća lupam 3000 kn, a tzv. teta čuvalica bi bila 2000 kn pa su malo "razvukle" porodiljni, ili traže posao a danas ga zaista nije lako naći i sl. privremenih situacija koje ponekad neželjeno potraju predugo. Među generacijom 45-60 g. recimo znam par primjera da je žena ostala bez posla, a novi naći... gotovo nemoguća misija, pogotovo za ženu SSS te generacije, tako kaže i statistika. I onda je ona kućanica, što će drugo, ne zavidim joj baš i mislim da je npr. moja mama koja s 56 god. ima sigurno radno mjesto u boljoj poziciji.
A znam i jednu jako (ali baš jako) bogatu obitelj gdje žena svojim izborom ne radi, iako su djeca već odrasla. Ona bi mogla biti kućanica, al opet ne znam dal ispunjava definiciju pošto ima vrtlara, kućnu pomoćnicu, a život joj se sastoji od posjeta frizeru, kozmetičarki, kavica s prijateljicama itd... To je jedini primjer gdje bi rekla da je biti kućanica luksuz.
Inače, nema goreg posla, cijeli dan rintaš, uvijek si na raspolaganju jer eto nemaš "konkretan posao", a činjenica je da kad je mama doma, bila ona kućanica ili stay-at-home-mom najčešće ostali ukućani jedva da i sudjeluju u kućanskim poslovima.
Niti ja ne znam niti jednu pravu pravcatu kućanicu u dobi od 20-40 godina, samo neke mame koje su malo duže ostale kod kuće kad im se rodilo dijete, ali poznajem nekolicinu žena koje bi vrlo rado bile kućanice kad bi im to financije dopuštale.
Ja bih bila rado bogata kućanica, koja bi se brinula doma za djecu, skuhala ručak, ponešto pospremila,... ali kad bih imala dovoljno novaca da si svaki čas platim neki tečaj npr. stranih jezika, šivanja,..., da si kupim svaki čas knjigu koju želim, da imam novaca pokrenuti neke sitne hobije,... i u svakom slučaju da imam blizu još nekoliko prijateljica kućanica sličnih interesa s kojima mogu prošetati s djecom, otiči na kavu,...
I da platim dadilju par puta tjedno , i tetu čistilicu za generalna čišćenja, i jednom -dvaput tjedno da odlazimo na ručak u restoran...
...I onda je svizac zamotao čokoladu u omot.
MM bi bio kućanica kad bi nam financije to dopuštale
To i moj zna reći kad pošizi na poslu, ali svjestan je i on da bi za par mjeseci poludio. Bila je jedna faza kad su svi kućanski poslovi bili na njemu (jer sam ja morala par tjedana mirovati) i rekao je da nema ništa gore na svijetu nego bit kućanica, nije se mogao načuditi koliko je to posla i kako kad opereš suđe od doručka već moraš u nabavku za ručak i smišljat što ćeš skuhat i onda opet suđe, nered, pa večera i stalno u krug.
Imam u obitelji pravu pravcatu kućanicu koja je to zaista željela biti. Ima 35 godina, sretna je, ispunjena, smirena. Tako je posljednjih 14 godina, tako da ni meni nije jasno zašto takav život ne bi bio nečiji svjesni izbor i zašto netko ne bi bio posve ispunjen tim izborom.
Ne znam zašto bi se netko trebao čuditi da je netko tko odabire takav način života ili lud ili nesposoban... Jednako kao da se pitamo zašto neke žene odlaze u časne, a zašto neke rade u vojsci...
Osim svoje sretne sveki koja je svjesna kućanica, poznajem jednu sretnu pravu pravcatu kućanicu blizu 40-e...Djeca su već odrasla...Svaki tjedan je dva puta u knjižnici...Nema ni ženu peglačicu, ni čistačicu, ni vrtlarku.... S mužem se šeće svako popodne... Možeš s njom pričati o svemu... Odlazi na pilates, druži se s prijateljicama... Uvijek im je netko na ručku, večeri...Nasmijana i sretna otkad je znam...I djeca su joj sretni ljudi, i njem muž je sretan nasmijan čovjek...Govore da je na poslu težak i zahtjevan (to prepuštam psihoanalitičarima)...
I sigurno ne zaslužuje nekakvo etiketiranje ili patroniziranje koje se cijelo vrijeme provlači između redaka mnogih postova...
Čitajući ove postove došla sam do zaključka da kad djeca krenu u školu kućanica postane poželjno zanimanje
sad vidim još 2 zadnja posta, ali ja bih željela štošta al tko zna jel bi promijenial mišljenje kad bih to dobila, ono što me zanima je ona koja jest kućanica iz kojeg razloga je to odlučila postati.
i da još jedna najbitnija stvar: mislim da kvalitetnije provodim vrijeme sa svojim djetetom, kućom se uopće ne opterećujem kao nekad (control frikuša da sve mora biti na svom mjestu i čisto) ponosna sam na sebe da sam se uspjela iskontrolirat jer mi je bitnije kad dođem s posla u druženje s L., odmah se presvalimo muž i ja i u parkić svaki radni dan tako bez iznimke i budemo nekoliko sati zajedno ne samo fizički nego i duhovno činimo jednu cjelinu. Uopće nemam osjećaj grižnje savjesti kojeg sam se bojala da će se javiti, jako kvalitetno provodimo naše vrijeme i vikendom smo po cijele dane zajedno. malo vremena utrošimo za spremanje stana, al minimalno jer želim da L. ima nas a ne spremljen stan.
a da sam kući po cijele dane, vjerojatno bi mi trebalo puno više vremena da stan dovedem u red, jer onda usporim tempo, a kad sam u brzini (posao, kuća, dijete, muž) onda svaku minutu iskoristim maksimalno i čuda napravim u malo vremena.
I sorry na tip felerima brzo pišem, ne čitam ponovno što sam napisala,a ježim se na pogreške tipa kučanica, al eto potkralo mi se u brzini
Evo ja želim biti kućanica u punom smislu te riječi. To si nikad neću moći priuštiti radi životnih okolnosti.
Znam par žena koje su doma i muževi i djeca su upregnuti (prilagođeno godinama) i ne dozvoljavaju si da ih itko gazi.
Ruku na srce, ovdje ima jako puno radnica koje rade doma daleko više od prosječne kućanice jer si same to dozvole, pa valjda misle da žena koja je izabrala biti doma radi još 100x više. To ne mora biti tako. Sve je stvar osobnih granica.
Vjerojatno ovisi od osobe do osobe, koji su prioriteti u životu, koga što ispunjava... Mene je posao ispunjavao sve dok nisam postala majka. Tada mi je moje dijete postalo prioritet i strahovito me boli i frustrira što nemam dovoljno vremena za posvetiti se obitelji, pa i kući. Ubija me onaj zadnji atom snage koji izvlačim iz nožnog prsta da to malo vremena koje imam na raspolaganju provedem s svojim djetetom kvalitetno. Kada bi sve bilo onako kako bi ja htjela da bude ja bi definitivno bila kućanica... Barem dok mi djeca ne porastu. I nije da mislim da je lako biti kućanica, zaista ne razmišljam tako, ali ipak mislim da je teže biti zaposlena od 8-17, a od 17-8 kućanica majka.
Curke,
nitko nije rekao da to ne može biti nečiji izbor al me znaima koliko uopće danas stavarno takvih slučajeva, kao što vidite nijedna mi se kučanica nije javila nego samo vas par koji poznaju neku koju smatraju da je sretna i zadovoljna što je kućanica. Ono što bih voljela znati je razlog, koji je točno razlog, odnosno zbog čega je to netko tako odlučio, jer naša percepcija nekoga ne znači da je on/ona takav i da se tako osjeća, nadam se da tu svi slažemo. Pa i taj muž kojeg netko spomenu kako je uvijek nasmijan, kažu da je težak i zahtjevan tako da...
ja još uvijek čekam nekoga tko će mi iz prve ruke reći ja sam kućanica zato što ....stvarno bih voljela čuti iskren odgovor.
Drago mi je da me par cura shvatilo o čemu govorim s naglaskom na današnje vrijeme i tu neku generaciju, a i nasmijalo me da će stvarno ispast da je bit kućanica san snova a opet svi s druge strane tvrde da je to najteži posao na svijetu, malo je više tu nedosljednosti?!
ajmo se probat ne bavit pitanjem ja bi rado bila XY ako .....pa onda niz uvjeta koji..sve su ti hipotetske situacije, voljela bih kažem iskustvo iz prve ruke da probam malo osvijestit samoj sebi kako to nekome ne nedostaje kako netko reče društvo odraslih osoba i društvena izoliranost općenito, jer ipak ja otkako radim više se sredjujem (opet sam ona stara) i samim tim bolje se osjećam, pričam i o drugim stvarima osim o pelenama, hrani, nespavanju, sve zajedno jedan bolji osjećaj itd.ali naglašavam to je moj slučaj, nismo svi isti i ne osjećaju se svi isto, baš zato bih htjela upoznati jednu takvu osobu bar preko foruma i njene razloge. Nadam se da ću je i dočekat.
Lili75, ne znam zašto misliš da je kućanica društveno izolirana? Poznajem kućanice koje možda imaju bolji društveni život od mog. I znam o čemu pišem kad sam napisala da bi željela biti kućanica, jer jedno vrijeme jesam bila i uživala sam taj period. Kada sam pitala svoju majku koji joj je bio najljepši period u životu, ona mi je odgovorila da je to bilo razdoblje kada je bila kod kuće na porodiljnom. Možda sam i nasljedila takav način razmišljanja.
CEBELKA86, slažem se i meni je porodiljni bio prekrasno razdoblje života al ne bi bio to da je tako potrajalo narednih 20-ak godina, kužiš? i ja sam se družial s drugim mamama i prijateljicama koje tad iz nekog razloga nisu radile ali pričalo se uglavnom o temam vezanim uz djecu, kad sam rekla društveno izoliranost (riječi od Sirius) naglasak je bio nedostatak razgovora s odraslim osobama na neku drugu temu.Ne znam kako vaši prijatelji ali sve moje prijateljice, društvo rade tako da ne mogu ispijati kavice sa mnom dok su na poslu.
ajd mi molim te reci, naravno ako želiš pa što toliko imaš za raditi da osjećaš ovo što si napisala:
...me boli i frustrira što nemam dovoljno vremena za posvetiti se obitelji, pa i kući. Ubija me onaj zadnji atom snage koji izvlačim iz nožnog prsta da to malo vremena koje imam na raspolaganju provedem s svojim djetetom kvalitetno...
Ne znam koliko djece imaš i koje su starosti,ja imam jedno staro skoro 16 mj. i ništa me ne frustrira, sretna sam ko malo dijete kad završi posao sva letim doma da zagrlim svoju pametnicu...manje sam umorna otkako radim nego kad sam bila doma non-stop na porodiljnom,kažem uživala sam al sam bila definitivno umornija.
Probat ću ti ja odgovoriti. Radim do 4. Kad ih skupim sa čuvanja, doma smo oko 5. Moram nešto napraviti za ručak (nisam jučer stigla unaprijed). Moram pokupiti i pospremiti veš koji sam jutros prije posla objesila. Nahraniti ono manje dijete koje još ne može sve samo jesti. Nakon toga bi bilo zgodno oprati kupaonu, ili usisati. Vidjet ću što će mi biti manje odbojno... I tako dan za danom.
Lili75, ja sudjelujem u ovoj temi na svoj način, sviđalo se to tebi ili ne. Dugo sam na
forumu i nagledala sam se puno fajtova kućanica vs zaposlena mama.
