Ma krivo sam rekla.... istina je da bi se to iskorištavalo bezobrazno...ko vojne mirovine, pa bi svi bili majke odgajateljice..
Mislila sam na zemlje tipa skandinavskih.....
 |
|||
|
|
|||
Ma krivo sam rekla.... istina je da bi se to iskorištavalo bezobrazno...ko vojne mirovine, pa bi svi bili majke odgajateljice..
Mislila sam na zemlje tipa skandinavskih.....
A vidiš, sad ti miniminia, iako u nekom harmoničnom tonu, možda i nenamjerno, iznosiš nekakve predrasude, koje nisu ništa ljepše od predrasude da je kućanica neobrazovana i neispunjena žena.
Kažeš da je krumpirićina perspektiva posljedica tržišnog mentaliteta, koji je razoran. S druge strane, nije li "ideal" žena doma, muž na poslu- posljedica jednog drugog mentaliteta, poznatog kao patrijarhalnog. Meni je ideal društvo u kojem svatko ima pravo na izbor. Da je to doista tako onda bi se podjednaki broj muškaraca i žena odlučivao na posao kućanice.
I onako više ili manje između redaka ispada da onima koje se odluče imati i karijeru, obitelj nije tako jasno prva na listi prioriteta kao kućanicama. Ne kaže nitko da im je karijera važnija od djece, ali napisano je par puta da u svakom slučaju one koje ostanu doma imaju obitelj kao prioritet, što onda znači da među zaposlenim mamama koje su odabrale raditi obitelj nije jasan prioritet?
Niti u skandinavskim zemljama ne bih podržala nečiji ostanak doma na teret drugih.
Znam da je i to nekakva mjera populacijske politike, ali osobno to ne podržavam.
ili potpišeš ugovor na neodređeno kao kućanica
ma brljam bezveze...stvar je dogovora žene i muža i gotova priča...jednako kao i brak
Ma,
imam jedno pitanje.miniminia prvotno napisa
zašto želiš svoju djecu otvoriti prema onome prema čemu će imati afinitete? odnosno, zašto u ovaj niz nisi ubacila i da svoju djecu želiš otvoriti prema majčinstvu, obitelji i njenim vrijednostima...dakle, prema onome što bi im moglo odrediti interese da svoj život, svoje obrazovanje na kraju krajeva, podrede isključivo potrebama svoje obitelji, a ne tržišta?
žensko dijete, naravno.
ili zagovaramo tezu da je dobro za obitelj da bilo koji od roditelja bude full time roditelj? što je jedna vrlo avangardna teza.
Ode post..
Ne, nikako ne bih htjela zvučati patrijahalno, dapače ... Tu se malo isčuspajziralo svega pa je ispalo tako...I ja sam prvo išla graditi sebe, i ne mislim sad to ostaviti...
SAmo gledam brakove pored sebe, gdje se događa da kad odu na odmor pa su po 24 sata skupa, prolupaju ... Pod izlikom liberalnog odgoja djeca iskreno rečeno neodgojena... U školi kolegama dolazi čovjek koji ne prihvaća djetetovu ocjenu jer je on pazi molim te liječnik, žena arhitektica...Njima je dijete najvažnije, ali ga ne viđaju...
A dijete im je bahato, neodgojeno i nasilno...
Pa me počne mučiti crv...
Čemu to stalno deprimiranje sa 4 sata?
Prvo to je 5 od 7 dana u tjednu. A dva dana vikenda? Ili bar jedan cijeli, znam da neki rade i vikendom. Pa min. 4 tjedna godišnjeg. Osim toga, kad djeca krenu u vrtić ili školu, nemaju ni oni cijeli dan za roditelje.
Ma sve ima i drugu stranu, mislite da ste cijeli dan doma da bi im se mogle baš cijelo vrijeme posvetiti? Da ne bi nikad bile iscijeđene, pregažene i umorne? Da vam svakodnevica nikad ne bi bila naporna i jednolična? S druge strane, uz dve plaće u obitelji neki (a oni koji mogu preživjeti s jednom plaćom svakako) si mogu platiti i popularnu čistilicu, ponekad pojesti nešto i u restoranu, a to opet smanjuje količinu vremena koja ode na servisiranje domaćinstva. Sve se svodi na organizaciju i brojne druge okolnosti, ni kućanica ni zaposlena mama nije nešto samo po sebi dobro ili loše.
Zovite me Miniminia- zaštitnica kućanica..
Kaže Đ.B. Ja ne odustajem od svog broja dok traje igra...Ne zagovaram patrijarhat i to nijedan moj post ne govori, dapače govorim o ženama srednjeg staleža koje su obrazovane. Ali iznosim neka svoja mišljenja, iskustva i viđenja stvari... Svijet funkcionira kao takav, današnje društvo funkcionira kao takvo, na hrvatskoj verziji kapitalizma, ali to ne znači da je dobro i da ću ja govoriti da je dobro..
Naravno da ću svoje dijete pokušati odgojiti da cijeni obitelj, dom, ali i da bude kompetna osoba. Slat ću je na svašta , kao što su i mene slali. Govorit ću joj kako treba odabrati zanimanje prema svom afinitetu. Ali da nikada ne zanemari obitelj, ljubav, univerzalne vrijednosti na ustrb moći, karijere, novca ili uspjeha...
Ja ovo razumijem (mada mi i 3 tjedna provedemo zajedno bez prolupavanja) Meni paše odmak od obitelji pa i od muža. Već sam napisala da ne bih mogla (mislim bih, ali ne želim) biti doma s njima 24 sata svaki dan (pa ni do 3. godine).
Vjerujem da se ovo može pročitati kao "nije joj obitelj na prvom mjestu". Ali to nije istina.
Prvo i osnovno, frustira me priča o balansu, ja savršeno NORMALNO živim svoj život na svim poljima i ne osjećam se izgubljeno ni u potrebi za dodatnom ravnotežom. Uravnotežiti sve elemente života treba svatko, bez obzira na radno vrijeme. Čak štoviše, ne vidim zašto je biti doma čitav dan znak ravnoteže, a raditi znak neravnoteže, zašto je biti 16h s roditeljima-ispunjavajuće za djecu? ili zašto je obrnuta situacija-neispunjavajuća?Krumpirić govoriš iz jedne perspektive koja je posljedica današnjeg tržišnog mentaliteta. Ta potreba- potražnja nas po mom mišljenju, polako uništava , razara sustave vrijednosti i baš zbog toga je današnjim majkama teško balansirati između uloga majke koja aktivno sudjeluje u odgoju i žene financijski neovisne osobe koja punopravno sudjeluje u obiteljskim financijama. Tema bi mogla nastaviti u smjeru : Što je feminizam iznjedrio-dobrog i lošeg?Taj tržišni mentalitet je razlog pitanja zašto bi društvo obrazovalo žene koje neće privređivati. TEmelj svake socijalne države je da je stanovništvo što obrazovanije. Obrazovana majka nužno u svakom segmentu života želi biti informirana. Informirana majka pravim informacijama odgaja i djecu. Obrazovana majka je ispunjenija.
Zanima me koja je poanta obrazovanja? Dakle, nakon općeg obrazovanja tipa gimnazijskog, koja je poanta završavanja-arhitekture? Osim ta da se radi u struci? Nikoja. Koja je poanta doktorata, npr. osim da radiš u štajaznam institutu ili istražuješ, da radiš u obrazovnoj ustanovi? NIkoja. Obrazovanje služi da budeš pripremljen za rad u svojoj struci. Samoobrazovanje, opća kultura i zainteresiranost za svijet oko sebe je drugi par postola. Usmjereno obrazovanje oduvijek i zauvijek služi tome da se osposobiš za rad. To dali ćeš ili nećeš raditi paralelno na sebi-na drugim elementima sebe i svojeg razvoja-nema veze s ovim. Ili možeš mahati diplomom. Ako ne radiš u struci, sve što o struci znaš-ispari u prvim godinama.
MOžeš raditi kao arhitektica, kuharica, operna pjevačica-ili biti domaćica. Sve je to legitiman izbor koji zahtjeva određena znanja. Znanje arhitektice ne treba domaćici i sustav joj nema potrebu ta znanja pružiti.
Mislim da se djeca na odgajaju informacijom i konstrukcijom, nego pasivno, primjerom-da je to način na koji postaju takvi kakvi jesu. Djeca koju odgaja 90 posto vremena sama majka smatraju da je to majčina uloga u njihovim životima. Djeca koju odgajaju oba roditelja, smatraju da je to uloga oba roditelja. Vrtićani vrtić doživljavaju kao dio života, nikakvu žrtvu za društveni poredak.
Ja zaista ovdje vidim začarani antifeministički krug u koji se neminovno upada pričom o jadnoj neizbalansiranoj majci, s potrebom da zadovolji sve djelove sustava. Ne, nije loše biti kućanica, loše je to smatrati apsolutnom istinom. Naša djeca slušaju i gledaju-znaju. A ja nikako (možda vi i bi) nebi htjela da se moja kćer uda za sina žene koja smatra da je biti žena-radnica-greška poretka i sustava. Nikako.
Nego ako želi-da bude lječnica s 20h radnim vremenom. I majka. I da joj nitko radi toga ne želi nametnuti osjećaj da gubi sustavne vrijednosti.
Ravnopravnost spolova, pravo na rad, pravo na samostalnost, slobodu, ostvarivanje-to su sustavne vrijednosti.
Zajednički obrok je lijep dodatak vrijednostima. I zajedničko gledanje crtića. I zajedničko popodnevno spavanje. I crtanje. To je sve dodatak. Nije ništa što nas vodi u životu.
I da, karikature tipa "zajedno tri tjedna pa se raspadaju" su samo karikature, pretjerane. Puno veće karikature od Peggy Bundy.
Nemoj da te muči, to je jedna krajnost koja ovisi o tim ljudima kao takvim, ne o njihovom poslu ili zanimanju. Dijete je bahato jer su mu i roditelji bahati snobovi po onome što pišeš.
A ako se s djetetom zaista provodi PREmalo vremena to jest problem, ali za to se rijetko može okriviti samo posao. Nažalost ima ljudi koji svoje slobodno vrijeme radije provode bez djece, i to je ono što dijete osjeti.
Slažem se ja u principu sa vama,financijska neovisnost o partneru je dobra za osjećaj vrijednosti, ali da skratim obrazlaganja jer su mi se djeca bude , on topic, ima slučajeva sretnih obitelji kućanica.
i kad ga provode, ne provode ga srcem.
dakle, odrađuju ga.
krumpiric, u sridu!
Posebno bi naglasila ovaj dio
Mislim da se djeca na odgajaju informacijom i konstrukcijom, nego pasivno, primjerom-da je to način na koji postaju takvi kakvi jesu. Djeca koju odgaja 90 posto vremena sama majka smatraju da je to majčina uloga u njihovim životima. Djeca koju odgajaju oba roditelja, smatraju da je to uloga oba roditelja. Vrtićani vrtić doživljavaju kao dio života, nikakvu žrtvu za društveni poredak.
Ja zaista ovdje vidim začarani antifeministički krug u koji se neminovno upada pričom o jadnoj neizbalansiranoj majci, s potrebom da zadovolji sve djelove sustava. Ne, nije loše biti kućanica, loše je to smatrati apsolutnom istinom. Naša djeca slušaju i gledaju-znaju. A ja nikako (možda vi i bi) nebi htjela da se moja kćer uda za sina žene koja smatra da je biti žena-radnica-greška poretka i sustava. Nikako.
Nego ako želi-da bude lječnica s 20h radnim vremenom. I majka. I da joj nitko radi toga ne želi nametnuti osjećaj da gubi sustavne vrijednosti.
Ravnopravnost spolova, pravo na rad, pravo na samostalnost, slobodu, ostvarivanje-to su sustavne vrijednosti.
SAmo još ovo, djeca ove moje kućanice su redom liječnici i do doktorata obrazovani ljudi, koji nemaju problema s mišlju da su žene radnice greška poretka sustava, bar ih ova kućanica nije tako odgajala. Sviraju po jedan instrument i govore 3 jezika aktivno.
A liječnica i majka sa radnim vremenom od 50-60 sati u tjednu ? To je nekako realnije , trenutno u Hrvatskoj.
.Djeca koju odgaja 90 posto vremena sama majka smatraju da je to majčina uloga u njihovim životimaJa zaista ovdje vidim začarani antifeministički krug u koji se neminovno upada pričom o jadnoj neizbalansiranoj majci, s potrebom da zadovolji sve djelove sustava. Ne, nije loše biti kućanica, loše je to smatrati apsolutnom istinom. Naša djeca slušaju i gledaju-znaju. A ja nikako (možda vi i bi) nebi htjela da se moja kćer uda za sina žene koja smatra da je biti žena-radnica-greška poretka i sustava. Nikako.
Nego ako želi-da bude lječnica s 20h radnim vremenom. I majka. I da joj nitko radi toga ne želi nametnuti osjećaj da gubi sustavne vrijednosti.
Ravnopravnost spolova, pravo na rad, pravo na samostalnost, slobodu, ostvarivanje-to su sustavne vrijednosti.
A iz ovog proizlazi da su pak djeca domaćica na gubitku, jer kao ne dobivaju poruku o ravnopravnosti
svojih roditelja. Ispada kao da je loše biti domaćica, jer svojoj djeci time ne dajemo dobar primjer. Sin
koji će misliti "da je biti žena-radnica-greška poretka i sustava", uopće ne mora biti odgojen u obitelji
u kojoj je mama bila doma, pa i to je jedna predrasuda. Sve ovisi kakvi smo kao osobe, bili doma ili ne.
Nisam uopće doživjela da miniminia nameće svoj način života kao jedini ispravan, nikako, što se za
krumpirić i ne bi moglo reći.
Ako tebi krumpiric ne pada teško "balansiranje", zašto misliš da drugima ne pada? Zar je tako teško izaći
iz svojih cipela?
pa da, ne smatram da je to nužno mjerilo uspjeha, ni doktorati, ni instrumenti, ni posao, ni jezici.
Niti je biti kućanica mjerilo neuspjeha-ni blizu. Biti sretan tu di jesi je mjerilo uspjeha.
Niti dobri roditelji nužno imaju djecu koja prolaze s pet, niti djeca nezainteresiranih roditelja redom padaju razrede. OPet karikiram.
Ja pričam o prijašnjem komentaru o poremećenom sustavu vrijednosti i potrazi za balansom.
Obitelj jeste jezgra sustava, neosporno.
Zašto rađamo-biologije radi, sustava radi, sebičnosti radi? Zašto imamo djecu? Da bi naša misija i smisao bila njihov odgoj? A njihova misija-da budu lječnici, doktori zanosti-oni su naše OSTVARENJE??
Odgoj buduće generacije? Hoće li onda to biti dio života naše djece ili će biti misija naših kćeri?
Kužiš me? Hoće li ti doktoriprofesori koje je odgojila majka kućanica tražiti da njihove žene preuzmu istu ulogu-ili će tražiti žene da "traže balans"-koji majka nije tražila, ili će "dozvoliti" ženi da bude-doktoricaprofesorica-a djecu će odgajati baš onako kako su naučili da je potpuno pogrešno-usput(onako kako mi odgajamo, što nam djeca idu po vrtićima i jaslicama i viđamo ih "4h dnevno)?? Ili će sami preuzeti ulogu odgajatelja i kućanika? I odreći se doktorata i 6god medicine i 4 godine spec?
I usput izvikivati parole o obiteljskim vrijednostima??
Zašto nikako ne vjerujem da hoće, al baš nikako?
I zašto se bojim da je takav poredak put natrag, za našu žensku djecu osobito?
kakav patronizirajući post
ja sam napisala vrlo jasno da se referiram na post u kojem je naznačeno da je žena žrtva tržišnog sustava u kojem mora balansirati među poslom i obitelji.
da dodam, prekasan edit.
A muškarac? između čega treba balansirati jedan otac? Između posla i čega?
Ima li taj muškarac obitelj? djecu? jesu ona njemu na prvom mjestu? KAkav je njegov sustav vrijednosti?
Mislim da je pogrešno tvrditi da je količina vremena provedenog zajedno nevažna. Ali da postoji univerzalno pravilo za sve obitelji, ne postoji. I nisu sva djeca ista. I njih određuje interakcija u obitelji.
Svoju djecu želim naučiti da imaju izbora i da moj izbor nije jedini ispravan, ali da će svoje izbore izvršavati u krugu svoje obitelji i unutar nje raditi kompromise.
Ja se ne bavim svojim prvotnim poslovnim izborom jer nisam željela imati radno vrijeme od 60 sati tjedno. To je moj kompromis.
Iskreno ja se ne bih ni u ludilu usudila nekome reći gle kako je meni super ajde i ti ostavi posao i ako su moji postovi tako zvučali moram to pod hitno ispraviti. Ostaviti posao za koji se dugo obrazovao, bez logistike i društvene mreže izvan posla, s brakom koji nije uvijek idealan, neizvjesnom budućnošću i tog jedno zaposlenja u obitelji, ma ima tu rizika i posla i priprema godinama prije takve odluke. I slažem se se, ne mog sad naći tko je to napisao, da to je odluka koju osoba mora prvo donjeti sama sa sobom, a tek onda muž, djeca itd. Sve što se radi samo zbog djece, a nije utemljeno na čvrstim osnovama kod nas samih vrlo se brzo pokaže kako klopka. Tako da ova moja "idilična" priča nije uopće tako idilična kad ubrojiš sav naporan posao koji se morao odraditi da bih ja mogla postati kućanica kao prvo- bilo je tu suza i suza, a kao drugo moje priča je moja specifična priča i moj poziv i baš zato što znam koliko je meni trebal oda se iskristalizira ne bih nikad mogla reći kao neki taliban "vid žensko čeljade, vežite je za štednjak" niti to želim svojoj kćeri. Svojoj kžeri želim prvo cjelovitiji odgoj nego sebi, da uračuna i privatni život u svoj životni put i mamu i tatu ibraću i sestre koji će uvijek biti tu za nju na način koji se ne sastoji od čuvanja djece pod vlastitim uvjetima ili ništa, nego pravu cjelovitu podršku da može birati i balansirati uz mrežu, a ne kao ja bez nje.
lijep post
cubana, svi mi radimo takve kompromise. Ja pokušavam naglasiti da je važno zajedničko obiteljsko vrijeme, al je važan i naš osobni život. Važno je i vrijeme ČITAVE obitelji. I vrijeme tate i djece.
kakav patronizirajući post
Pa kako koja žena, neka (mnoge?) i jest žrtva tržišnog sustava. Neke idu na posao baš samo zato što moraju, jerja sam napisala vrlo jasno da se referiram na post u kojem je naznačeno da je žena žrtva tržišnog sustava u kojem mora balansirati među poslom i obitelji
ne bi mogle npr. plaćati stambeni kredit.
muškarac? između čega treba balansirati jedan otac? Između posla i čega?
?Ima li taj muškarac obitelj? djecu? jesu ona njemu na prvom mjestu? KAkav je njegov sustav vrijednosti
Djeca su općenito više orijentirana na mame, pogotovo dok su mala. To je činjenica.
A jesu li djeca muškarcima na prvom mjestu? Pa opet, kako kojem. Deklarativno vjerujem da bi ih se puno tako izjasnilo, a realno bi
ih bilo puno manje (dakle nekakvo aktivno bavljenje djetetom)
A većini žena djeca jesu na prvom mjestu.Većini, ne svima.
Prirođeni majčinski instinkt, valjda.
Ja mislim da žena može biti dr nauka, pa se opet odlučiti ostati doma, i biti sasvim sretna sa svojom odlukom.
A znate šta je tu problem? Problem je što će je famozna "okolina" smatrati propalim slučajem i frikušom. A budući
da smo društvena bića, i volimo da nas cijene i poštuju, to pojedincu teško pada. I zanimljivo kako se često
spominje na ovom topicu : biti domaćica je legitiman izbor..a nitko ne kaže biti doktorica je legitiman izbor?
Zašto je to potrebno uopće spomenuti, već je tu prisutno lagano potcjenjivanje..
Krumpirić Slažem se. Zato mi je neprihvatljiva tvrdnja da djeca jedino profitiraju kad imaju majku uza sebe 24/7, a ako ona nije zadovoljna tim izborom.
Posljednje uređivanje od Cubana : 25.08.2010. at 16:23
ajme, ja i citiranje
Krumpirić, generaliziraš, ali opako...
Gledaj nisam domaćica, očito me većina samo paušalno čita, ili je a priori izgradila stav... Kao što je Dijana rekla ne mislim da je biti domaćica jedini i ispravni poziv, nego samo da ima sretnih ravnopravnih mužu ,domaćica. I djece koja su iz tog odnosa izašla kvalitetna, a ne zaguljeni mužjaci koji tuku žene. Neće kćer kućanice biti podvojena ličnost ili imati grižnju savjesti, jer je njena mama bila doma. Govorim o dobrim stranama takvog života. Većina nas nije spremna na takav svjesni odabir, jer je pun samozatajivanja, pun kompromisa.
Nije odabir žene da bude doma regresija civilizacije. To je nekritičko gledanje svijeta oko nas.
Što tupim cijelo vrijeme jest kako žena može ostati kod kuće i zbog toga ne mora biti zaostala, ne mora krivo odgajati i na kraju krajeva ona biti sretna i ispunjena. Imati normalan društveni život i normalan svjetonazor. Ovako ispada da su žene koje su doma nenormalne.
O očevima..muž koji je pristao, zajedno odlučio da majka bude doma ne znači da je alfa mužjak, jel teško zamisliti da je to zajednički izbor. i ti muževi idu na porode , mijenjaju pelene, šeću i odlaze na zajedničke odmore, idu na plac i super peku roštilje. IStina, sigurniji su jer kad su djeca bolesna ne moraju tražiti bolovanja, ne moraju misliti o puno toga...
Ako hoćete mogu govoriti i o dobrim stranama zaposlene žene. Moja mama je radila , imala karijeru. I moj tata ima karijeru. I super su. Imam i tu stranu priče. Ali to nije tema.
Zato jer se na mnogo mjesta provlači ono drugo podcjenjivanje da zaposlenoj ženi (koja je time zadovoljna i ne želi biti stay at home mum) djeca nisu na prvom mjestu.
Ne, apsolutno ne. Samo je naglašeno da im je malo 4 sata dnevno s djecom (radnim danom) i da su željele i mogle dobiti
više vremena sa djecom. Pa su to i napravile.
Osobno ne podnosim izraz "kvalitetno provedeno vrijeme". Ja bi da je više vremena koje mogu provesti s djetetom, makar ga samo gledala dok
crta i igra se, a ja radila nešto stoto.
U ta faking četiri sata moraš uključiti i prehranu ( a nećemo podgrijavati gotovu hranu), higijenu i "kvalitetno vrijeme s djetetom". (ako ti do toga uopće stalo, naravno). Meni je malo, i ja bi više, puno više.
da, ako se radi o malom djetetu.
Muškarac o kojem ovisi cijela obitelj, radi i ne može se zezati i mjenjati posliće i misliti na svoje afinitete i hobije, samo tako. Dok ja biram strani jezik koji ću učiti i da li ću heklati ili šivati, on ne stigne dići glavu od posla. Tako da onaj koji ima tu odgovornost na sebi ima itakakvih briga i odricanja. To se ne odnosi samo na vrijeme provedeno na poslu nego i nasve ozbiljne odluke koje on donosi za nas i za koje snosi odgovornost, znači njegovi priooriteti su isto jako strogo posloženi - posao, večera, igraje s klincima, priča prije spavanja, kućne obaveze, računi, krediti,auto, popravci, pas isl, i onda ima slobodno ako nije 1 u noći. ako ja odradim sve što bi on taj dan trebao po kući onda ima koji sat za sebe tj nas. .A meni to nije teško ako me se ljepo pitaPrije toga nije bilo sam otako , te vozi klince starcima, ili zovi sitericu ili čistilicu ili organizraj ovo i ono pa već izgubiš živce dok odvojiš vrijem za sebe pa se posvadimo prije nego izažemo. Sad je to sve lakše. Naš sin je sve veći i on baš treba vrijeme provedeno s tatom tako da oni osim igre često skupa idu u banku ili prat auto isl, a i Do već igra šah bolje od mene pa je i tu tata nezamjenjiv, tako da tata itekako sudjeluje da ne spominjem princezu koju još uvijek nosa uokolo iako ima već pet godina i koja itekako zna tati preuzeti svo slobodno vrijeme. Sad je to meni jako zgodno kad su svi veliki i zdravi, Do ide u školu, Di je bar par sati u vrtiću par dana tjedno, ali već čim bude sezona kakvih virozica ili još koja bebili, već bude nam dobro došlo što sam ja tu, uopće ne sumnjam, a do tad što bi rekli Kinezi "da Bog da živio u zanimljivim vremenima", nek je samo nezanimljivo što duže.
I ja sam negdje u temi navela da mi je 4 sata malo. Bila bih sretna da ne moram gubilti na put na posao i natrag cca 2 sata i bilo bi mi idealno kad bi radni dan trajao 6 sati.
Ja bih onda bila zadovoljna. Moja bi potreba za radom u struci, učenjem i druženjem s ljudima bila zadovoljena, a bila bih više sa djecom.
Nažalost to je nemoguće. A biti kućanica ne mogu biti niti ni ne želim. Pa onda cijela obitelj radi kompromis i uguravamo zajednički život u ova 4 sata.
Posljednje uređivanje od Cubana : 25.08.2010. at 16:39 Razlog: ispale mi riječi
naravno da je to u redu..jednako kao što je jednako vrijedan i Dijanin izbor...
većina nas se pronalazi u ovom prvom djelu posta...barem ja
s ničim se ovim ne slažem. mislim da su i muškarcima i ženama jednako djeca na prvom (ili bilo kojem drugom) mjestu, samo ih društvo nauči da svoju ulogu i privrženost drugačije realiziraju. Kao hranitelji ili kao brižnici (ce).
i ne slažem se da su djeca nužno "više vezana" za majku, nego da su vezana za majku jer je ona na prodiljnom dopustu godinu dana, rađa i doji. Nakon ili usprkos tome, nemaju zbog čega biti više vezana za majku nego za oca.
miniminia, zašto onda ne pričamo o "roditelju koji je odabrao ostati doma uz djecu" nego o majci koja je to napravila.
da dodam još jednu stvar, "ravnopravni" očevi nailaze na hrpe predrasuda teških kao što su teške predrasude prema mamama koje rade.
one radeći "zanemaruju djecu"-a na poslu su "djeca višak".
Od očeva se pak očekuje da budu uvijek i vazda dostupni i spremni raditi "jer zašto imaju ženu i majku djeceim"
Što oni imaju radit na bolovanju? Zar djeca nemaju majku? ...
Slažem se Dijana i meni je taj dio najgori dio, to da mi svaka šuša sad govori "ti" i "mama" onak s visine kao da sam retardirana i da ostatak misli da sam luda i da treba otvoriti komunu za ovakve izgubljene slučajeve da to me itekako vrijeđa i smeta. Komentari : "šta ti je to trebalo. Ja bih na tvojem mjestu još uvijek radila predstave. Vidjet ćeš kad ti on umre. Ili šta ćeš kad ode... "To su samo neki od bisera, a najdraže mi je kad to pitaju pred djecom. Ma... Ne sjećam se dok sam radila da me itko pitao što ću ako umre i da bi si itko dozvolio taj ton, iako bi uz onaj posao tak itak ostala bez posla u trenu da nemam kam s klinicima, ali eto sad sam bezveznjača pa mi može svatko reći što me ide. To je ponekad vrlo bolno. Ali jako je dobro što kad te ljudi ne trebaju i nisu impresionirani tvojom nekom pozcijom brzo saznaš tko ti je prijatelj i na koga možeš računati i s vremenom se stvore puno kvalitetniji i pouzdaniji odnosi, ali da bih voljela društvo u kojem biti na tržištu rada nije pozicija radnika udarnika, a da je majka kućanica izdajički kulak, bi, voljela bih.
Biologija donosi svoje, nemojmo to negirati..Ili je i to regresija civilizacije
Zato jer su realno u većini ipak muškarci na bolje plaćenim pozicijama, jer hormoni muškaraca i žena nisu isti.
mog rođaka su odgojili moji bka i djed,ali svaki put kad bi on pao , bio bolestan, bilo mu teško zvao bi : Mama, mama. Moju baku je zvao po imenu...A bila mu je mama u svakom smislu...
kako
Slažem se. Ma to se odnosi na bilo koga tko drži do ičega osim do posla i ne da se izrabljivati ko mazga, na žalost često ljudi nemaju izbora
ne znam što se događa s mojim kompom , sori...
Predrasude prema očevima su puno gore , slažem se .. Znam dva koji su bili na porodiljnom , sred grada , pa su ih svi zezali
Ja sam napisala da su "više orijentirana", ne "više vezana", to je više emocionalna kategorija.
Dakle po tebi,djeca s godinu dana prestaju biti više orijentirana na mamu,jer više nemaju zbog čega biti?
To nastupa s godinu dana i jedan dan?
Pa ne baš, činjenica je da su većina djece,koja su i tada još jako mala, I DALJE uglavnom orijentirana na mamu. Između mame i tate doma prije će mami doći u zagrljaj ako su se lupili,prije će mamu pitati gdje je njihova omiljena igračka, prije će mamu pitati da im da papati..Velikom većinom je to tako..
Žene (mame) su uglavnom te koje su odluče ostati doma,ne muškarc (tate), jer je njima biološki prirođenija briga oko djece.
I to nema veze s patrijarhalnim sustavom, koji ipak još dominira u hr.
Ja i muž smo jednako doma i jednako se brinemo o djetetu, u nekim stvarima MM čak i više. On mu skuha ručak i daje jesti, kupa ga, presvlačimo ga podjednako. Sad da li je to zato što ja još uvijek dojim ali dijete ipak hoće samo mene kad mu se spava, kad se šetamo po gradu hoće da ga samo ja nosim, čim me vidi plače ako ga ne primim itd.
Htjela bih samo dodat ida to koliko imaš šanse da odeš na bolovanje ima itekako veze i s vrstom posla koji obavljaš. Kad sam ja radila na projektu koji je uključivao veći broj ljudi i bi povezan za neke veće institucije šanse da de rokovi pomiču zbog virozice su bile 0. MM je uvijek uzeo bolavnje kad jebila takva situacija, ali na žalost on je ipak bio supstitut kad su bili vrlo mali i to nije bilo zadovoljavajuće uz sav njegov trud, pa sam zeznula ljude dva puta što mi je bilo koma i neprofesionalno do bola, pa nisam više prihvaćala takve projekte po zimi, pa sam prešla na mini projekte, a kad je MM počeo raditi odgovorniji posao da niti on ne može iznebuha na bolovanje i sto ljudi zove i maila non stop čak i kad je on bolestan onda sam se zapitala - da li mislimo imati još djece - s obzirom na to da odgovor je bio da ja sam odustala. Ne volim zezati ljude i posao koji se ne može raditi ljevom nogom raditi tako obavljati niti to očekujem od muža kao što nekad ne bih dozvolila nit isvojim kolegama. Eto različite pozicije, zanimanja, kriteriji, različite priče.
MM je doma s djecom, a ja radim
I živa je istina da se suočavamo s cijelim nizom predrasuda i podsmjehivanja izravno i pred djecom.
Inače da li je netko gledao film od De Nira Everyboy's fine. Krumpirić? Točno ova tema o djeci koja su totalno orjentirana na mamu, a tata radio, pa radio. Treba paziti da se ne upadne u to.
Znači, MarijaP, tko god ostao doma, spradju mu se. Možda je to jednostavno do našeg mentaliteta, glavno je popljuvat tuđi izbor. Ako ti nije nezgodno, možeš nam malo ispričati kako ste se odlučili za tu opciju ukratko, mene baš zanima, kako je muškom kolegi na mojem radnom mjestu
Nije se radilo o izboru. MM je ostao bez posla pa smo se zamijenili na porodiljskom. MM povremeno nađe neki fuš pa se snalazimo s rodbinom koja se također lomi oko čuvanja, ja kombiniram smjene i sl.
MM zna i po kući i skuhati i oko djece i izvede ih van i stavi spavati i igra se s njima (prisutan i duhom i tijelom). Djeca ga vole, vezani su, svaki put kad ide negdje povede bar jedno (ako se može ukonponirati - a potrudi se da može).
Ja dođem doma na skuhano i (ne baš svaki dan) pospremljeno. Djeca su zadovoljna i sretna, ali ja se još učim prihvatiti situaciju.
Moj izbor bi bio da ostanem doma dok ne procijenim da mi je vrijeme za povratak na posao... cca 40 god. Do 65, tj. do penzije bi mi ostalo 25 godina da se usavršim i da postignem neku karijeru. I nemojte mi govoriti kako je to nemoguće. Ja sam spremna krenuti sa dna i napredovati. Dobila sam apsolutno svaki posao na koji sam se javila. Po odlasku sam dobivala preporuke. Na svakom testu za posao sam bila pri vrhu. Vjerujem u cjeloživotno obrazovanje i ne bih sjedila doma s prstom u nosu i gledala sapunice. Volontirala sam kao student i to su stvari koje me ispunjavaju i ponovo bih se našla u tome.
Realna životna situacija mi ne dozvoljava da ostanem doma. Ja otkaz ne mogu dati niti kad mm ima posao jer je on bolestan i pitanje je do kad će moći raditi (za sve koji nas znaju - ne, nije zarazan).
Posljednje uređivanje od MarijaP : 25.08.2010. at 18:44
pikula, ode post, a ja ti nisam odgovorila.
MM kaže da bi rado ostao doma jedan dan, a drugi dan kaže da ne može više. Mi se tek sad učimo na ovo. Da mm radi, i da ima primjerena primanja, ja bih uzela neplaćeno do 3. godine. To se može u svakom trenutku prekinuti i to bi nem bila realna opcija - onako sa dobrim backupom - mene čeka posao u slučaju problema.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom