Djeca koju odgaja 90 posto vremena sama majka smatraju da je to majčina uloga u njihovim životimaJa zaista ovdje vidim začarani antifeministički krug u koji se neminovno upada pričom o jadnoj neizbalansiranoj majci, s potrebom da zadovolji sve djelove sustava. Ne, nije loše biti kućanica, loše je to smatrati apsolutnom istinom. Naša djeca slušaju i gledaju-znaju. A ja nikako (možda vi i bi) nebi htjela da se moja kćer uda za sina žene koja smatra da je biti žena-radnica-greška poretka i sustava. Nikako.
Nego ako želi-da bude lječnica s 20h radnim vremenom. I majka. I da joj nitko radi toga ne želi nametnuti osjećaj da gubi sustavne vrijednosti.
Ravnopravnost spolova, pravo na rad, pravo na samostalnost, slobodu, ostvarivanje-to su sustavne vrijednosti.
.
A iz ovog proizlazi da su pak djeca domaćica na gubitku, jer kao ne dobivaju poruku o ravnopravnosti
svojih roditelja. Ispada kao da je loše biti domaćica, jer svojoj djeci time ne dajemo dobar primjer. Sin
koji će misliti "da je biti žena-radnica-greška poretka i sustava", uopće ne mora biti odgojen u obitelji
u kojoj je mama bila doma, pa i to je jedna predrasuda. Sve ovisi kakvi smo kao osobe, bili doma ili ne.
Nisam uopće doživjela da miniminia nameće svoj način života kao jedini ispravan, nikako, što se za
krumpirić i ne bi moglo reći.
Ako tebi krumpiric ne pada teško "balansiranje", zašto misliš da drugima ne pada? Zar je tako teško izaći
iz svojih cipela?