Pa izražavam svoje čuđenje
glede potrebe ljudi da propituju TUĐI život i ocjenjuju ga ovakvim ili onakvim.
Ej Cubana,, zar ti svaki dan usisavaš, pereš kupaonu, pereš veš, ...Kod mene ti to ovako izgleda al ja imam zasad jedno dijete od 15,5 mj. Dođemo doma oko 17h, skidamo se, L. dajemo jelo, mi onako brzinski s nogu (kod mene je olakotno što ne kuham preko tjedna jer i muž i ja jedemo na poslu za male novce, a baka skuha L. a od 1.9. kreće u jaslice), i najkasnije u 18h mi smo vani, parkić, igra,druženje, (ako ja imam nekog posla kući, muž ode s njom van pa im se ja pridružim al uglavnom idemo svi zajedno), povratak doma, večera za L., kupanje, uspavljivanje, spavanac u 21h, tada ja perem veš, prostirem, skidam veš, kupaonicu perem 1-2 tjedno (uglavnom vikendom) kad radim totalku cijelog stana,znači tad jednom tjedno usisavam,brišem prašinu, spremam,muž mi pomaže, dijelimo poslove, al tijekom tjedna nastojimo ne radit nered tako da i tad kuća izgleda sasvim solidno kao da je pospremljena.
s dvoje djece je sve teže i zahtjevnije, mogu zamislit! al baš da je čovjek isfrustriran zbog toga i da ga to sve boli, meni je zvučalo to nekako prejako..
A Lili, kažeš da postavljaš pitanje jer žališ razumjeti jednu kućanicu. Pa ne trebaš ti nju razumjeti, nego prihvatiti njen izbor. Na kraju krajeva, to je njen život, njen rizik da bude bez penzije. Ili se bojiš da će tebi pasti na grbaču pod stare dane?
Marija P, ha ,ha,...što tebi pada na pamet?unbeliveable?!
Zar ti nikad nisi pokušala razumjeti nekoga, to je onda žalosno! naravno da prihvaćam svačiji izbor u bilo kojoj sferi života, svatko svoju sreću pronalazi drugdje, ali ljudsko sam biće s razumom i osjećajima i imam potrebu razumjeti druge, njihove osjećaje, želje, težnje, tlapnje...
ej CEBELKA znaš onu narodnu "Pazi što si zaželiš, da ti se ne bi ostvarilo!" ovo je šala mala naravno.
Ja iskreno isto ne vidim zašto uopće propitivati nečije izbore, uvjetovane vlastitom voljom ili pak životnim okolnostima,
(opet kako mi to možemo sigurno znati). Netko je sretan kao kućanica, netko kao poslovna žena, a netko nesretan.
Jer tu neminovno dolazi do rasprave šta je bolje ili gore.
(a ne znam šta je gore od jedne takve rasprave
Pa se onda brane pozicije, svak brani svoj izbor itd. A svi živimo u svojoj koži i sa svojim izborima, ne u koži susjede kućanice, ili užurbane poslovne žene. (ne želim reći da kućanica ne može biti užurbana, naravno
DIjana, samo razgovaramo, to je sve, filozofiramo maloJa iskreno isto ne vidim zašto uopće propitivati nečije izbore, uvjetovane vlastitom voljom ili pak životnim okolnostima,
(opet kako mi to možemo sigurno znati). Netko je sretan kao kućanica, netko kao poslovna žena, a netko nesretan.
Jer tu neminovno dolazi do rasprave šta je bolje ili gore.
(a ne znam šta je gore od jedne takve rasprave
Pa se onda brane pozicije, svak brani svoj izbor itd. A svi živimo u svojoj koži i sa svojim izborima, ne u koži susjede kućanice, ili užurbane poslovne žene. (ne želim reći da kućanica ne može biti užurbana, naravno
Konkretno i mene zanima ono što zanima Lili75. Ne osuđujem ni ja nečiji izbor, ali i mene zanima.
vrlo jednostavno, propitkujemo mnoge teme,manje ili više bitne jer se nalazimo u : Kutku za filozofski trenutak.
Dijana, ne znam jesi li pročitala sve postove od početka, ja jesam, ako je pitanje bilo, je li veliki rizik danas odlučiti biti kućanica, a većina forumašica tvrdi da je, onda se slijedom toga i postavlja pitanje zašto se netko odlučio preuzeti taj rizik.
A ako netko smatra da se nema raspravljat što na ovu temu, onda jednostavno tja netko ne sudjeluje u ovom temi nego onima koje su mu zanimljivije, to je to ukratko i vratimo se na temu koaj je očito zanimljiva mnogima što se vidi po broju postova.
vrlo jednostavno, propitkujemo mnoge teme,manje ili više bitne jer se nalazimo u : Kutku za filozofski trenutak.
Dijana, ne znam jesi li pročitala sve postove od početka, ja jesam, ako je pitanje bilo, je li veliki rizik danas odlučiti biti kućanica, a većina forumašica tvrdi da je, onda se slijedom toga i postavlja pitanje zašto se netko odlučio preuzeti taj rizik.
A ako netko smatra da se nema raspravljat što na ovu temu, onda jednostavno taj netko ne sudjeluje u ovom temi nego onima koje su mu zanimljivije, to je to ukratko i vratimo se na temu koaj je očito zanimljiva mnogima što se vidi po broju postova.
Same here, i svakim danom mi je ideja kućanice sve privlačnija, s tim da bih nešto sigurno radila od doma.(takve sam struke da mogu)Probat ću ti ja odgovoriti. Radim do 4...
Ah, pusti snovi..Posao poždere ogroman dio dana, meni to sve teže pada, ako volim svoj posao.
Evo opisati ću ti konkretno svoju situaciju: svaki dan me pregazi cca 70 ljudi, svaki dan me pogodi barem jedna nesretna ljudska sudbina, nakon završetka radnog dana jurim umorna kući svom 2,5 god. starom djetetu. Kod kuće me čeka ručak koji moram skuhati, stan koji moram pospremiti, veš koji moram ispeglati... a na prvom mjestu čeka me dijete koje je željno svoje umorne majke i ono mi jest prioritet, ali i ostale stvari čekaju svoj red. Još uvijek dojim i budim se cca 5 puta noću. I naravno da mi na pamet pada pomisao kako bi mi sve bilo lakše da ne moram ići na posao koji me psihički dosta opterećuje. Suprug radi na terenu, majku na žalost više nemam, svekrva se odavno izjasnila da od nje ne očekujemo pomoć u smislu kuhanja obroka i tome slično, premda ne radi i nikada nije bila u radnom odnosu.Pišem ovo kako bi shvatila kako je situacija svakog pojedinca individualna i da je zato za razumijeti zašto neke žene pronalaze riješenje u tome da ostave posao i postanu kućanice. Čak mislim da je dugoročno zdravije za ženu da između stresnog i napornog posla odabere biti kućanica.
Cubana, zar tebi ovo stvarno nije za skinuti kapu i reći svaka čast!
Svakako jest.
Ali mislim da je samo na ovoj temi barem 70% žena koje su u takvoj situaciji
X na ovo. Samo ja to zovem "stvarni život" i gle-živa sam i (prilično) zdravaSvakako jest.
Ali mislim da je samo na ovoj temi barem 70% žena koje su u takvoj situaciji
i zapravo mi se od tog-stvarnog života-ne da praviti toliku dramu. to mi je onako strašno crni pogled na svijet.
Šalu na stranu, ali ja bih stvarno voljela biti kućanica. Meni je to baš super. Ja sam si i porodiljni produljila za 3 mjeseca, bila bih i više, ali nisam mogla djelomično zbog financija, a djelomično, jer su me trebali na poslu.
Meni je to vrijeme (nakon godinu dana, kad je dijete poraslo) bilo i je prekrasno. Baš volim kad mi je sve laganini, bez žurbe.
Kad se za sve ima više vremena,...
Lili, govoriš iz svoje perspektive........Zašto pobogu ne bi postojale , da se odmah ogradim -inteligentne žene koje jednostavno vole biti u kući, kojima nije potrebno svaki dan proći pored trideset izloga...koje su svjesno nakon što su rodile, odabrale biti prvo mame i supruge, a odbacile radnu knjižicu...Zamijenile posao koji ih ne ispunjuje, poslom koji ih ispunjuje...
DAlje, zašto bi žena koja je kućanica morala biti izolirana... govorim o dvije izrazito bliske osobe, ne susjede, ne poznanice... Imaju normalan društveni život...Dapače, kvalitetan, ne ispijaju isprazne kave s kolegicama koje su jednostavno s njima na poslu, a nemaju ništa zajedničkog s njima, što se meni događa(lo)..a da ja trernutno najviše i volim govoriti o djeci volim...
Zašto bi žena koja je kućanica bila mentalno ttromija ili zapuštenija? Zar bilo koji posao koji se radi deset godina na isti način, ne zaglupljuje... Ne znam zašto žena koja je u kući ne bi imala više vremena za pročitati knjigu, otići u kazalište, pogledati dobar film...
Biti u kući, ne znači biti Peggy Bundy, da cijele dane sjediš, nego imaš više vremena za bolju organizaciju... Samim time ipak kako god okreneš,možeš se više posvetiti svojoj djeci...Preduhitrila me Cubana svojim postom...
Ispada da zagovaram kućanice. ..Ne, nego me smeta taj ružan stereotip o njima...I ne zagovaram tip koji si sama ti Lili spomenula da si kad si bila doma, manje stizala nego sada...
Istina, nekim svojim dijelom spadam u osobe kojima je biti što više s djecom ideal života... I trudim se raditi , zarađivati od kuće, i sada i nakon ovog porodiljnog..ALi već time ne spadam u definiciju kućanice...Profesija mi je specifična, pa da dobijam novce ili ne radila bih isto...i s istom ljubavi... I valjda zato mogu razumjeti prednost prema djeci kada je majka doma, kada kreativno radi s njima, kada uči, kada se dijete većim djelom odgaja u kući, a ne u instituciji koja god bila, kad nema stresa oko vožnje u ili iz jaslica, vrtića, skole, kada nema boravaka, upitnih marendi...Kada dijete jede zdrav obrok svaki dan... Kada dijete ima ispavanu mamu...hoću još nabrajati.
Lili, ono gore je ironično. Ako baš hoćeš iskreno, čitajući tvoje postove, ne vidim potrebu za razumijevanjem, već osudu različitog izbora. A toga ovdje ima puno.
lola34, hvala ti za razumijevanje, ma to je samo MarijaP, očito je da uopće ne osuđujem nego samo uljudno pitam i pokušavam razumjeti jer smo na filozofskom kutku al nema veze, sve je jasno tko je nabrušen ( i na drugim temama kao Jaslice) tako da...idemo natrag na temu. Dijana, naravno da želim da nastavimo konstruktivnu raspravu o temi, ako nas nešto zanima malo filozofiramo kako reče lola 34.
Sad stvarno vidim da neke žene imaju puno težu situaciju za hendlat kao CEBELKA86 i cure svaka vam čast, skidam kapu!
Anemona, vidiš to m ise čini da bi mogao biti nekome dobar razloga da jednostavno voli stvari radit laganini, to apsolutno kužim.i da i ja bih radije da mogu više vremena provesti s djetetom, zato bih voljela jendog dana imati neki svoj privatni biznis da sama krojim svoje vrijeme,al dotad ja sam zadovoljna sa situacijom. Mislim da je tako lakše nego stalno biti nezadovoljan pa to i dijete osjeti ili se možda varam?!
Meni suprug stavrno puno pomogne i Bogu hvala počeli smo kako tako spavat ima 10 dana pa sam možda i zbog toga sad ko na konju ha,ha,...
Zar se stvarno tome čudiš?
Ma kaj ste digle hajku na ženu, pa samo je pristojno pitala.
Ako netko hoće nek' odgovori, ak' ne neka zaobiđe temu.
Jednostavno!
Posljednje uređivanje od lola_34 : 24.08.2010. at 14:26
Lili75, samo da se nadovežem na tvoj post, kažeš dolazite kući u 17, spavanac u 21, meni je to tako malo vremena, premalo za dijete i obitelj. To je razlog zašto bih voljela biti kućanica. Ne mogu se pomiriti da bi me dijete tjedno viđalo na 4 sata, ma da se radi o ne znam kako kvalitetno provedenom vremenu. To meni nije dovoljno.
Da ništa ne kuham u to vrijeme, ništa ne pospremam (a i to se ipak u neko vrijeme mora napraviti) meni to nije dovoljno, želim više.
Inače ja sam doma u 15.00, spavanac je oko 21.30 i još sam na gablecu doma s djetetom pola sata, ali i dalje smatram da je to nepošteno premalo vremena provedenih s djetetom. Da ne govorimo da MM dolazi nakon 17, bliže 18, a i puno vremena provodi na putu.
Lili , mislim da će se tvoje mišljenje barem djelomično promjeniti kada malena krene u jaslice. Ostavljanje u sigurnim rukama kod osobe od povjerenja je pravo olakšanje . Ali kolektiv u tako ranoj dobi , ako adaptacija ne krene baš glatko ili ako se zaredaju boleštine , uh...
Sa prvim djetetom sam imala takvo iskustvo, a u radnom kolektivu niti najmanje blagonaklono nisu gledali moja česta bolovanja zbog djeteta (iako i nije bilo tako često jel je na bolovanja odlazio i MM, a ponekad je i baka uskakala).
Tada bih da sam mogla bila kućanica 100X...
ne ,prema napisanome pitala je samo retorički
Smijem i ja malo filozofirati?
Ono, recimo, supač nam je u životu, sve nam je lijepo posloženo, uživamo u svom poslu i u obitelji nakon posla, al imamo tu neku potrebu da nekom ukažemo da njemu nije baš tak dobro u životu, jer mu je život drugačije posložen. Zato jer zašto ne bismo o tome raspravljali?
Vama se to ne čini dvojbeno? Ne primjećujete da se ljudi već postrojavaju, raslojavaju..? Znam, znam, neće svijet propasti zbog toga, ali..zašto i čemu, je li netko na ovih 5 stranica saznao nešto što nije prije znao (iskreno me zanima).
smijemo filozofirati otkud ta potreba?
Normalno da smijemo. Otvori novu temu.Smijem i ja malo filozofirati?
Ono, recimo, supač nam je u životu, sve nam je lijepo posloženo, uživamo u svom poslu i u obitelji nakon posla, al imamo tu neku potrebu da nekom ukažemo da njemu nije baš tak dobro u životu, jer mu je život drugačije posložen. Zato jer zašto ne bismo o tome raspravljali?
Vama se to ne čini dvojbeno? Ne primjećujete da se ljudi već postrojavaju, raslojavaju..? Znam, znam, neće svijet propasti zbog toga, ali..zašto i čemu, je li netko na ovih 5 stranica saznao nešto što nije prije znao (iskreno me zanima).
smijemo filozofirati otkud ta potreba?
Lili, sa dvoje djece je drugačije.
Teško je ne raditi nered kad imaš dvoje djece u 5. brzini.
I mene to ne frustrira. Ali me čudi tvoje čuđenje drugima. A ne samo da se razlikujemo u broju djece, nego i u stilu života i osobama koje nam pomažu.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom