bila sam doma 5 godina i znam što jedna kućanica može (ako hoće)
kao zaposlena, znam koliko doma mogu (kada bih htjela )
iskusih na svojoj koži i jedno i drugo i ne trebaju mi argumenti ni za ni protiv, znam za sebe.
kada mi je sin navršio 5 godina pored svega posla, pored tečaja koji sam onda pohađala, zimnice, veša, suđa, prljavih cipela, igara, odgajanja sina, spavanja ponekad do mile volje, ispunjavanja spomenarice, priređivanja rođendanskih slavlja s domaćim! kolačima, kafenisanja i igranja.... nisam imala što raditi doma, nisam više u tome vidjela smisla.

i pored love koju je muž zarađivao i meni je davao na ruke, poželjela sam i ja dati takav doprinos našoj obitelji.
danas poželim produljeni vikend ili dulji godišnji odmor, kako da ne, da pozavršavam kućanske obaveze, dulje budem s djecom, ili da se malo dosađujem - i to mi se sviđa.
ali to je sve.
evo jedna stvar koja ovdje može podići neželjenu prašinu, ali osobno mi je važno i to što mogu (kad ima ) otići na bankomat i podići lovu sa svog računa, iako je sve naše i iako sam to oduvijek mogla s muževog, i danas imam punomoć.
i zato jer volim tu vrstu slobode (ili neovisnosti, kako kome paše), ipak sam radije zaposlena žena/majka koja kuka :looool