Razmisljaju li o tome kucanice?

[lola_34]

Ja iskreno isto ne vidim zašto uopće propitivati nečije izbore, uvjetovane vlastitom voljom ili pak životnim okolnostima,
(opet kako mi to možemo sigurno znati). Netko je sretan kao kućanica, netko kao poslovna žena, a netko nesretan.
Jer tu neminovno dolazi do rasprave šta je bolje ili gore.
(a ne znam šta je gore od jedne takve rasprave)
Pa se onda brane pozicije, svak brani svoj izbor itd. A svi živimo u svojoj koži i sa svojim izborima, ne u koži susjede kućanice, ili užurbane poslovne žene. (ne želim reći da kućanica ne može biti užurbana, naravno)

DIjana, samo razgovaramo, to je sve, filozofiramo malo .

Konkretno i mene zanima ono što zanima Lili75. Ne osuđujem ni ja nečiji izbor, ali i mene zanima.

[miniminia]

Lili, govoriš iz svoje perspektive........Zašto pobogu ne bi postojale , da se odmah ogradim -inteligentne žene koje jednostavno vole biti u kući, kojima nije potrebno svaki dan proći pored trideset izloga...koje su svjesno nakon što su rodile, odabrale biti prvo mame i supruge, a odbacile radnu knjižicu...Zamijenile posao koji ih ne ispunjuje, poslom koji ih ispunjuje...

DAlje, zašto bi žena koja je kućanica morala biti izolirana... govorim o dvije izrazito bliske osobe, ne susjede, ne poznanice... Imaju normalan društveni život...Dapače, kvalitetan, ne ispijaju isprazne kave s kolegicama koje su jednostavno s njima na poslu, a nemaju ništa zajedničkog s njima, što se meni događa(lo)..a da ja trernutno najviše i volim govoriti o djeci volim... , prijatelji uvijek imaju zajedničkih tema..
Zašto bi žena koja je kućanica bila mentalno ttromija ili zapuštenija? Zar bilo koji posao koji se radi deset godina na isti način, ne zaglupljuje... Ne znam zašto žena koja je u kući ne bi imala više vremena za pročitati knjigu, otići u kazalište, pogledati dobar film...
Biti u kući, ne znači biti Peggy Bundy, da cijele dane sjediš, nego imaš više vremena za bolju organizaciju... Samim time ipak kako god okreneš,možeš se više posvetiti svojoj djeci...Preduhitrila me Cubana svojim postom...

Ispada da zagovaram kućanice. ..Ne, nego me smeta taj ružan stereotip o njima...I ne zagovaram tip koji si sama ti Lili spomenula da si kad si bila doma, manje stizala nego sada...
Istina, nekim svojim dijelom spadam u osobe kojima je biti što više s djecom ideal života... I trudim se raditi , zarađivati od kuće, i sada i nakon ovog porodiljnog..ALi već time ne spadam u definiciju kućanice...Profesija mi je specifična, pa da dobijam novce ili ne radila bih isto...i s istom ljubavi... I valjda zato mogu razumjeti prednost prema djeci kada je majka doma, kada kreativno radi s njima, kada uči, kada se dijete većim djelom odgaja u kući, a ne u instituciji koja god bila, kad nema stresa oko vožnje u ili iz jaslica, vrtića, skole, kada nema boravaka, upitnih marendi...Kada dijete jede zdrav obrok svaki dan... Kada dijete ima ispavanu mamu...hoću još nabrajati.

[Lili75]

Probat ću ti ja odgovoriti. Radim do 4. Kad ih skupim sa čuvanja, doma smo oko 5. Moram nešto napraviti za ručak (nisam jučer stigla unaprijed). Moram pokupiti i pospremiti veš koji sam jutros prije posla objesila. Nahraniti ono manje dijete koje još ne može sve samo jesti. Nakon toga bi bilo zgodno oprati kupaonu, ili usisati. Vidjet ću što će mi biti manje odbojno... I tako dan za danom.

Ej Cubana,, zar ti svaki dan usisavaš, pereš kupaonu, pereš veš, ...Kod mene ti to ovako izgleda al ja imam zasad jedno dijete od 15,5 mj. Dođemo doma oko 17h, skidamo se, L. dajemo jelo, mi onako brzinski s nogu (kod mene je olakotno što ne kuham preko tjedna jer i muž i ja jedemo na poslu za male novce, a baka skuha L. a od 1.9. kreće u jaslice), i najkasnije u 18h mi smo vani, parkić, igra,druženje, (ako ja imam nekog posla kući, muž ode s njom van pa im se ja pridružim al uglavnom idemo svi zajedno), povratak doma, večera za L., kupanje, uspavljivanje, spavanac u 21h, tada ja perem veš, prostirem, skidam veš, kupaonicu perem 1-2 tjedno (uglavnom vikendom) kad radim totalku cijelog stana,znači tad jednom tjedno usisavam,brišem prašinu, spremam,muž mi pomaže, dijelimo poslove, al tijekom tjedna nastojimo ne radit nered tako da i tad kuća izgleda sasvim solidno kao da je pospremljena.

s dvoje djece je sve teže i zahtjevnije, mogu zamislit! al baš da je čovjek isfrustriran zbog toga i da ga to sve boli, meni je zvučalo to nekako prejako..

[MarijaP]

Lili, ono gore je ironično. Ako baš hoćeš iskreno, čitajući tvoje postove, ne vidim potrebu za razumijevanjem, već osudu različitog izbora. A toga ovdje ima puno.

[lola_34]

Ma kaj ste digle hajku na ženu, pa samo je pristojno pitala.

Ako netko hoće nek' odgovori, ak' ne neka zaobiđe temu.

Jednostavno!

[Anemona]

Lili75, samo da se nadovežem na tvoj post, kažeš dolazite kući u 17, spavanac u 21, meni je to tako malo vremena, premalo za dijete i obitelj. To je razlog zašto bih voljela biti kućanica. Ne mogu se pomiriti da bi me dijete tjedno viđalo na 4 sata, ma da se radi o ne znam kako kvalitetno provedenom vremenu. To meni nije dovoljno.

Da ništa ne kuham u to vrijeme, ništa ne pospremam (a i to se ipak u neko vrijeme mora napraviti) meni to nije dovoljno, želim više.

Inače ja sam doma u 15.00, spavanac je oko 21.30 i još sam na gablecu doma s djetetom pola sata, ali i dalje smatram da je to nepošteno premalo vremena provedenih s djetetom. Da ne govorimo da MM dolazi nakon 17, bliže 18, a i puno vremena provodi na putu.

[sirius]

Lili , mislim da će se tvoje mišljenje barem djelomično promjeniti kada malena krene u jaslice. Ostavljanje u sigurnim rukama kod osobe od povjerenja je pravo olakšanje . Ali kolektiv u tako ranoj dobi , ako adaptacija ne krene baš glatko ili ako se zaredaju boleštine , uh...
Sa prvim djetetom sam imala takvo iskustvo, a u radnom kolektivu niti najmanje blagonaklono nisu gledali moja česta bolovanja zbog djeteta (iako i nije bilo tako često jel je na bolovanja odlazio i MM, a ponekad je i baka uskakala).
Tada bih da sam mogla bila kućanica 100X...

[miniminia]

ne ,prema napisanome pitala je samo retorički

[Dijana]

Smijem i ja malo filozofirati?

Ono, recimo, supač nam je u životu, sve nam je lijepo posloženo, uživamo u svom poslu i u obitelji nakon posla, al imamo tu neku potrebu da nekom ukažemo da njemu nije baš tak dobro u životu, jer mu je život drugačije posložen. Zato jer zašto ne bismo o tome raspravljali?
Vama se to ne čini dvojbeno? Ne primjećujete da se ljudi već postrojavaju, raslojavaju..? Znam, znam, neće svijet propasti zbog toga, ali..zašto i čemu, je li netko na ovih 5 stranica saznao nešto što nije prije znao (iskreno me zanima).
smijemo filozofirati otkud ta potreba?

[Cubana]

Lili, sa dvoje djece je drugačije.
Teško je ne raditi nered kad imaš dvoje djece u 5. brzini.
I mene to ne frustrira. Ali me čudi tvoje čuđenje drugima. A ne samo da se razlikujemo u broju djece, nego i u stilu života i osobama koje nam pomažu.

[Dijana]

I oprostite što kvarim temu, neću više, odoh nazad na moju robiju.

[lola_34]

Smijem i ja malo filozofirati?

Ono, recimo, supač nam je u životu, sve nam je lijepo posloženo, uživamo u svom poslu i u obitelji nakon posla, al imamo tu neku potrebu da nekom ukažemo da njemu nije baš tak dobro u životu, jer mu je život drugačije posložen. Zato jer zašto ne bismo o tome raspravljali?
Vama se to ne čini dvojbeno? Ne primjećujete da se ljudi već postrojavaju, raslojavaju..? Znam, znam, neće svijet propasti zbog toga, ali..zašto i čemu, je li netko na ovih 5 stranica saznao nešto što nije prije znao (iskreno me zanima).
smijemo filozofirati otkud ta potreba?

Normalno da smijemo. Otvori novu temu.

[cebelka86]

Lili, mislim da se ovo zadnje što si napisala u svom zadnjem postu odnosi na mene. Ne razumijem zašto ti je frustracija prejaka riječ. Teško se staviti u kožu nekog drugog, vjerojatno zato i ne razumiješ. Priznajem, ponekad i meni to teško polazi za rukom. Nemoj misliti da te napadam, samo ti pokušavam pojasniti zašto tvoj izbor nije izbor nekog drugog i obrnuto. Spomenula si obroke koje priprema baka, tu si već uštedjela cca 2 sata svaki dan. I ovo što je Anemona napisala, ni mene ne zadovoljava 4 sata dnevno provedeno s svojim djetetom.

[Dijana]

Normalno da smijemo. Otvori novu temu.

Nemam vremena trenutno nažalost..ni otvarati, ni pratiti..

[Lili75]

lola34, hvala ti za razumijevanje, ma to je samo MarijaP, očito je da uopće ne osuđujem nego samo uljudno pitam i pokušavam razumjeti jer smo na filozofskom kutku al nema veze, sve je jasno tko je nabrušen ( i na drugim temama kao Jaslice) tako da...idemo natrag na temu. Dijana, naravno da želim da nastavimo konstruktivnu raspravu o temi, ako nas nešto zanima malo filozofiramo kako reče lola 34.

Sad stvarno vidim da neke žene imaju puno težu situaciju za hendlat kao CEBELKA86 i cure svaka vam čast, skidam kapu!

Anemona, vidiš to m ise čini da bi mogao biti nekome dobar razloga da jednostavno voli stvari radit laganini, to apsolutno kužim.i da i ja bih radije da mogu više vremena provesti s djetetom, zato bih voljela jendog dana imati neki svoj privatni biznis da sama krojim svoje vrijeme,al dotad ja sam zadovoljna sa situacijom. Mislim da je tako lakše nego stalno biti nezadovoljan pa to i dijete osjeti ili se možda varam?!

Meni suprug stavrno puno pomogne i Bogu hvala počeli smo kako tako spavat ima 10 dana pa sam možda i zbog toga sad ko na konju ha,ha,...

[Cubana]

I ovo što je Anemona napisala, ni mene ne zadovoljava 4 sata dnevno provedeno s svojim djetetom.

A sad bi stalno bili vani s društvom ispred zgrade da me uopće ne doživljavaju.

[cebelka86]

Dakle sve je to individualno, ti si zadovoljna s tih 4 sata, ja nisam, nekome je prioritet društveni život, drugome nije, nekome je dobro na poslu, dok se onaj drugi grozi ponedjeljka, ti imaš baku, ja nemam...

[cvijeta73]

Dakle sve je to individualno, ti si zadovoljna s tih 4 sata, ja nisam, nekome je prioritet društveni život, drugome nije, nekome je dobro na poslu, dok se onaj drugi grozi ponedjeljka, ti imaš baku, ja nemam...

istina. i ajmo odmah ukinuti moj najomiljeniji dio foruma - ilitiga filozofski kutak.

[Lili75]

curke

evo sad vidim zadnje postove i slažem sa svima (osim D.) sa Sirius oko adaptacije u jaslice, Cubanom u vezi hendlanja dvoje djece i nereda, Cebelkom u svezi pripremanja obroka, lolom 34 šti prati Dijanu šala mala...

ja jako pazim na zdravu i raznovrsnu prehranu i svojoj sam malenoj na početku sama pripravljala obroke i ostavljala baki dok nisam shvatila da to zna i sama baka koja me pitala zašt oto radim kad malena odspava 3 sata ona ne zna šta bi sa sobom da će to ona radit,i stvarno tu štedim vrijeme, a prije sam to radila oko 21-22h,a ka dkrene u jaslice onda ću opet morat kuhat jer ne znam što tamo pojede tako da...

Cure ajmo se vratit na temu, nevjerojatno kako jedna-dvije forumašice mogu poremetiti diskusiju.
Jel ima koja prava kućanica da se javi na ovu temu.

[lola_34]

Dakle sve je to individualno, ti si zadovoljna s tih 4 sata, ja nisam, nekome je prioritet društveni život, drugome nije, nekome je dobro na poslu, dok se onaj drugi grozi ponedjeljka, ti imaš baku, ja nemam...

Pa normalno da je individualno, to smo znali i u startu.

I ja imam dvoje djece i znam vrlo dobro kako to izgleda i bila sam (prilično) dugo doma, do njihove 2,5 godine i iskreno priznajem da mi je puno bolje otkad radim.

Ja dolazim doma oko 18 h svaki dan, s klincima sam do 22h kad idu spavati. Nije mi to dovoljno ni pod razno, dođem doma smlavljena od posla, jurim van s njima u park, dođemo doma, jedem nekaj na brzaka ili ako svekrva nešto skuha i tak. Voljela bih da mogu biti više s njima, ali ne mogu.

Naravno da svako ima svoju priču i priča iz svoje perspektive.

Samo razgovaramo. Bilo je i gorih tema, priznat ćete.

[Cubana]

Sad stvarno vidim da neke žene imaju puno težu situaciju za hendlat kao CEBELKA86 i cure svaka vam čast, skidam kapu!

Zar se stvarno tome čudiš?

[cebelka86]

Naravno da samo razgovaramo, to smo znali i u startu

[Lili75]

Evo opisati ću ti konkretno svoju situaciju: svaki dan me pregazi cca 70 ljudi, svaki dan me pogodi barem jedna nesretna ljudska sudbina, nakon završetka radnog dana jurim umorna kući svom 2,5 god. starom djetetu. Kod kuće me čeka ručak koji moram skuhati, stan koji moram pospremiti, veš koji moram ispeglati... a na prvom mjestu čeka me dijete koje je željno svoje umorne majke i ono mi jest prioritet, ali i ostale stvari čekaju svoj red. Još uvijek dojim i budim se cca 5 puta noću. I naravno da mi na pamet pada pomisao kako bi mi sve bilo lakše da ne moram ići na posao koji me psihički dosta opterećuje. Suprug radi na terenu, majku na žalost više nemam, svekrva se odavno izjasnila da od nje ne očekujemo pomoć u smislu kuhanja obroka i tome slično, premda ne radi i nikada nije bila u radnom odnosu.Pišem ovo kako bi shvatila kako je situacija svakog pojedinca individualna i da je zato za razumijeti zašto neke žene pronalaze riješenje u tome da ostave posao i postanu kućanice. Čak mislim da je dugoročno zdravije za ženu da između stresnog i napornog posla odabere biti kućanica.

Cubana, zar tebi ovo stvarno nije za skinuti kapu i reći svaka čast!

[Lili75]

upravo tako curke i ajmo nastavit razgovarat...

[Cubana]

Naravno da je. Samo što mi se čini da si se ti iznenadila kako drugima nije baš tako jednostavno kao što ti kažeš da tebi je.

[n.grace]

Lili, i dalje ne razumijem tvoju potrebu da ti se javi prava kućanica. Što ti ona može odgovoriti što već ovdje nije napisano? Volim biti sa svojom obitelji, uživam u kućanskim poslovima, ne volim ići raditi... Svi smo različiti. Poštujemo tuđe izbore, iako se ne možemo s njima složiti. Osobno, poznajem svoje kapacitete i neću umišljati da mogu razumjeti nekoga koga - jednostavno ne mogu razumjeti. Ono što mogu je, ponavljam, poštovati nečiji izbor koji se razlikuje od mog, i, najvažnije od svega, ne osuđivati tu osobu zbog drugačijih svjetonazora.

[apricot]

Cubana, zar tebi ovo stvarno nije za skinuti kapu i reći svaka čast!

Svakako jest.
Ali mislim da je samo na ovoj temi barem 70% žena koje su u takvoj situaciji

[cvijeta73]

a mene lagano deprimiraju ti vaši postovi. ako radiš si smlavljen od posla, ako ne radiš si smlavljen od djece i od kuće.
ja nekako imam već i grižnju savjest zato što nisam dovoljno smlavljena

[n.grace]

cvijeto, sve ok, nisam ni ja nešto posebno smlavljena, a trenutno sam kućanica, razvukla sam porodiljni do maksimuma.
I već me nekoliko ljudi pitalo da kako to mogu, jesam li poludjela, zašto se na posao nisam vratila ranije...

[lola_34]

a mene lagano deprimiraju ti vaši postovi. ako radiš si smlavljen od posla, ako ne radiš si smlavljen od djece i od kuće.
ja nekako imam već i grižnju savjest zato što nisam dovoljno smlavljena

Izgleda da sam samo ja smlavljena .

[MarijaP]

Lili, ja na temi jaslice nisam nabrušena, već odlučna. Tražila sam savjet kako da ostvarim svoja prava koja su bila brutalno prekršena. I ostvarila sam ih

Cvijeto, drži se hrabro

[lola_34]

Ma ja bih fakat htjela da mogu biti više s djecom, da im se mogu više posvetiti tokom tjedna, da ih i radnim danom mogu nekud voditi, a ne samo vikendom.

Ali isto tako ne bih mogla biti doma po cijele dane, nisam ja za to.

Tko može - svaka čast!

[Lili75]

a mene lagano deprimiraju ti vaši postovi. ako radiš si smlavljen od posla, ako ne radiš si smlavljen od djece i od kuće.
ja nekako imam već i grižnju savjest zato što nisam dovoljno smlavljena

cvijeta73, baš me nasmija, the same with me...jasno je da smo svi različiti i imamo različite stilove života, zato i razgovaramo ili to ne bi trebali prema nekim forumašima jer stvari su kakve jesu i ne treba se ni zapitati niti razumjeti nečije razloge. Ja osobno volim kad netko pokušava (ne svatko, meni dragi ljudi) shvatiti moje razloge bilo čega zašto produženo dojim, zašto ne želim otići živjeti i raditi u Brisel, zašto ...itd.

n.grace je sad navela još neke razloge: Volim biti sa svojom obitelji, uživam u kućanskim poslovima, ne volim ići raditi, a imamo i onaj Anemonin živjeti laganini tempom. Iako ovaj prvi razlog se može primjeniti na svaku iole normalnu osobu da voli biti sa svojom obitelji tj. djecom jer tad muž radi, netko valjda uzdržava obitelj.

rezime zašto bi netko preuzeo rizik da bude žena kućanica:
1. uživa obavljati kućanske poslove
2. ne voli ići raditi
3. voli živjeti laganini tempom
4.voli/želi provoditi što više vremena sa svojom djecom

[Lili75]

cvijeto, sve ok, nisam ni ja nešto posebno smlavljena, a trenutno sam kućanica, razvukla sam porodiljni do maksimuma.
I već me nekoliko ljudi pitalo da kako to mogu, jesam li poludjela, zašto se na posao nisam vratila ranije...

a ti im lijepo odgovori jer sam tako ja htjela i baš uživam sa svojim djetetom/dječicom i boli te briga što drugi kažu, to je tvoj život i ti ga živiš kako ti želiš!

[n.grace]

cvijeta73, baš me nasmija, the same with me...jasno je da smo svi različiti i imamo različite stilove života, zato i razgovaramo ili to ne bi trebali prema nekim forumašima jer stvari su kakve jesu i ne treba se ni zapitati niti razumjeti nečije razloge. Ja osobno volim kad netko pokušava (ne svatko, meni dragi ljudi) shvatiti moje razloge bilo čega zašto produženo dojim, zašto ne želim otići živjeti i raditi u Brisel, zašto ...itd.

n.grace je sad navela još neke razloge: Volim biti sa svojom obitelji, uživam u kućanskim poslovima, ne volim ići raditi, a imamo i onaj Anemonin živjeti laganini tempom. Iako ovaj prvi razlog se može primjeniti na svaku iole normalnu osobu da voli biti sa svojom obitelji tj. djecom jer tad muž radi, netko valjda uzdržava obitelj.

rezime zašto bi netko preuzeo rizik da bude žena kućanica:
1. uživa obavljati kućanske poslove
2. ne voli ići raditi
3. voli živjeti laganini tempom
4.voli/želi provoditi što više vremena sa svojom djecom

5. ima više vremena visiti na forumu i nakucati preko 700 postova u 6 mjeseci...

[n.grace]

a ti im lijepo odgovori jer sam tako ja htjela i baš uživam sa svojim djetetom/dječicom i boli te briga što drugi kažu, to je tvoj život i ti ga živiš kako ti želiš!

Upravo to im i kažem.

[miniminia]

da smlavljene ... pa, ženske smo, moramo bar malo kukat...
Ja nisam smlavljena jer me nasmijavao ovo dvoje balavurdije koja puzi gerilskim stilom...Iscrpe me, ali me i toliko napune... Ali to sam ja, uživam biti 24 sata u njima, jer toliko kratko traje da su mali, jednostavno prebrzo preleti...pa mi je pomisao da sam s djetetom 4 sata na dan totalno deprimirajuća...jer što kad dođu druge aktivnosti, glazbene škole....
Svi smo drugačiji, i mene je osobno zasmetalo to čuđenje s visine, kako netko od 20-40 može ostati kod kuće... Izjava moje rođakinje glasi kako je godina dana porodiljnog idaelna, jer ona bi poludjela da traje duže...dok je njena starija sestra kućanica s diplomom i svjesnim izborom te pozicije...Istina, imaju osnovni preduvjet- muž dobro zarađuje...

Eto , razumijem svakoga, ali ne razumijem one koji ne razumiju druge. Jel' me razumijete?

[Cubana]

... Izjava moje rođakinje glasi kako je godina dana porodiljnog idaelna, jer ona bi poludjela da traje duže...

Slažem se. Koliko god mi je dan prekratak, toliko nema šanse da bih bila doma 24/7 sa djecom.

[n.grace]

miniminia, slažem se, sve što si rekla... Vrijeme leti, razdoblje dok su djeca mala prođe u trenu. Sretna sam da mogu biti uz njih.

[MarijaP]

Eto, razumijem svakoga, ali ne razumijem one koji ne razumiju druge. Jel' me razumijete?

O, da

[lola_34]

Eto , razumijem svakoga, ali ne razumijem one koji ne razumiju druge. Jel' me razumijete?

Ja isto ne razumijem one koji ne razumiju druge, ali na drugim temama.

Tu mi je sve jasno.

[miniminia]

Vrijeme leti, razdoblje dok su djeca mala prođe u trenu. Sretna sam da mogu biti uz njih.

I ja...

[Lili75]

miniminia, ajd pročitaj sve zadnje postove, naravno da razumijemo tuđe stavove, izbore u životu ali ovo je tema na forumu koja je namjenjena za "filozofiranje" kako cure kažu, samo to osvijesti i vidjet ćeš da nitko nikog ne osuđuje, niti gleda s visine, upravo suprotno.

ja sam se isto užasavala tih samo 4-5 sati radnim danom dok sam bila na porodiljnom (plakala sam na samu pomisao) al onda kad za to dođe vrijeme vidiš da nema druge ili se prilagodiš ili pukneš ko kokica? simple as that, nažalost je tako.
a tek vani to je živi užas,moja rođakinja u SAD-i ima čitavih 6 tjedana za bit s djetetom,tako je i u nekim zemljama EU, to je strava i užas nehumano do boli,...

i ružno je ako tvoja rođakinja to govori pred svojom starijom sestrom...

[Lili75]

Ja isto ne razumijem one koji ne razumiju druge, ali na drugim temama.

Tu mi je sve jasno.

Lola 34 samo jedan veliki potpis na tebe. X

[lola_34]

Lola 34 samo jedan veliki potpis na tebe. X

[miniminia]

Lili, no hard feelings...Naravno da filozofiramo... Eto sad ja filozofiram o tome kako ti ne razumiješ da netko želi biti doma s djecom, a napišeš kako se prilagodiš nečemu zbog čega si plakala
Jao, ja imam prijateljicu u Švicarskoj, koja je bila 2 godine doma, a onda je počela raditi pola radnog vremena još dvije godine... Tako da mi se to čini prelijepo...

[lola_34]

Lili, no hard feelings...Naravno da filozofiramo... Eto sad ja filozofiram o tome kako ti ne razumiješ da netko želi biti doma s djecom, a napišeš kako se prilagodiš nečemu zbog čega si plakala

Evo, sorry, opet ja ulijećem, a nisam čak ni Lilin advokat .

Ali - ne razumijem čemu se iščuđavati ako netko nešto ne razumije.

Pa onda mu objasniš ili daš svoj primjer ili -zaobiđeš temu.

Ali iščuđavati se nekome zato što nešto ne razumije, to mi je čudno .

[miniminia]

ma razumijem ja da ona ne razumije... nego samo želim osvijestiti njeno nerazumijevanje, kako bi se ono pretvorilo u razumijevanje...
razumiješ?

[lola_34]

Ovo mi je tu mač .

[Lili75]

Lili, no hard feelings...Naravno da filozofiramo... Eto sad ja filozofiram o tome kako ti ne razumiješ da netko želi biti doma s djecom, a napišeš kako se prilagodiš nečemu zbog čega si plakala
Jao, ja imam prijateljicu u Švicarskoj, koja je bila 2 godine doma, a onda je počela raditi pola radnog vremena još dvije godine... Tako da mi se to čini prelijepo...

oprosti miniminia ajd mi daj citiraj te riječi kad sam ja rekla da ne razumijem da netko želi biti doma, Bože me sačuvaj, ja sam pitala iz kojeg razloga žena koja ima između 20-40 godina i djecu stariju od 3 godine (znači već polako kreću vrtić, škola,s njima je provela prve tri godine života, djeca su sve manje doma) se odlučila i dalje ostati doma i tako do duboke starosti,a to je velika razlika.

naravno da se prilagodiš nego što prvo iskusiš to novo iskustvo, shvatiš da i nije tako strašno kako si mislila i ideš dalje, život ide dalje i traži da budemo borci bar za bolje sutra, pa kasnije tražiš neko bolje rješenje al ne da ću stat i kukat nad samom sobom.

Da su neki doživjeli što smo ja i moja obitelj u ratu, rekli bi ja to ne bi preživjela, mnogi su mi to rekli, al mene je to sve ojačalo i imala sam osmijeh na licu češće od tih koji su se iščuđavali, da ne idemo OT sve ovisi kakva si osoba, kako ćeš si posložit stvari u glavi i životu, ja sam po prirodi vesela i optimistična i nastojim si ne komplicirat život ako nije nužno, nego ga živit i uživat sa svojom obitelji i prijateljima. Ovo je bio odgovor na "prilagodiš se na nešto zbog čega si plakala" samo ću reći ne daj Bože što čovjek izdržat može.

MarijaP, drago mi je da si uspjela.