 |
|||
mislim da je izjednačavanje majke kućanice s majkom koja se puno posvećuje djeci mit izrastao na ovom forumu. u stvarnom svijetu ne znam niti jednu takvu; upoznala sam mame koje su doma i puno čiste, mame koje puno kafenišu s frendicama, mame koje vole obilaziti dućane i mame koje znaju sve televizijske serije, ali one koje se puno posvećuju svojoj djeci još nisam.
Sve mame kućanice koje ja znam su frustrirane zbog tog i svaki put kukaju u stilu "Blago tebi,ti radiš..", a istovremeno ne traže posao iz 1001 razloga i tako godinama. Kroz to vrijeme se sve više zapuštaju fizički, kukaju o odnosima sa svojim muževima,o financijama,o propuštenoj mladosti, prekinutim studijima itd...mamitzi prvotno napisa
To što su nezaposlene je kriva država itd..
Uglavnom, frustracija na kvadrat.
Vjerujem da postoje sretne i ispunjene kućanice.
Osobno ih nisam upoznala.
A mame koje rade u Hrvatskoj pršte pozitivnom energijom i zvuče poticajno kao Tom Kruz u Magnoliji? Ma dajte - ovdje svi kukaju radili, ne radili, a i ljudi čuju što im se sviđa ili bar vode razgovor u tom smjeru. Moram priznati da ja svoju priču o izlasku iz radne snage apsolutno ne djelim šakom i kapom, ovdje me nekoliko ljudi otvoreno pitalo pa sam otvoreno odgovorila, ali i ja često u društvu gdje ljudi imaju svoje predrasude čvrsto utemeljene bez kompleksa promrmljam nešto u narodnom stilu: da, nema posla,kriza, vidjet ćemo, i moj je majmun, a djeca ko djeca idu na živce... Što da im kvarim iluziju da su uložili toliko truda da ne čuju ništa drugo.
iluziju kad su uložili
Na porodiljnom sam skoro 10 mjeseci.
Kupam se, uživam sa svojom djecom, lijepo nam je, ali...
Ja jedva čekam kad ću se vratiti na posao.
Jer i tamo mi je lijepo, uživam raditi ono što volim, fali mi to kretanje među ljudima, razgovor s kolegama... baš mi fali moj posao.
Obitelj mi je uvijek bila i uvijek će biti na prvom mjestu.
Ali i moj posao me ispunjava, zato mi sad baš fali taj dio mene i jako se veselim skorom povratku.
Počet ću ići na posao malo ranije, 2 mjeseca prije isteka porodiljnog, muž će biti doma jer nakon sezone nema previše posla pa može biti s djecom.
Baš se veselim.
Eto.
Ne čistim puno, ne kafenišem, ne gledam TV. Volim čitati i volim internet. Ne kukam zato što više ne radim, Naradila sam se, nadizala ranom zorom, vodila u vrtić, u školu prije posla, kuhala u najčudnija doba dana i noći... Kao i sve (pre)zaposlene mame.
I zaslužila sam da to više ne moram. Čuvanje i odgajanje troje djece mislim da nešto vrijedi - barem koliko i plaća tete čuvalice.
Kad god nađem ( a tko traži-nađe) zarađujem honorarno i tako se držim u toku. I uvijek pazim da sam uređena, a nisam zapuštena ni kada kopam (uostalom vrt sam kopala i dok sam bila zaposlena).
Da li mi fali moj svakodnevni posao (koji je bio dobar i na lijepom mjestu)? Uglavnom: ne.
Da li mi fali uplata plaće na vlastiti račun? Uglavnom: da.
Probala sam i raditi i biti doma. I, ako se dobro organiziraš, dobro je i jedno i drugo. Nema smisla raditi usporedbe. Fine su i kruške i banane, ali posve različite.
Ovo je poprilično glupasta izjava. Ti ili znaš tri ipo mame na ovom svijetu ili si toliko isfrustrirana činjenicom da nemaš vremena za sebe/djecu/kuću/muža (pojma nemam radiš li ili ne radiš ali po ovome zaključujem da da) da moraš malo spustiti onima koje imaju. Ja sam bila 9 godina mama kućanica koja je većinu svog vremena posvećivala svojoj djeci. I nisam jedina, znam jako puno koje svoje dane planiraju isključivo prema djeci i aktivnostima koje će raditi s njima, bile to šetnje, odlasci s njima na kavu, igre...bilo što. Ima i onih koje su lijene i za dići se ujutro ali su ipak u manjini.
Ja bi prije rekla da se na ovom forumu prečesto govori kako je važna kvaliteta a ne kvantiteta, što je čisti izgovor i laganje samima sebi, budući da prosječna zaposlena žena u republici Hrvatskoj sa svojom djecom provodi sramotno malo vremena
Pa imaju li djeca u Hrvatskoj očeve?
Ja imam dojam da nezaposlene mame u Hr nisu zaposlene ili zato jer ne mogu naći posao, ili zato jer im ne odgovara ono što bi mogle raditi. Ne znam niti jednu ženu koja voli svoj posao i svoju struku, a ne radi jer to ne želi. Kažem - ja ne znam. Što ne znači da ista ne postoji.
Uz to, sve nezaposlene mame koje poznajem pokušavaju djecu upisati u vrtić, čak u tu svrhu lažiraju papire i potvrde o zaposlenju. Većina ih u tome uspijeva. Toliko o zajedničkom vremenu.
Što se tiče mog vremena, ne znam ni sama kako, ali ja recimo imam manje neispeglane robe dok radim. Ovako, dok sam stalno doma, je uvijek danas ću, sutra ću... Razlijeni se čovjek
Nije ti palo na pametda ih možda upisuju u vrtić jer traže posao i pitanje je dana kad će ga naći...a s djecom onda...kud??
i naravno da ne mislim da je svim nezaposlenim majkama to motiv upisivanja djece u vrtić, ali značajnom broju sigurno jest...
I to je to...Kratko i jasno rečeno!!NemA smisla raditi usporedbe...A ova tema se na to svela...Mame koje rade objašnjavaju onima koje "ne rade" logičnost i pravilnost svog izbora... naravno...vrijedi i obrnuto...a kraja nema...i neće ga niti biti, jer svi smo mi uvjereni u ispravnost vlastitih odluka (da nismo ne bismo ni donosili baš te odluke)...i tako mora biti...jer...jako teško bismo uopće funkcionirali (a kamoli uživali u životu) da nismo zadovoljni upravo takvim načinom života koji smo izabrali..
A što se tiče samog pitanja iz uvodnog posta...pa...živ čovjek naravno razmišlja...o svemu..i naravno da svi mi volimo planirati i kombinirati i imati stvari pod kontrolom...ali prosta je činjenica da nitko ne zna što bi bilo kad bi bilo i da je lako poslije bit pametan (eh što nisam ovako ili onako!)..Tako da da, jednoj kućanici bi bilo jako teško kad bi ostala bez muža u "nekim" godinama a bez poslovnog iskustva,što se može i ne mora dogoditi...no isto tako se zaposlenom paru može dogoditi sto stvari onako "usput"...otkaz...bolest...štogod..
Evo, i ja osobno, priznajem, jesam velika "ziherašica" po prirodi...Sve nešto volim predvidjet, isplanirat...sve po onoj "bolje spriječiti nego liječiti"..Ta osobina je kod mene dosta izražena...ALI...život me stalno demantira...Tako da sam sada tu svoju osobinu osvijestila i nastojim ju uklonit kao neku bolest ili lošu naviku...jer ne donosi mi ništa...osim raspamećivanje...što ako ovo...što ako ono...kako bi bilo kad...i sl...besmisleno...ostaje nam jedino raditi najbolje kako mislimo možemo i znamo u određenom trenutku...a budućnost će već donijeti svoje
ne pratiš na satu
majka je ta koja brine o djeci, a otac je marljiv i radišan i nedaobognimajkabožja da se pomisli kako bi on mogao išta radit
điz! on je ipak samo tuljan
a ako kojim slučajem hoće i dijete previt ili, oprostimigrijehejerrodohulim, nahranit ga na bočicu, onda je papak
a sve ostale zaposlene majke su samo neispunjene i sram ih bilo kako dokoličare na poslu, a popodne umjesto da se igraju s djecom peglaju veš i kuhaju za sutra
o može, itekako
takve osobe rade i više poslova odjednom
primjerice, svako jutro kafić
utorkom i četvrtkom stubište
ponedjeljkom i petkom čišćenje stana (ili više njih)
trenutno sam kućanica i to zato jer mi je firma otišla u stečaj dok sam bila na porodiljnom, ali nakon navršenih djetotovih godinu dana ne tražim posao jer mi je važnije biti s njom i zapravo sam sretna zbog cijele situacije
živimo od MM-ove plaće (prosvjetar) i moje naknade s biroa
uz prilično velik kredit uspijemo i uštedjeti i imamo popriličnu ušteđevinu za crne dane (ako sen e usipijem zaposliti, o čemu smo razmišljali kad se u firmi počelo kuhati...)
za posao se ne bojim, znam da ću raditi bilo što iako imam fakultet da pridonesem obiteljskom budžetu
moram priznati da ne razmišljam o tome što bi bilo da se rastanemo jer, hvala Bogu, znam da mom djetetu pored sve moje i MM-ove rodbine ne bi ništa falilo
da, i meni je malo bed uspoređivati kućanicu sa ženom koja ima 40 godina i ni jednu godinu radnog staža jer do sada nije morala raditi
kolika je adekvatna količina vremena?
Ja bi rekla da i među zaposlenim ženama i među kućanicama ima žena koje su posvećene i koje nisu posvećene djeci i onih koje provode malo i onih koje provode sasvim dovoljno (moja mjerila) vremena s djecom (i partnerom).
Ima obitelji u kojima roditelji čim dođu s posla učine sve da djeci ostatak dana bude ispunjen i zanimljiv, a ima ih koji se dodavaju djecom zbog previše "izvanškolskih" (izvanposlovnih) aktivnosti popularno zvanih "ispijanje kava", nevažno kojeg zapravo tipa bile.
Ima roditelja koji istinski ko prasad uživaju u igri i onih koji se svim silama pomuče to odradit.
Svaki roditeljski trenutak je relativan i nemjerljiv nekim našim mjerkama, ja npr. gledam preko oka roditelje kojima je teško naučit djecu vozit bic, odvest ih u prirodu, plivat i skakat u more s njima, uživat u ludorijama. A nekom je to apsolutno nebitno i možda smatra da nije normalno što ne vodim bebu od godinuipol na engleski-jer joj to donosi kojekakve temelje za budućnost. Nemam ni ja ni on pravo bit etalon za roditeljstvo.
Posljednje uređivanje od krumpiric : 26.08.2010. at 07:42
Ja sam jedna od onih koje ne rade prenaporno, ali ni ne zarađujem previše.
Tako da se moram snalaziti sa strane.
Poznam svakakve ljude i svakakve životne priče.
Najteže je onima koji nemaju nikog svog, znači mama, tata , dijete, (djeca) i državne institucije, skupa čuvalica I za ovu svoju izjavu sam spremna skočiti u vatru, mada će se naći profesionalnih oponenata da me popljuju, whatever
Pa čak i da mama sjedi doma i kopa nos.( karikiram )
Sudjelovala sam u odgoju mnoge djece ,susjeda , djece maminih prijateljica, na ovakav ili onakav način i zbilja je potrebno cijelo selo da se odgoji dijete.
Za uspješno preživljavanje u ovoj modernoj džungli moramo stvoriti svoje "selo ".
Maria, tako je!
Već sam spomenula, djeca često imaju i očeve (takozvane papke :magriz: ), a u, za mene, optimalnoj situaciji i bake i djedove...
Mi malenu sad, kad je napunila 3 godine, upisujemo u vrtić prvenstveno radi intenzivnijeg druženja s djecom. Da nije upisana, snašli bi se kao i dosad, a i dalje će mlađi biti doma, do 3. godine.
Anin, palo mi je na pamet i nemam ništa protiv. Dapače, ja sam ZA upis djece roditelja koji ne rade u vrtiće, ali tek nakon što se upišu djeca zaposlenih roditelja (uz to bi i dobro provjerila tko ima pravo na subvenciju, tj. oni koji ne rade jer to ne žele ne bi trebali imati pravo na subvencionirani vrtić).
Btw, znam i mame koje upisuju malene u vrtić jer traže posao, ali znam i one koje ga ne traže i ne žele, samo im je prenaporno biti cijeli dan s djecom
maria71 ponovo je tvoje razmišljanje: sjedi,5. ( nisam ni očekivala manje)
Obitelj kao "back up" je ono što mi daje optimizam pred bilokakvim situacijama u životu.
( off- još jedna petica za avatar - baš ga je lijepo gledati - uf, još ga gledam...)
manje vise se slazem sa svim sto si napisala na ovoj temi, a ovo mi se posebno svida.
A ne zbog intezivnijeh druženja sa djecom ili zato što nemaju obitelj koja bi im možda uskočila koji dan u tjednu?Maria, tako je!
Već sam spomenula, djeca često imaju i očeve (takozvane papke :magriz: ), a u, za mene, optimalnoj situaciji i bake i djedove...
Mi malenu sad, kad je napunila 3 godine, upisujemo u vrtić prvenstveno radi intenzivnijeg druženja s djecom. Da nije upisana, snašli bi se kao i dosad, a i dalje će mlađi biti doma, do 3. godine.
Anin, palo mi je na pamet i nemam ništa protiv. Dapače, ja sam ZA upis djece roditelja koji ne rade u vrtiće, ali tek nakon što se upišu djeca zaposlenih roditelja (uz to bi i dobro provjerila tko ima pravo na subvenciju, tj. oni koji ne rade jer to ne žele ne bi trebali imati pravo na subvencionirani vrtić).
Btw, znam i mame koje upisuju malene u vrtić jer traže posao, ali znam i one koje ga ne traže i ne žele, samo im je prenaporno biti cijeli dan s djecom
Nije u redu da mjesto u pretrpanom vrtiću dobije dijete koje ima tko čuvati, ali vrtić kao prvo ne bi trebao biti samo čuvanje, nije to garderoba na kolodvoru! Djeca od treće godine polako trebaju stalno društvo, da li će to biti stalna ekipica u parku, knjižnici, igraonici, ritmika ili sl. nije važno pa i par sati vrtića dnevno, dva, tri dana u tjednu moće biti odlična opcija, ako vrtić ima mjesta ili si možete priuštiti neki privatni. Meni ne pada na pamet da glumim neku žrtvu koja zato šti neradi mora vući djecu sa sobom i doktoru i u autopraonu. Di je tri dana u tjednu u vrtiću koji obožavamo, od toga dva dana sam ja prijepodne tamo i ostatak vremena se igra i uživa s djecom. Ne pada mi na pamet da je lišim društva i veselja da bih ja glumila neku patnicu. Uopće ne sumnjam da će biti još intenzivnih perioda u životu i sad svi punimo baterije jer se sve prilagođava potrebama i onome što je najbolje za klince, a ne mojem imidžu. Ja sam sigurna da petogodišnje dijete ne treba biti 24 sata na dan 7dana na tjedan s mamom, dapače- slažem se s Mariom71 treba selo da se podigne dijete, uostalom tako je svima lakše i veselije.
Tuljan je od milja, a papak je možda netko o kome ti pričaš, ali ja ne bih dozvolila taj termin ni blizu. Muž koji je stavio pola tereta na svoja leđa i nosi ga sa smješkom ne zaslužuje nikakve uvrede.
Sama sam si odgovorila na pitanje kad sam pročitala cijelu stranicu
Posljednje uređivanje od Cubana : 26.08.2010. at 12:10 Razlog: površnost
Stigla je posprdna policija- počinje vrijeđanje- kraj razmjene iskustava- kraj prijateljske rasprave
Dobro nam je izgurala tema 7,8 stranica...
Pa već sam spomenula da je mm doma, a da ja radimPa imaju li djeca u Hrvatskoj očeve?
Ja imam dojam da nezaposlene mame u Hr nisu zaposlene ili zato jer ne mogu naći posao, ili zato jer im ne odgovara ono što bi mogle raditi. Ne znam niti jednu ženu koja voli svoj posao i svoju struku, a ne radi jer to ne želi. Kažem - ja ne znam. Što ne znači da ista ne postoji.
Uz to, sve nezaposlene mame koje poznajem pokušavaju djecu upisati u vrtić, čak u tu svrhu lažiraju papire i potvrde o zaposlenju. Većina ih u tome uspijeva. Toliko o zajedničkom vremenu.
Što se tiče mog vremena, ne znam ni sama kako, ali ja recimo imam manje neispeglane robe dok radim. Ovako, dok sam stalno doma, je uvijek danas ću, sutra ću... Razlijeni se čovjek
Ja nikad ne peglam. Meni litra destilirane traje i preko godinu dana.
Znam mame koje su doma i imaju ispunjen život, ali znam i one koje vode djecu na 10 h u vrtić, a poslije pred tv, a nikad nisu, niti će ikada raditi. Pa neću prema njima procjenjivati kako izgleda život kućanice. Za njihovu djecu se ništa ne bi promijenilo kad bi one i radile.
@Pikula
Ako misliš na mene, htjela sam te pitati na koga se referiraš u prethodnom postu, a onda sam skrolala prema gore i sama našla odgovor.
Tako da ako misliš na mene, krivo si me shvatila.
Posljednje uređivanje od Cubana : 26.08.2010. at 12:24
Ja moram prizhnati da na problematiku kućanice ili nekućanice gledam isključivo kroz financijske naočale - kad bih bila dobro financijski osigurana sigurno ne bih radila posao od 8-16 svaki dan. Zato me zanima ako bi ti pikula htjela odgovoriti na jedno ne baš diskretno pitanje - mora li tvoj muž da bi vam osigurao standard 'puno' raditi? Već si spomenula da on ima zahtjevan posao, podrazumijeva li to puno radnih sati, rad čitav dan, radne vikende ..? Općenito, da li u obitelji koja se financira od jednog primanja ta jedna osoba koja radi mora raditi (puno) više od nekakvog standardnog radnog vremena?
Cubana, sori,
nisam na tebe mislila, slučajno je došlo nakon tvojeg posta.
Samo sam nasjela na provokacije kojima kao i obično nije cilj saznati nešto novo od onih kojima je drugačije nego sprovesti neku svoju cenzuru izrugivanjem. Bilo je lijepo dok je trajalo, žao mi je da nisam ušutila i napustila raspravu nešto ranije.
Mima, možemo na pp detaljnije. Prisjelo mi moje iskreno i otvoreno
nisam kućanica, al kad financijski gledam-mm nebi trebao raditi turbo da smo u nasljedstvu dobili mjesto za živjeti npr. mogli bi adekvatno živjeti od prosječne plaće u struci ( struci koja je zajednička meni i mm-u)
tako da netko tko si je osigurao ili imao osigurane takve nekakve stvari..,vjerojatno ne osjeća takav pritisak.
Standard van stana, auta i hrane je jako relativna stvar. što je kome dovoljno je isto jako relativno.
taj elemenat sigurnosti vjerujem da većina "kućanica vlastitim odabirom" ima pokriven i nema kao teret-tj. nitko se nebi u borbi za preživljavanje odlučio biti kućanica. Čak i ako to znači da njm treba potegnut, jer je potezanje nesiguran element.
pikula meni je bas lijepi nacin na koji si opisala proces sazrijevanja tvoje odluke o prestanku rada izvan kuce. pogotovo mi se svida sto opis nije bio "zacinjen" onim "svaka zena", "svako dijete" mora ili ne mora ovo ili ono. to je tvoja osobna i tvoje obitelji odluka. mozda tvoje iskustvo moze posluziti nekome tko ima slicne zelje.
i inace mislim da tema nije (po tko zna koji put) tko je bolja ili gora majka.
To je i moje mišljenje, odnosno moja situacija.
MM i ja nismo ništa dobili od roditelja, sve što imamo, stekli smo svojim radom. (ili kreditima koje otplaćujemo od plaća).
E sad, da su nas roditelji npr. stambeno osigurali sigurno bi si priuštila da budem na porodiljnom barem 1g, a ne 6mj. Ovako to ne dolazi u obzir.
Mislim da su kućanice (one koje bi mogle naći posao, i koje su to same odabrale, ne govorim o ženama koje bi radile kada bi imale posla) one žene kojima osnovne životne potrebe i egzistenciju financira netko drugi.
Obično je situacija takva da muž radi koliko radi bez obzira na to ima li doma kućanicu ili ne, ali je njegova pozicija ta koja svakako presudi ovoj odluci.
napisala si isto što i ja
osim što, naravno, postoji opcija i da su si ljudi sami riješili razna pitanja, pa onda krenuli u odlazak s tržišta rada.
Ne mora odmah biti tata il pokojna baka iz Australije rješenje.
... ili one koje su odabrale da žive skromnije živote od onih koje bi uz dvije plaće mogle imati...
Daedi, u našem slučaju nema nikog drugog,osim nas dvoje. I moji i njegovi su priložili nešto simbolično kad smo kupovali stan na kredit 35godina, više kao pomoć za useljenje i troškove kredita i tako, ali sve drugo je totalno na našim leđima. To je više stvar organizacije unutar tima. Da li će u svemu oboje sudjelovati po pola ili će netko potegnuti ovdje, a drugi ondje, jedan sad, drugi kasnije. Mi smo isporbali sve opcije, do sada
hm, s ovim se nebi složila niti načelno.
Imati prosječan kvadrat stana, bez početnog kicka, iziskuje jednu debeloiznadprosječnu plaću.
Ili ako ćemo banalizirati. Šezdeset kvadrata na rubu grada-na 30godina košta oko 5000kn mjesečno. Potrošačka košarica je minimalno još toliko.
Dakle 10 000 sve skupa. To je debeloiznadprosječno primanje -a služi za preživjet, niti za to.
potpis.
moja plaća nije nešto extra, ali bez nje ne bi mogli niti u snu, naravno zbog kredita.
Ne mora, ali je teško izvedivo. Koliko godina treba bračnom paru da radi da bi zaradio za stan ili otplatio stambeni kredit? Ako imaš dvije OK ZG plaće od npr. neto 6000kn, to je 12.000kn. Da je rata za stambeni kredit 700 EUR, za stan od 50m, neka je stvarno jeftin, ajde 70.000 EUR. Ispada da bi trebali plaćati kredit banci 20g. Dakle, mogu postati kućanica sa nekih 50g.
Od preostalih 6000kn mjesečno treba financirati 1 auto (naravno, sad će se javiti oni koji smatraju auto luksuzom, no ja ga npr. za obitelj s djecom smatram osnovnom potrebom), režije i sve ostale životne troškove. Meni nikako nije jasno kako egzistirati sa samo 1 plaćom, ako imaš stambeni kredit ili si podstanar. Kako od samo jedne plaće od 6000kn platiti stambeni kredit i sve ostalo? Odnosno, jasno mi je da se mora izdržati neko vrijeme, ako dođe do takve situacije, silom prilika, ali da bi netko odabrao da ne radi i ne zarađuje, u takvoj situaciji mi je nezamislivo. Mogu to shvatiti ako imaš riješeno stambeno pitanje,ako uskaću roditelji, ili sl., inače mi ta logika nije jasna.
Naravno, svi pričamo o tome što kad možeš i kad ti se posloži tako da možeš preživjeti s tom lovom - bilo zbog nasljedstva, jedne iznadporsječneplaće, familije sa sela koja te opskrbljuje svim prehrambenim artiklima, čuvanjem djece i ljetovanjem, znam i za ljude vrlo malim plaćam koji zbog dobre i široke baze iz rodnih mjesta plaće služe samo za stan i režije. Ja se nadam da će se tržište nekretnina uskoro tako urediti da će najam postati suvisla kategorija i da ćemo moći sigurno i legalno iznajmljivati stanove za obitelji bez ovih omči oko vrata, kao na zapadu. Najam je puno fleksibilnoji kad primanja osciliraju, a i broj članova obitelji. Kad mi otplatimo svoj stančić već će djeci trebati njihovi.
OK, ali samo mi pojasni način financiranja tog stambenog prostora u kojem se skromno živi sa samo 1 plaćom.
pa nikako. Slažem se po tom pitanju s tobom.
Apsolutno.
Ali hoću reći, poznajem ljude koji su štedili od 24.-35. u stambenoj, kupili mali stan, prodali ga u ključnom trenutku za dvostruko više...ima malo takvih situacija, ali nađe se i to.
inače, savršeno se pronalazim u tvojem postu.
Pa jasno da treba postojati financijski preduvjet za život domaćice. Zar je to uopće bilo upitno?
Sve je stvar kako se muž i žena dogovore. No bitno je da okolina tu domaćicu ne gleda kao "lezilebovića", niti
da joj nameće potrebu da se pravda zašto je doma.
mislim da su razlozi zasto netko zeli biti kucanica vrlo razliciti i razlikuju se od osobe do osobe, te od situacije do situacije. a na topicu imamo i dvije price od beti i pikule koje to zorno ilustriraju. uz to su mi simpaticne, jer pokazuju da su te odluke i vrlo osobno uvjetovane, bez uobicajnog "moraliziranja" o roditeljstvu i slicnom.
mislim da su rijetke odluke 100% uvjetovane jednim ciniocom - "zbog djece", nego se se najcesce radi o sintezi mnogih faktora. pa ponekad i onih koje covjek ne zeli imenovati ni drugima, a nekada ni sebi.
svatko je gospodar svog zivota i moze ga zivjeti kako zeli. i meni osobno su svi razlozi ili nerazlozi za ovakve ili onakve zivote drugih ljudi sasvim legitimni.
financijske konstrukcije su takode osobno obojane, i ono sto je nekome puno, drugome je malo i obrnuto.
kao i svjetonazori. kao sto vidimo mnogima mamama je 4 sata jaaako premalo da budu s djecom. istovremeno im je ok da tate budu samo sat ili manje sa djecom. sto ljudi, sto cudi...
ono sto mi je u ovakvim i slicnim temama na neki nacin "naporno" su postovi koji otvoreno ili manje otvoreno pokusavaju odredenu vrstu zivota ili svjetonazora proglasiti "non plus ultra" , odnosno "condicio sine qua non" dobrobiti djeteta.
sto se tice osnovnog pitanja ovog topika i tu se ljudi razlikuju. neki o tome ne razmisljaju, neki traze druge nacine da se financijski osiguraju, neki su izmedu tih polova.
Posljednje uređivanje od seni : 26.08.2010. at 14:30
OK, financije su zaista relativna stvar. Ja sam struke kao krumpirić, pa ne mislim da bi nam jedna plaća bila dovoljna za život - tj. bila bi ona nama dovoljna za preživjeti (da nemamo kredit, a imali smo manji stan, dakle mogli smo ostati u njemu), ali to nije financijska sigurnost kod koje bih ja rekla: ok, dovoljno nam je i ja ne moram raditi.
No što sam htjela reći - ja sam bila doma dvije godine sa djetetom (dopust za njegu) i kad sam se morala vratiti na posao nama jaslice nisu bile opcija, a baka u tom trenu nije bila raspoloživa za čuvanje; pa smo razmatrali opciju da ja ostanem još kod kuće na neplaćenom dopustu, i zaključili smo da bi u tom slučaju MM morao raditi još jedan posao. Moram reći da se MM-u ta opcija nije nimalo dopala
Dakle, što mene zanima je - čini mi se da se često kaže i napiše da se onaj tko ostaje kod kuće odriče (karijere, društva ..) ali što je sa onim koji radi, osjeća li se on kao da se odriče? Jel' malo ljubomoran na onoga koji je kod kuće sa djecom (ja bih sigurno bila, ja sam već na MM-a ljubomorna radi njegovog kratkog radnog vremena)
Daedi dobro si sve izračunala, čak i da proizvodiš svoj jogurt i pečeš kruh i šivaš odjeću i uzgajaš drvo za ogrjev, za sad ne možeš legalno stvoriti stambeni prostor bez računice tu negdje ok otoga što si rekla. Mislim da je tema opet skrenula u neku uravnilovku. Ne moraju sve obitelji živjeti od jedne plaće, bilo bi ljepo da mogu, ali nije to cilj rasprave. Da sam ja netko drugi i MM netko drugi da smo oboje recimo prof u gimnaziji radili bismo oboje po pola ovog što on sad radi i imali sve po pola i sve bi funkcioniralo. Na žalost ili na sreću nama se u jednom trenutku potrefilo da nam obje karijere funkcioniraju jedino u uzlaznoj putanji pa smo morali birati i svdjelo nam se
Ne znam, ja sam baš ovaj komentar čula od same mame, da je to preteško i prenaporno.
Vjerujem i da jestI meni povremeno dođe da ispalim nakon cjelodnevnih druženja s djecom, već sam i napisala da mi zato fali posao i druženje s odraslima, bez djece.
Slažem se.
Samo se često puta dogodi da nastane problem upravo s partnerom koji radi i financijski sve "nosi na svojoj grbači" .
Tu puca priča. Lako je za selo.
Pa očito je upitno, ako se insinuira da oni koji tako žive su skromni i puni odricanja, a oni kojima za život trebaju 2 plaću su onda valjda suprotno: rasipnici i razmetnici.
Jer ako netko kaže da se od 1 RH plaće može lijepo i skromno živjeti, i uz to stambeno osigurati obitelj, kakvu god ja matematiku primjenila, računica mi ne drži vodu.
Zato ponavljam, to je moguće, ako je netko drugi toj obitelji pomogao riješiti stambeno pitanje. Inače, evo molim da me se prosvijetli.
ali pikula, možda su oni zadovoljni takvim životom.
hrpa žena, a i muškaraca sebe ne može zamisliti doma.
da se odmah nadovežem na ovo, niti ja nisam tip za doma, ali da imamo mogućnosti isti tren bih ostala slijedeće 2-3 godine isključivo zbog djeteta koje non-stop bolesno. muž sve i da hoće ne može raditi dva posla, jer je na svom obavezan od 0-24.
Ni meni to nije jasno, mislim da se majčinstvo previše glorificira, a očinstvo podcjenjuje.
Slažem se, čini mi se da je nekima teško priznati da to što ne privređuju, ustvari znači da netko ili radi za nju (suprug) ili da su od roditelja ili nekoga ipak dobili neku pomoć.
Da dok sam se oboje gombali sa svim, a klinci bili mali ja sam uvijek završila slomljena, iscrpljena uz sav trud i pomoć mojeg milog tuljana, on je uvijek nekako prošao naspavaniji, eto ja sad pronalazim neku pravdu u tome da MM dobije koju šarmantnu boru i sijedu od kretanja švicarskog franka i stalnog napredovanja
Nije ljubomoran, nego kad je slobodan i kad je na godišnjem konačno ja imam godišnji jer tata nadoknađuje, a ja nemam zašto. Naravno da volimo biti i svi zajedno puno, ali prije sam bila umorna i još se žderala što je on s njima na plaži, ja sam skuhala ručak, otišla udućan i napisala članak i sad ležim, a nisam otrčala na plažu za njima. Sad uživam dok traje. Jer kad zvrcne blekberi...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom