Razmisljaju li o tome kucanice?

[pikula]

imam inspiraciju napisati nešto o svoja dva otkrića. Pozitivno otkriće mi je to da otkad sam doma otkrivam neki prirodniji ritam obaveza i odmora. Kad dobijem pms čistim i spremam, pečem, kuham, vježbam, šetam kao mahnita i onda kad dobijem zalegnem dva dana i naljepim se na tv ili komp i ne mrdam. to je meni osobno bila revolucija. Prije sam se živčanila u pms-u i kupovala (da, imam puno dokaza tih kobnih dana po kući kojih se sramim), a onda se žderala što jedem,jer su mi rasporedi bili određeni puno više izvana. Sad je to totalno izbalanisrano.
Negativno otkriće mi je to da to što sam na raspolaganju obitelji hoće privući raznorazne druge potencijalne korisnike mojeg vremena koje nije uvijek lako preusmjeriti dalje. Mnogi zaključe ti si doma niš ne radiš pa se ponašaju kao da ti uvijek možeš bit ina raspolaganju i njima, zašto ne. A nemaš izgovor moram na posao i ne stignem. Tako da se tek učim reći danas sam odlučila klofati tepih i ići u zoološki i ne ne mogu ti pogledati u bauhausu usput ništa ili ne mogu skočiti na cugu ove sekunde jer si ti sad slobodna. To su najčešće oni isti koji misle da je to što ne radim pozivnica da budu moji life coachevi u najmanju ruku. Ali polako ja sam tekkućanica pripravnik

[cebelka86]

Mnogo je značilo uopće..

[pikula]

Mogu plandovsti koliko mi stane u raspored škole, igranja, zadaća,kuhanja, veša i financija. ponekad su to komadići od po 15minuta pa ne mogu povezati odlomke u knjizi u neku smislenu cjelinu. Ponekad pročitam knjigu u dva dana. Prije nisam pročitala ništa što nije imalo veze s poslom.

[cebelka86]

A ja nisam pročitala ništa od porodiljnog... šmrc... Čak ni komadiće od po 15 minuta čitanja... Čekam da djeca postanu velika, a kuća manja .

[Ifigenija]

Ifigenija ...lijepo......

Mene je počelo kopkati jedno drugo pitanje...Koliko muževa od nas sviju bi bilo spremno na to vrednovanje uloge majke i žene u svom životu... Pod time mislim, bi li svi znali cijeniti to...Koliko bi oh odmah otpalo, jer bi mislili žena mi je lijena i dokona?
Zamka koja se nameče u toj odluci ostajanja doma , ako žena nije 100% sigurna je nametanje krivnje svojoj djeci. ETo ja sam ostala radi vas! Takvima je bolje biti na tri posla...
Jako je to kompleksno, puno pravih odluka morabiti doneseno...Puno gledanja unaprijed, dobrih procjena ponašanja partnera...

Koliko ja o tome znam, ono što vrijedna, suvisla i pametna domaćica nosi doma i unosi u život nešto je pred čim će svaki muškarac, čak i lagano poremećen, pasti ničice. E sad - koliko je netko zreo, ponizan, jednostavan, slobodan, pa da to zna pokazati, reći priznati sebi i drugima - to ovisi od osobe do osobe.,
Ima majmuna koji umire od sreće da kaže da mu je žena neka njuška, ima majmuna koji umire od sreće jer ima doma domaćicu, ima svega, i rijetki su oni koji će od srca ljubiti ženu svoju - bez obzira što ona radila, i koji će u punini cijeniti domaćicu, ali zapravo to i nije tako važno.
Prije svega je stvar u tome da mi sebe cijenimo, onda to i oni tako shvate i prihvate.
Ako se pogneš i sopćeš ko pesek kad dođe doma, normalno da ćeš mu se popeti na vrh glave.
Ali ako je kraj njega sretno, ispunjeno, aktivno, višeslojno, uspješno biće - pa normalno da će to cijeniti.

[Ifigenija]

Može jedno pitanje mamama kućanicamam, dakle zanima me kakva je podjela obaveza kod vas u kući, mislim da li preuzimate sve na sebe, ili svatko od ukućana, uključujući i supruga podnosi svoj dio kućanskih obaveza?

Ja radim sve, više-manje. Očekujem od muža da odradi dio, i sve sam bolja u tome da se ne opterećujem odradi li on svoj dio ili ne. Gledam svoja posla, i to prema kriteriju - ja radim ono i onoliko koliko mogu, i prema vlastitim kriterijima. Ako ne mogu ili neću -n e radim, pa da se cijeli svijet odluči linčovati me. Dakle - imam punu slobodu kretanja, odluke i djelovanja i tu sam si šef najbolji koji mogu bit.

[Ifigenija]

Beti3 tako lijepo jasno i koncizno kaže ono za što meni treba pet postova. Rispekt.
Nisam baš bila jasna što se tiče količine - da, ja odrađujem vremenski puno veći dio obaveza u kući i to očekujem od sebe s obzirom da MM radi, ali to ne smatram nečim posebnim jer od kad mi je to centar svijeta i nikud ne žurim sve to mogu obavljati u svojem ritmu i na način koji me više ispunjava.

[Ifigenija]

Hvala na odgovorima, čak mislim da se kućanice danas mogu podijeliti na one moderne i "staromodne". Npr, ovo što ste spomenule da podjela kućanskih obaveza postoji, da ste i dalje vrlo vrlo aktivne i uključene u sveopća društvena događanja, odgovara modernom tipu kućanice, a staromodan, tip moje svekrve koja je zapravo jadna, morala sve kućanske obaveze nositi na svojim leđima. A ni suprugu nije bilo drago da mnogo "planduje" okolo.

Ma to je od osobe do osobe. Kao da nemaš direktorica svemira koje su u biti jadne i svatko ih hiće kako hoće, a svemoć i hladnoća je samo poza.
Kako si složiš - tako ti je, i uvijek je bilo.
NARAVNO da postoje ograničenja, i ja bih lagala kada bih rekla - sve je po mom, u svemu imam kontrolu. Nije tako. Ali unutar realnosti koja je takva kakva je ja činim najbolje što mogu da sebi budem na mjestu, da ostvarim ono najviše što mogu i želim - prema svojim vlastitim mjerilima, kriterijima i osobnosti.

[Ifigenija]

imam inspiraciju napisati nešto o svoja dva otkrića. Pozitivno otkriće mi je to da otkad sam doma otkrivam neki prirodniji ritam obaveza i odmora. Kad dobijem pms čistim i spremam, pečem, kuham, vježbam, šetam kao mahnita i onda kad dobijem zalegnem dva dana i naljepim se na tv ili komp i ne mrdam. to je meni osobno bila revolucija. Prije sam se živčanila u pms-u i kupovala (da, imam puno dokaza tih kobnih dana po kući kojih se sramim), a onda se žderala što jedem,jer su mi rasporedi bili određeni puno više izvana. Sad je to totalno izbalanisrano.
Negativno otkriće mi je to da to što sam na raspolaganju obitelji hoće privući raznorazne druge potencijalne korisnike mojeg vremena koje nije uvijek lako preusmjeriti dalje. Mnogi zaključe ti si doma niš ne radiš pa se ponašaju kao da ti uvijek možeš bit ina raspolaganju i njima, zašto ne. A nemaš izgovor moram na posao i ne stignem. Tako da se tek učim reći danas sam odlučila klofati tepih i ići u zoološki i ne ne mogu ti pogledati u bauhausu usput ništa ili ne mogu skočiti na cugu ove sekunde jer si ti sad slobodna. To su najčešće oni isti koji misle da je to što ne radim pozivnica da budu moji life coachevi u najmanju ruku. Ali polako ja sam tekkućanica pripravnik

Ako smijem dodati... cijela ta priča s domaćicama zapravo je prilično zahtjevna, i treba tu puno više mudrosti, pameti, znanja, treninga, vještine, time-managementa, diplomacije i svih ostalih praktičnih vještina nego što izgleda na prvi pogled. To ljudi ovdje baš i ne znaju jer je komunizam uništio to nasljeđe.

U tom smislu - da - može biti vremena, može biti svega, ali se mora stvarno dobro managerirati sve te stvari, držati pod kontrolom, ima tu puno - ne - sad ne mogu, neću ili ne želim, ima tu puno - mogu samo tad i tad, ima puno trikova kako to sve odraditi, i još ostaviti sebi da dišeš - jer ako ne misliš unaprijed, ako nisi manager svog doma i obitelji u punom smislu riječi, odmah žena može kupit pidžamu i nikad više ne izić iz nje.

Začudila sam se koliko sam falična kad sam tek počinjala s ovim projektom. Sad se osjećam kompetentnom početnicom. Dobra - za početak.

[Beti3]

pikula slažem se sa svime, i ovo za PMS i mirovanje dva dana isto kod mene. I hvala što ti se sviđa moj način pisanja.
cebelka ni ja nisam čitala dok nisu napunili bar godinu dana.
ifigenija točno, logistika je najbitnija.

[Lili75]

Cure,

a jeste li usporenija kad znate da imate ipak puno više vremena za obavit kućanske posliće? ja sam inače brzinski tip i imam energije napretek, ali kad sam bila doma na porodiljnom za sve mi je trebalo puno više vremena, ono prvo da se nakanim, pa krenem,...a ovako radim do 16h, doma malo prije 17h i sve stignem i preko tjedna i preko vikenda, uopće nisam umorna i iscrpljena, dapače uživam u životu punim plućima i svi smo sretni i zadovoljni, možda ima nešto i do organizacije i perpektive iz koje netko promatra stvari.

[Lili75]

i da netko spomenu loto, i da sam dobila na lotu ne bih nikad prestala radit, al bih uložila u neki svoj biznis da si sama krojim svoje radno vrijeme, to bi mi bio san snova!!!

[mamitzi]

u ponedjeljak sam se vratila na posao i osjećam se ponovno živa, moj mozak radi ubrzano i imam ponovno puno ideja i planova. da li mi je žao moje male kćeri? naravno, ali ovaj put je ona ili ja. pa sam ja - jer mislim da je bolje imati nakratko mamu koja će pokušati posvetiti se djeci nego mamu koja će sjediti i buljiti u prazno - to sam ja kad sam doma a ne putujem nego kuham/čistim/peglam.
zvučati će nepristojno-ali zbogom forume odoh ja u stvarni svijet.

[seni]

Mene je počelo kopkati jedno drugo pitanje...Kolikomuževa od nas sviju bi bilo spremno na to vrednovanje uloge majke i žene u svom životu... Pod time mislim, bi li svi znali cijeniti to...Koliko bi oh odmah otpalo, jer bi mislili žena mi je lijena i dokona?

moram priznati da mi nije sasvim jasno sto si mislila pod ovim sto sam boldala?
radile ili ne izvan kuce sve mi sa djecom smo majke, zene smo sljedom nasih xx kromosoma, odnosno zene/partnerice ako smo u braku/vezi.

ako si mislila na vrednovanje odluke da se ostane kod kuce, pitam se zasto bi to svaki muskarac morao ili trebao cijeniti? ovo pitam ako sam rijeci "znali cijeniti" protumacila tocno u smislu: "trebali bi cijeniti, ali je pitanje da li su to u stanju".

svaki covjek - zena i muskarac ima svoju sliku zivota koji zeli za sebe. one su oblikovane iskustvom, odgojem, okolinom, svjetonazorom..i..i mnogim drugim stvarima.
logicno je da ima muskaraca koji ne zele, niti to smatraju hvalevrijednim ciljem, biti jedini u obitelji/zajednici koji ce priskrbljivati financijska sredstva. niti zele biti oni koji ce provoditi manje vremena sa svojom djecom od svojih partnerica. te njihove odluke i zelje su sasvim legitimne.
kljucno je da se nadu partneri koji dijele slicna razmisljanja o obiteljskom zivotu, zajednici, te vrijednosnom sustavu opcenito.

[pikula]

Cure,

a jeste li usporenija kad znate da imate ipak puno više vremena za obavit kućanske posliće? ja sam inače brzinski tip i imam energije napretek, ali kad sam bila doma na porodiljnom za sve mi je trebalo puno više vremena, ono prvo da se nakanim, pa krenem,...a ovako radim do 16h, doma malo prije 17h i sve stignem i preko tjedna i preko vikenda, uopće nisam umorna i iscrpljena, dapače uživam u životu punim plućima i svi smo sretni i zadovoljni, možda ima nešto i do organizacije i perpektive iz koje netko promatra stvari.

Na žalost porodiljni je najčešće jedino vrijeme kad su žene doma,a to je zapravo jako zahtjevno razdoblje samo po sebi. Čast iznimkama, mamama s bebicama koje jedu i spavaju, obožavaju drjemati u kolicima ili mirno gledaju iz svojih stolica - taj karakter se tako i tako rijetko ponovi kod više djece u istoj obitelji, na porodiljnom imamo posla s nježnim mali novim članom obitelji s kojim se moramo upoznati i polako stvarati odnos i toliko to naučiti pa udvostručiti kilažu, pa prohodati... imamo toliko posla da je to čudo jedno. Niti jedno drugo razdoblje nije tako intenzivno, a hormoni od poroda idojenja rade svoje sve u16. Iskreno ja dok dojim kao da mi mljeko popije mozak, eto tako to na mene djeluje i kako kopni dojenje tako mi se bistri u glavi. nije tako svima, znam.
poanta priče je nije porodiljni vijreme za hvatanje ukoštac sa svojim ulogama i kućanskim projektima- u kojoj fazi te zatekla beba tako daješ sve od sebe i strašno puno ulažeš. Tek kad se kikići mogu malo sami zaigrati i kad krenu gravitirati više tati, baki isl. možeš početi sa poslovima u kući koje tebi daju osobno zadovoljstvo ili odmor nevezan za djecu. Ako se tada ne vratiš na posao možeš se posvetiti raznim projektima kod kuće, učiti nove vještine ili jednostavno puniti baterije između prehlada i sl.

[pikula]

Samo da dodam da slika radnika udarnika koji lopatom čisti nered i riba kotlove dok si mrmlja u bradu prečesto bila slika kućanskih poslova kad smo ja i mm bili preoptrerećni. Samo da odradimo. Sad to nije tako, nije da volim čistiti, ja sam kreativac- mene veseli kuhanje isl, a ribanje i peglanje ne baš, ali kad si možeš pustiti muzikicu, kad se ne žuriš pa možeš uključiti i djecu i da, naravno, popraviti za njima, kad peglanje možeš narihtati na omiljenu seriju, kad biraš klopu radnim danom na placu- nije to više ta nadnica. Jednostavno,neke stvari koje su mi prije bile tlaka sad su mi u najmanju ruku ok.

[Lili75]

kužim poantu pikula al ja svejedno i kad nije bio porodiljni u pitanju i dok smo još muž i ja bili sami, kad god bih imala previše vremena za obavljanje nekih stvari uvijek bi ih obavila sporije,a kako sam ubrzani tip (iako i ja volim uživam polako) i dobro sam organizirana i privatno i poslovno (to me i posao traži) ja kad imam ograničeno vrijeme za nešto obavit onda sam puno učinkovitija.

Al isto tako znam, da mi je stresno na poslu (kao što je bilo jedno vrijeme prije trudnoće), da bih sanjarila o laganini tempu o kojem pričaš ...kako smo mi L. dugo čekali, borili se s neplodnošću, i napokon nam je došla u život i to u kućnoj radinosti, bili smo i još smo beskrajno sretni tako da meni ništa ne predstavlja problem, samo da je zdravlja i mira (što bi rekla moja pokojna baka).

i nam mi ljepšeg osjećaja kad se približi kraj radnog vremena ja napravim onaj switch u glavi i već sam sa svojom curicom u mislima i zagrljaju koji brzo slijedi, ma nema veće sreće...

i ja sam na porodiljnom otkrila da zapravo volim kuhat, zapravo je to bila lijepa priliak za daljnje otrkivanje samoga sebe al istina pod silnim hormonima dojenja...bila sam jako senzibilna iako sam inače tough girl i već sma se bila pobojala da ne ostanem tako ranjiva, bila mi je je to neka too soft verzija mene same. Al da sad ne odemo OT, jednom kad se postane majka/otac, ništa više nije isto kao prije, sad je sve ljepše, veselije, šarenije,..ovo govori dijete u meni (nadam se da ću ga zadržat što duže,ako ne i cijeli život).

[Muca]

nije. veći je rizik biti iskren prijatelj.

[SikaPika]

Nema potrebe da seciraš svaku riječ, tko je htio shvatiti shvatio je.

Onoga tko ne radi, netko drugi uzdržava. Jer se ne živi od zraka i ljubavi.

Ne radim, MM radi - ne doživljavam se uzdržavano, ali baš ni u jednom trenutku. Ok, imam naknadu s biroa, ali svejedno. Da nemamo taj glupi stambeni kredit, nikada više ne bih radila u životu, a bila sam totalni radoholičar.

Dok sam ja radila, a MM nije, nikada se nije osjećao uzdržavano, niti sam ja imala osjećaj da ga uzdržavam.

Nema tu uzdržavanja. Nitko nikom ne broji zalogaje. Ljudi su u braku, žive zajedno, svatko doprinosi na svoj način.

[SikaPika]

Prema afinitetima: Tatino je gadljivo, bljakavo, teže i veće od mene i sve što ima veze s velikim brojevima, društvenim igrama, sustavima, administracijom, i timskim sportovima. Znači plijesan na stropu, kanta za smeće, krediti... Moje je beskrajni veš, beskrjano suđe, hrana, nabavke i tekući troškovi, čišćenje,sve u vezi sa zdravljem svih ukućana od psa na više, kultura i zabava (kreativne igre, ples, individualni sportovi), obitelj i prijatelji (rođendani, pokloni isl.), sitni popravci, uređenje doma . MM nikad ne slika vodenim bojama s djecom, ja nikad ne igram šah. Ja sam ih naučila rolat, klizat, držat reket isl, tajo savršeno ponavlja istu priču po naruđbi, ja čitam ili izmišljam nove i tako. On za mene radi poreznu prijavu, ja biram njegovoj mami poklon za rođendan. Jer je njemu neugodno kako ja ispunjavam obrasce, a meni kad njegova mama otvori poklon.
Naravno ako netko ne može, ne stigne, zaspi, onaj drugi uskoči. Ja baš volim da me se lijepo pita i da mi se kaže hvala i napravim sve temeljito, MM uskoči po svom nahođenju i napravi po svom, ali nije tašt i ne broji.

pikula, tako nekako kod nas
potpisujem tebe, jer tko zna što bih sama napisala

[SikaPika]

DA se nas dvoje pita, nikada nikuda iz kuće ne bi izlazili.
Ni more, ni skijanje, ni kojekakve šetnje gradom...
Izađemo u kvartovsko dječje igralište, šetamo parkovima i oko ribnjaka i to je to.
Stvarno sam kućni tip i ne volim hodanje okolo. Ok mi je jednom tjedno otići s M. u grad, nas dvije malo prošvrljati, ali to je sve.
Uostalom, ni ne stignem.

Baš smo divljaci, je l' da?

[krumpiric]

DA se nas dvoje pita, nikada nikuda iz kuće ne bi izlazili.
Ni more, ni skijanje, ni kojekakve šetnje gradom...
Izađemo u kvartovsko dječje igralište, šetamo parkovima i oko ribnjaka i to je to.
Stvarno sam kućni tip i ne volim hodanje okolo. Ok mi je jednom tjedno otići s M. u grad, nas dvije malo prošvrljati, ali to je sve.
Uostalom, ni ne stignem.

Baš smo divljaci, je l' da?

nije nego imate malu bebu kojoj je to dovoljno.
A i na činjenicu da je radoholičarka presretna doma utječe imanje malenog djeteta. Naravno da to ne znači da ti nebi bila jako sretna domaćica, vjerujem da bi. Ali kad imaš dijete ko moje manje/tvoje taj je žar donekle prisutan čak i kod onih koji nebi nikad ostali doma.

[Lili75]

[QUOTE=SikaPika;1688217]DA se nas dvoje pita, nikada nikuda iz kuće ne bi izlazili.
Ni more, ni skijanje, ni kojekakve šetnje gradom...
Izađemo u kvartovsko dječje igralište, šetamo parkovima i oko ribnjaka i to je to.
Stvarno sam kućni tip i ne volim hodanje okolo. Ok mi je jednom tjedno otići s M. u grad, nas dvije malo prošvrljati, ali to je sve.
Uostalom, ni ne stignem.

Baš smo divljaci, je l' da?[/QUOTE]

Bome malo jeste (mislim meni), vi stvarno nikad iz kuće ne biste izlazili,al čuj zbog djeteta ćete sigurno ići na more a i zdravo je kretati se malo duži mrelacijama ha,ha,...

vidiš kako smo svi različiti, dobro je kad se nađu dva ista tipa al ako su različiti u tom pogledu to zna postat ozbiljan uzrok svađa (znam neke parove).

a za ovaj dio t ine vjerujem darga: "Uostalom, ni ne stignem..." da ti to želiš i imaš potrebu stigla bi, kako se kaže Sve se može kad se hoće, moja sveki i danas kad je u mirovini kaže da ništa ne stigne (tako govori cijeli život) a samo su ona i muž, djeca odrasla davno odselila,a mi s malim djetetom pa sve stignemo,...inače mi je sveki jedna super ženica,al taj je tip "Nikad ništa-ne-stignem".

[Deaedi]

Ja sam kućanica na određeno vrijeme (mirovanje radnog odnosa do djetetove 3.god) jer mogu. Sretna sam radi toga što mogu birati jer znam za puno prijateljica koje bi također ostale kod kuće par godina da si mogu to priuštiti financijski.
I sve je kao sto su krumpiric i Deaedi napisale, stambeno smo zbinuti nasljedstvom, MM ima plaću dovoljnu za preživljavanje četveročlane obitelji.

Iako bi mogla kod kuće ostati i duže, vraćam se na posao. Želim veći stan i želim putovati, a za to nam treba još jedna plaća.
Možda se na to mislilo pod odricanja i skroman život.

Hvala na iskrenom odgovoru!

[pikula]

Ne možeš očekivat isto posto iskrenih i otvorenih odgovora na forumu, vjerujem da ima ljudi koji iz pristojnosti i obzira prema svojim bližnjima ne spominju točno tko ima što i koliko zarađuje, ali iz postova možeš sve sama zaključiti. Računica ti štima to je važno
Možda ni MM neće baš biti sretan koliko sam detaljno ovdje opisala našu situaciju...

[stanam]

evo ja sam kucanica svojim izborom. zasto- pa oduvijek sam to zeljela ali sam na neko vrijeme to potisnula, dovoljna nam je jedna placa, krov nad glavom svoj imamo, zelim vise vremena provoditi sa djetetom i muzem, otici negdje kad zelim... ukratko
nisam citala zadnjih par stranica ove teme pa ne zamjerite ako sam upala-ovo je odgovor na ono pitanje gdje se trazi odgovor iz prve ruke

[SikaPika]

Bome malo jeste (mislim meni), vi stvarno nikad iz kuće ne biste izlazili,al čuj zbog djeteta ćete sigurno ići na more a i zdravo je kretati se malo duži mrelacijama ha,ha,...

vidiš kako smo svi različiti, dobro je kad se nađu dva ista tipa al ako su različiti u tom pogledu to zna postat ozbiljan uzrok svađa (znam neke parove).

a za ovaj dio t ine vjerujem darga: "Uostalom, ni ne stignem..." da ti to želiš i imaš potrebu stigla bi, kako se kaže Sve se može kad se hoće, moja sveki i danas kad je u mirovini kaže da ništa ne stigne (tako govori cijeli život) a samo su ona i muž, djeca odrasla davno odselila,a mi s malim djetetom pa sve stignemo,...inače mi je sveki jedna super ženica,al taj je tip "Nikad ništa-ne-stignem".

Ma da, u pravu si, zbog nje bih planine micala, a ne ne išla u planine
A što se tiče toga ne stignem, i tu si u pravu. I ja sam takva, uvijek nešto moram čačkati, stalno mi je nekakav posao na pameti pa sam valjda zato opterećena i razmišljam kako ne stignem. Sve to treba posložiti prvo u glavi i malo se više opustiti. Dok nije bilo djeteta, bila sam i gora...

No, što sam htjela još napisati:

Neki dan u JL-u je objavljeno istraživanje prema kojem ispada kako je ženama dosta posla i žele biti seksi majke i domaćice.

http://www.jutarnji.hr/svi-bi-zenu-k...raduje/880470/

[krumpiric]

jesi ti ubacila ovo seksi ili?

[Storma]

ja sam kucanica. pocelo je sa odlukom -tako je najbolje za sve. osim mozda mene, jer sam (lijecena) radoholicarka i kontrol frik. i nije mi dovoljno samo biti kod kuce. pa sam u pocetku cvilila, dok nisam prihvatila da ne mogu onoliko koliko zelim, i da ce neke stvari morati pricekati. bilo je tesko i trebalo mi je vremena da poslozim stvari u glavi (kuca ne mora biti savrsena, ja ne moram biti savrsena, nisam manje vrijedna jer ne radim/privredujem, ionako sam preumorna da bih nesto ucila/radila itd). sada sam u potpunosti zadovoljna, i znam da smo donijeli dobru odluku.

mislim da je najvaznije kako se zena u toj poziciji osjeca. recimo, ja se ne osjecam uzdrzavano, jer novci koje MM zaradi su nasi novci a ne njegovi. dogovaramo sto cemo i kako i potpuno smo ravnopravni. ja mu znam tepati "Muz hranitelj obitelji" i vidim da je sretan jer cijenim njegov trud. s druge strane, on postuje sve ono sto ja cinim. brinem za djecu, kucu, njega, sebe i vrednuje moj rad mozda cak i vise nego svoj, jer kaze da on to ne bi mogao. i tu smo u ravnotezi.

mozemo prezivjeti od njegove place jer imamo kat kuce i skromno zivimo.

i da, doma sam jer mi moze biti tako. i dosla sam do tocke da se ne moram opravdavati radi toga.

[Storma]

zaboravila sam napisati - sss.

[Storma]

svjesna sam da se svasta moze dogoditi ali ne strahujem. naci cu nacin da nesto zaradim, dopunim budzet pa cemo imati i neku sigurnosnu mrezu.

[Storma]

jos malo o temi...da sam imala posao koji me ispunjava, ne bih ostala kod kuce. i ne mislim da su majke koje su kucanice automatski posvecenije djeci. mozda prisutnije, ali i to je diskutabilno jer je previse individualno.

"rizik" ostajanja kod kuce... pa moze i kucanica naci nekoga sa strane i ostaviti muza koji radi dva posla ili puno radi kako bi financijski osigurao obitelj. previse je tu sbbkbb

[pikula]

ja sam kucanica. pocelo je sa odlukom -tako je najbolje za sve. osim mozda mene, jer sam (lijecena) radoholicarka i kontrol frik. i nije mi dovoljno samo biti kod kuce. pa sam u pocetku cvilila, dok nisam prihvatila da ne mogu onoliko koliko zelim, i da ce neke stvari morati pricekati. bilo je tesko i trebalo mi je vremena da poslozim stvari u glavi (kuca ne mora biti savrsena, ja ne moram biti savrsena, nisam manje vrijedna jer ne radim/privredujem, ionako sam preumorna da bih nesto ucila/radila itd). sada sam u potpunosti zadovoljna, i znam da smo donijeli dobru odluku.

mislim da je najvaznije kako se zena u toj poziciji osjeca. recimo, ja se ne osjecam uzdrzavano, jer novci koje MM zaradi su nasi novci a ne njegovi. dogovaramo sto cemo i kako i potpuno smo ravnopravni. ja mu znam tepati "Muz hranitelj obitelji" i vidim da je sretan jer cijenim njegov trud. s druge strane, on postuje sve ono sto ja cinim. brinem za djecu, kucu, njega, sebe i vrednuje moj rad mozda cak i vise nego svoj, jer kaze da on to ne bi mogao. i tu smo u ravnotezi.

mozemo prezivjeti od njegove place jer imamo kat kuce i skromno zivimo.

i da, doma sam jer mi moze biti tako. i dosla sam do tocke da se ne moram opravdavati radi toga.

Divan post! Tako jasno i promišljeno, stvarno zvučiš sigurno u svoj izbor. Ako smijem pitati - koliko si dugo doma?
Meni se nije još sve baš tako slegnulo - još se opravdavam
Jako zanima me odgovor cura koje su duže doma - da li ste se s godinama uhodale i osjećate se samopouzadnije ili se osjećate izoliranije...
Ja sam za sad relativno dobro organizirana, vrlo motivirana, još koristim rokovnik i alarme isl da se ne opustim previše

[Storma]

doma sam jos od prve trudnoce. nakon porodiljnog, nisu mi produzili ugovor, pa sam ostala jos neko vrijeme kod kuce...i tako je krenulo

pilkula, sve ok, ja se ne opravdavam tek nekoliko mjeseci al me i dalje iritira sto se moram "opravdavati" ili se netko nade povrijeden mojom odlukom pa se "opravdava" zasto mora raditi.

obzirom da je vecina posla kod kuce moja, meni je krenulo kada su cure prestale biti (prvenstveno fizicki) toliko zahtjevne. starija je vrlo zahtjevno dijete dok je mlada kulerica i nekako, sa katine dvije godine a anitinih pet mogu reci da osjecam ...prostor. pocinjem raditi neke stvari za sebe i uzivati.

imam nezgodan splet zdravstvenog stanja i okolnosti pa idemo svi u paketu sto mi svodi drustveni zivot na minimum. u pocetku sam se tesko mirila s tim no sada vidim da mi je ta situacija pogodovala jer sam se okrenula sebi i rijesila mnoge unutarnje konflikte i frustracije. takoder smo MM i ja kroz mnoge situacije izgradili jako dobar odnos unatoc pocetnim ozbiljnim poteskocama.

[maria71]

Najvažnije je da ste svi sretni i zadovoljni.

I da niste gladni, bosi i žedni

[pikula]

u pocetku sam se tesko mirila s tim no sada vidim da mi je ta situacija pogodovala jer sam se okrenula sebi i rijesila mnoge unutarnje konflikte i frustracije. takoder smo MM i ja kroz mnoge situacije izgradili jako dobar odnos unatoc pocetnim ozbiljnim poteskocama.

To sam i ja primjetila da su se stvari na nekoj puno dubljoj razini počele slagati i rasčiščavati i to ubrajam u ozbiljan bonus U svakom slučaju veseli i ovaj porast broj kolegica na forumu

[Ifigenija]

Najvažnije je da ste svi sretni i zadovoljni.

I da niste gladni, bosi i žedni

Na koncu konaca - tu počinje, i na to se svodi.

[SikaPika]

jesi ti ubacila ovo seksi ili?

ne, tako je pisalo u novinama, a nije identično ovome na netu... nisam ni primjetila

[Lili75]

Storma, hvala ti što si nam se javila i podijelila s nama svoju priču.
Sika Pika,

[krumpiric]

ne, tako je pisalo u novinama, a nije identično ovome na netu... nisam ni primjetila

taj članak je sramotan.

[krumpiric]

da dodam, nije članak sam po sebi loš, nego ono što otkriva.

[la_mama]

Imam jedno pitanje za mame kućanice - na koji način se obrazuju kod kuće, u kojim granama struke je to moguće ? Ne provociram, zanima me. Jer u mojoj struci (elektrotehnika - telekomunikacije), obrazovanje od kuće je jako teško - ako ne i nemoguće.

[SikaPika]

da dodam, nije članak sam po sebi loš, nego ono što otkriva.

Ma meni je čak i članak loš jer kućanicu svodi na metlu, kuhaču i pelene. Zašto bi kućanica morala raditi samo te stvari. Ako muž ima dovoljno velika primanja, a nemaju, ne znam, kredite, ona se može posvetiti hrpi svojih hobija uz ono što ima kod kuće (uostalom, ako ima toliko love, može imati i kućnu pomoćnicu, može raditi honorarno nekakav posao koji ju ispunjava).

Dr. Čačinović u članku spominje dva elementa koji su ključni za ovakve rezultate ankete, krizu i tržišnu logiku. NO, meni se čini kako mnoge žene danas toliko puno rade da zaista nemaju vremena za svoje obititelji onoliko koliko su naše obitelji imale za nas. Radilo se od 6 do 14, dolazilo se kući, ručalo, odrijemalo, igralo, pravilo kolače i tako 5 dana u tjednu, ne 6, a posebno ne 7 (ok, osim nekih iznimnih poslova).
Dok sam radila, nekada je to bilo i po 14 sati dnevno. Kada sam ostala trudna, bilo mi je muka pri samoj pomisli da ću možda nekada tako kasno dolaziti kući svom djetetu. U mojoj se firmi nije štedjelo ni žene s djecom, a kada bi im klinici bili bolesni pa bi ostajale kod kuće, gotovo bi ih se zvalo na raport. Na moju sreću, firma mi se raspala i sad sam kućanica. I super mi je jer mi je vrijeme popunjeno. Imam još 8 mjeseci naknade s biroa, a ako ne uleti nešto super, ostat ću s djetetom do njezine druge godine. Kad sad pomislim, voljela bih kod kuće biti zauvijek, ali s druge strane, kada dijete odraste i ne bude više toliko ovisno o meni, možda će mi nedostajati taj muving, kreativnost, ljudi...

la_mama, trenutno se uopće ne obrazujem (osim što čitam knjige o zdravoj prehrani i odgoju djece), ali da imam vremena, sigurno bih upisala tečaj stranog jezika, tečaj za šivanje, nutricionizam...., toliko toga me zanima da ne znam gdje bi mi bio kraj...

[pikula]

Sika Pika, super zvučiš - tako je lijepo pročitati ovakav post. Mene uvijek bocne ono "ja bih poludila kod kuće". Znam da je to mnogima teško zamisliti i ne osuđujem one koje ne mogu, ali me zasmeta onaj dio koji implicira da sam ja luda jer mogu biti kod kuće
la_mama ja sam si našla neke besplatne on-line tečajeve, nisam baš redovna, ali često bude nešto na akciji :neki demo tečaj stranog jezika ili nešto u vezi vođenja računa, inform.pismenosti isl. ima dosta stranih obrazovnih institucija koje nude veliki raspon on-line obrazovanja i izbor je stvarno širok, naravno ovisno o tome koliko novaca i vremena možeš uložiti. Ja za sada radim na širini i hvatam ono što je besplatno plus knjižnicu pohađam na tjednoj bazi. Trudim se jednom mjesečno odvojiti vremena za radionicu, seminar ili duhovnu obnovu, ne uspijem uvijek, ali to mi je jako važno i za to se potrudim organizirati. Ne znam kako je s tvojom strukom, ali ako virneš malo zapadnije gdje je puno veći raspon žena koje ostaju doma i brojčano i po znaimanjima sigurno ćeš naći slična iskustva. Npr u Velikoj Britaniji 40% žena se ne vraća na posao dugi niz godina nakon što dobije djecu , sigurno je broj onih koje se i dalje educiraju nije malen

[pikula]

Htjela bih se nadovezati na ovo s organizacijom vremena i efikasnošću kad si doma. Moram priznati da ja još koristim planer, za školski raspored, popise za dućan, pa čak i kućne radne akcije i sl. uz naravno standardne rođendane i važne datume što se nije ni promjenilo. Sad u planer uz to upisujem sve detaljnije rasporede za dan jer mi je jednostavno tako lakše, s obzirom da nemam kolegicu koja bi me podjsetila ako nešto zaboravim . Al iu svako mslučaj umislim da je jedan od pluseva bivanja doma upravo to da možeš slagati čarape uz omiljenu seriju i moram priznati da sam se upočetku osjećala nelagodno kad sam provjeravala npr tv raspored da si namjestim peglanje ili nešto takvo, ali onda sam shvatila da su ta sitna dnevna zadovoljstva baš jako bitna - kao mnogima kavica s kolegicama u radnom danu. S obzirom da većina mojih dana ne uključuje kavice s kolegicama, možda jednom tjedno, trudim se uz neke posliće vezati tel. razgovor, uz neke dječje igre svoje surfanje fejsom ili forumom i tako puno manje osjećam društveno izolaciju u odnosu na iznimno dinamčno zanimanje u kojem sam bila okružena s puno ljudi, a i nemam onaj efekt sad sam se naradila sad se moram odmoriti odnosno burn out predvečer od kojeg sam prije redovno patila. Sad kad sam sama sebi dala dozvolu da izmjenjujem kraće sekvence odmora i rada i čavrljanja bez osjećaja krivnje navečer sam puno odmornija, pa su mi kupanje i pranje zubića prije spavanja, ono zadnje suđe prije spavanja sasvim usputni i konačno uspijem navečer pogledati suvisli film s mužem ili čak istrčati se s pesekom prije spavanja.
Ne mogu se baš pohvalit inekim pjevačkim talentom, ai čini mi se da to pjevušenje uz čišćenje više nije takav SF. Tako da se pojam efikasnosti apsolutno promjenio za mene - umjesto puno posla u malo vremena- a to je kad napravim sve detaljn i kako trebam, a da mi se ne pokvarii raspoloženje i ugodni dnevni ritam, ni meni ni onima oko mene i da joše svem u dodam neki osobni tač koji me veseli.

[la_mama]

Ustvari sam se sjetila filma The Rebound, sa Catherine Zeta Jones, gdje glumi majku koja se nakon 10 godina boravka sa djecom (i razvoda) silom prilika vraća na posao. Međutim, tokom tih 10 godina je, nakon poslijediplomskog studija, radila na statističkim obradama rezultata sportskih prognoza, napravila korisne analize, i na osnovu toga dobila posao u nekoj firmi.

Zainteresiralo me, jer me zanima koliko mama koje nakon određenog stupnja obrazovanja nastave raditi na daljnjem osposobljavanju u svojoj struci dok se brinu za kuću i djecu, i koliko je gore opisani slučaj realan ?

[pikula]

Realan -da, malobrojan- da, još malobrojniji, više u tragovima kod nas -da.
Jaznam curu koja je ostala doma ima nakon što je dijete bilo malo veće upisala studij nutricionizma on-line, otišla jednom dva put na par dana poloćiti neke završne ispite i srediti neke papire i uspjela je iako mislim da radi samo povremeno, honorarno. Još uvijek nije krenula raditi full time, tako da ne znam odgovara li ta priča ovome što pitaš u potpunosti. Teško je to- ostati u toku i vratiti se na vrh nakon deset godina, rekla bih više iznimka nego pravilo. Ali nadopuniti neka znanja, vratiti se korak nazad pa naprijed dva poslije veće pauze, mislim da, da i da toga ima kod visokoobrazovanih koji su navikli na samomotivaciju.

[RozaGroza]

Imam jedno pitanje za mame kućanice - na koji način se obrazuju kod kuće, u kojim granama struke je to moguće ? Ne provociram, zanima me. Jer u mojoj struci (elektrotehnika - telekomunikacije), obrazovanje od kuće je jako teško - ako ne i nemoguće.

Pored raznih on-line tečajeva od kojih su neki stvarno super, i samog interneta kao neiscrpnog izvora informacija, kupujem knjige, non stop - danas naručila 7 komada, mjesečno trošim bar soma kuna na knjige. U kombinaciji s netom, i tu i tamo kojim savjetom od iskusnijih ljudi, malo je toga što se baš ne može naučiti. Naravno, ne znam zašto bi mi "telekomunikacije" bile i potrebne (samo dajem primjer da ne ispadne da omalovažavam) pa niti ne znam kako bi ih naučila - valjda sve ovisi koji ti je spektar interesa. Ja se vrtim u domenama vrtlarstva, kuharstva, slikarstva, fotografije, dizajna, ljekovitog bilja i home-made proizvoda, tako da za to mi zaista ne treba ništa više od dobre knjige, materijala i dobre volje.

[la_mama]

Slažem se da se na internetu može naći dosta korisnih informacija vezanih za handl-anje obitelji, kuće, prehrane itd, koji mogu dosta pomoći u svakodnevnom životu. Ali bi ih ostavila u domeni informiranja, ipak bi ih izdvojila od ostalih grana za koje je potrebno neko sustavno školovanje.

pikula, Roza - maknite se malo od tih grana i uđite u npr. medicinu - ne vidim da je moguće bilo kakvo obrazovanje od kuće, pogotovo uz malenu djecu i obaveze u kući. Roza, tebi telekomunikacije nisu bitne, ali su moja struka i područje interesa, gdje želim dalje učiti i napredovati. A to je moguće jedino ako radim u tom području. Ovo što si nabrojila - neki su također i moji hobiji (npr. slikarstvo), ali nisu primarna struka.

[Ifigenija]

Slažem se da se na internetu može naći dosta korisnih informacija vezanih za handl-anje obitelji, kuće, prehrane itd, koji mogu dosta pomoći u svakodnevnom životu. Ali bi ih ostavila u domeni informiranja, ipak bi ih izdvojila od ostalih grana za koje je potrebno neko sustavno školovanje.

pikula, Roza - maknite se malo od tih grana i uđite u npr. medicinu - ne vidim da je moguće bilo kakvo obrazovanje od kuće, pogotovo uz malenu djecu i obaveze u kući. Roza, tebi telekomunikacije nisu bitne, ali su moja struka i područje interesa, gdje želim dalje učiti i napredovati. A to je moguće jedino ako radim u tom području. Ovo što si nabrojila - neki su također i moji hobiji (npr. slikarstvo), ali nisu primarna struka.

Afskroz.
Ali ne želimo miješati frontove i razine - ima nas tu kojekakvih profesorica, umjetnica i ostalih koje smo mogle svoje prenemaganje u literarnom smislu zamijeniti čitanjem pjesmica po doma za djecu i susjede; ima nas koje smo mirno mogle otpustiti svoja zanimanja i posve zaboraviti na njih jer smo pronašle drugi svoj put - kao što ljudi budu ekonomisti, a onda odjednom shvate da su umjetnici u drvu i imaju galeriju svojih drvenih čaplji i super nam je.

Domaćica je - ako hoćeš - profesija. Koja ne ide uz neke druge, visokozahtjevne profesije. Kao što ne možeš biti pedijatar I astronaut u isto vrijeme, ma kako pametan bio.

Ne postoji mogućnost biti full-time mama i vrhunska liječnica, naravno. Pitanje je koliko uopće može majka-liječnica izdvojiti vremena za porodiljni - danas se znanost razvija takvim tempom da je posve jasno da par godina može značiti da si van igre.



Samo je pitanje kako ćeš posložiti život, što izabrati, a što otpustiti. Ja se zapravo divim snazi, odlučnosti i sposobnosti žena u tim nekim zahtjevnim strukama, a koje uz to furaju obitelj. To je veliko postignuće, to je nešto doista impresivno, i drago mi je u bolnici popričati sa majkom, s kojom dijelim taj svoj dio iskustva, a koja je ujedno i stručna. Yap! Ima žena o kojima vrijedi da se piše, jer mnogo će se naših kćeri naći u tako nekoj varijatni - žena koja zna ostaviti posao u glavi, i doma biti majka puna strpljenja i ljubavi, i supruga, i koja se vikendom zna zabaviti, i pružiti svu toplinu svijeta. Od jedne takve sam slušala razrađene mentalne strategije kako doći sa posla, tijekom vožnje doma raznim meditativnim tehnikama, rutima itd. ostaviti posao doma, i pojaviti se na vratima kao da si upravo ustala iz kreveta. Svaka čast! Ali to nije banalnost, koja je na raspolaganju svakoj ženi. To je umijeće.

I još - svaka od nas ima svog muža, sa svojim zanimanjem, sa svojom idejom kako se živi i koliko se pomaže, svaka od nas ima svoju priču sa našim majkama i svekrvama koje hoće čuvat, neće, koje su lude ili divne, koje su upravo pobjegle s trideset godina mlađim ljubavnikom pa ne mogu uskočiti kad sam ja u noćnoj... - to je računica u kojoj mi mnogo puta nismo neki faktor, naprosto neke karte su nam dodijeljene. I nekoj ženi se sve to složi, pa može, neka može biti genij - ali ne može. I svaka od nas ima svoj zdravstveni karton - neka može, neka ima slabiju kralješnicu, pa ako stoji cijeli dan na odjelu, doma ne može da skuha.... Tužno je kad nas se gura u leđa, tako malo imajući u vidu sve te faktore. Za mene je to ultimativni šovinizam i bezobzirnost prema ženi. Nagazit je na svim frontovima jer se eto može.

Hoću reći, da skratim - biti uspješna u visokozahtjevnom poslu i istodobno biti majka na mjestu, i njegovati ono najbitnije - obitelj - toliko je zahtjevno, toliko je teško, toliko traži cijelu ženu da je to ekstra, to je posebno, to je nešto za pohvaliti, i svakako - svaka koja to može trebala bi imati svoj show na televiziji i dijeliti to visokovrijedno iskustvo. I ja znam više od nekoliko takvih žena.

Ali to je Blanka Vlašić. Nešto predispozicije, nešto treninga, nešto karaktera, nešto obitelji - tata trener - i eto je.

Ali problem je kad se minorizira sve to - kao svaka žena bi to mogla trebala, nije to niš, još moramo biti i seksi mace...a u RH se to tako nekako predstavlja - mi smo rijetko anti-majčinska zemlja, i mentalitet...

Ako koja može i hoće - nek se primi i nečeg drugog uz majčinstvo i obitelj, zašto ne. Netko tri sata tjedno, netko pol radnog vremena, a neka će biti neurokirurg svjetskog glasa.

Jedino pri tome čovjek mora biti više nego pošten prema sebi pa izračunati koliko stvarno može - a koliko netko plaća. Koliko dijete gubi, ili dobija. A tu je doista bezobrazno od ikoga da drugome radi kalkulaciju. Tu je svatko pred svojom savjesti.

Ja sam tužna jer vidim kako mnoga djeca lunjaju, i nemaju baš neki odgoj, i vidim kako se djecu kupuje, i kako klinci sjede blizu moje kuće i danonoćno puše, piju, pričaju gluposti, i u biti su zapušteni. Što te majke i očevi rade? Ne znam. Ali vjerujem da bi bilo bolje da dio svoje energije usmjere u njih - ma kako važni bili i ma kakve karijere imali. Prve stvari prvo! I ne kažem uopće da tamo nema djece majki-domaćica koje leže i gledaju TV cijeli dan. Domaćice su nisu svetice niti dobre u svojoj profesiji samo zato jer su "domaćice" - i tu treba jednostavno zasukat rukava i prihvatit i ono dobro i ono zlo svojega posla.

Reći će mi se - kako se okrutno tjera ženu u "tradicionalnu" ulogu - prvo majka, jeah right. I s tom premisom ne znam uopće što bih. Ne tjera nitko nikoga. Ne mora se rađati, ali kad je dijete već tu, kad je odabrano - naravno da je ono veliki i važan faktor i da je ta majčinska uloga prva i najvažnija.

Žene koje su domaćice - a sve više čitam o porastu takvih širom svijeta, kao i analizama koje pokazuju velike benefite za društvo u cjelini i obitelj ako žena odluči tako (iako ima to i negativnih strana - naravno - zato nijedna od nas koje smo doma ne vodi militantni front - sve koke doma, ajmo, svjesne smo mi svega... ali smo u svojoj situaciji eto mogle, pa smo tako i odlučile) - ostavljaju iza sebe ideju full work force i ako će i raditi, uvijek je to zapravo modificirana, drugačija,, slobodnija ideja radnog mjesta - honorarno, od doma, povremeno, privremeno, radim svijeće i prodajem preko Interneta i tako dalje.

One koje su u full work forceu naravno da moraju drugačije pristupiti cijeloj priči, o tome se ne dvoji.