Potpomognuta u SLOVENIJI
drage moje
otvaram novu temu
molim vas budite:
- sažete
-informativne
molim vas nemojte:
- vibrati (za to imate odbrojavanje)
-chatati jer ćemo svaki chat brisati bez upozorenja
SRETNO SVIMA
UPUTE ZA POSTOJNU/LJUBLJANU
lezanka
PostPostano: ned kol 09, 2009 7:37 pm Naslov: Ponavljam kompilaciju iskustva kod dr. Reša
Rezultat iskustva kod dr.Reša je da je žena sada u mislim 25-tjednu trudnoće, sa bebicom je sve kako treba. Transferirana su dva embrija, no jedan se prestao razvijati u osmom tjednu trudnoće, no zato drugi već redovito budi ženu, lupka na sve strane i već smo ekstremno emotivno vezani uz nju.
Ginekologica se smijala prije par dana jer se bebica toliko micala da je nekoliko puta morala pokušavati uhvatiti pravu sliku na ultrazvuku kako bi izmjerila parametre. Curica je, odlučili smo se za ime, itd. itd.
Ne postoji apsolutno niti jedan razlog zašto na sljedeći postupak (ako se druga bebica ne dogodi prirodnim putem) ne budemo išli opet kod dr.Reša. Da smo išli u Maribor, došli bi na red taman negdje kada očekujemo da ćemo držati našu curicu u rukama.
Ovo je naše iskustvo iz drugog mjeseca 2009. godine. Oplodnja je bila 24.02.2009, a transfer 26.02.2009.
------------------------------------------------------------------------------
Na ovom forumu smo našli puno korisnih informacija, no nekako su dominantne Mariborčanke, a o dr. Reš iz Ljubljane ima prilično malo iskustava (jedna stara zatvorena tema), pa sam odlučio podijeliti naše prvo i početno iskustvo.
Nakon par godina pokušavanja i konačno obavljenih svi pregleda meni je dijagnosticirana oligoastenotetrato spermija, te je ponuđeno kao jedino rješenje umjetna oplodnja. Nismo htjeli ići u naše državne klinike, a naše privatne bez nekog posebnog razloga nismo niti uzimali u obzir. Naša liječnica man je preporučila da se naručimo za Maribor, a dok čekamo da probamo u Rijeci. Pošto se u Mariboru čeka prilično dugo, odlučili smo se za dr.Reš-a, koji ima jednako dobre rezultate i mnogo brže se dođe na red.
Ovo mnogo brže je u biti doslovno u danima. Naručivali smo se za prvi pregled početkom 12. mjeseca, i zbog gužve oko praznika prvi termin za prvi razgovor je bio slobodan u drugom tjednu prvog mjeseca. Pa smo tako nekako i dogovorili. No par tjedana kasnije je nešto kasnila menstruacija ženi, pa smo pomaknuli prvi dolazak jedno destak dana da ne potrefimo sljedeći ciklus.
Poziciju ordinacije smo brzo našli na google maps i djelovalo je da ćemo prilično jednostavno stići do njega. No pokazalo se da je satelitska snimka stara i da treba zapravo gledati baš kartu gdje su pravilno ucrtane nove petlje u tom području. Malo smo promašili izlaz, no na sljedećem smo sišli sa brze ceste, jedno 'tko pita ne skita' i stigli smo do tog centra.
Oko centra se nalazi dva parkirališta koja su bila puna, a odmah pored je Interspar trgovina, koja ima svoje parkiralište. I ono je bilo puno (nije veliko), no brzo je netko odlazio pa smo našli mjesto za parkiranje. Sam centar je u biti niz ambulanti i nekakvih trgovina (u prizemlju i na katu) sa natkrivenim trgom u sredini. Ambulanta se nalazi u prizemlju tog trgića pored stepenica. U biti ambulanta se nalazi u sklopu nekakvog malog doma zdravlja, tipa čim se uđe nalaziš se u uskoj dugoj čekaonici, gdje se vidi da ima tu još barem četri nekakve ordinacije. No čim uđeš u prvu sa lijeva dođeš u nekakav predprostor gdje se nalaze sestre, par stolica, wc i primjetiš da tu ima još par ambulanti. Sestrama smo dali nekakvu dokumentaciju (putovnice) da nas uvedu u sustav i pričekali smo vani u onoj prvoj čekaonici par minuta.
Mi smo došli jedno petnaestak minuta prije i kako nije bilo nikoga brzo nas je sestra pozvala kod doktora.
Kod doktora smo malo popričali, on je upisivao naše podatke. Za ženu mu je bio interesantan HSG (prohodnost kanala), te vrijednosti hormona. Moji nalazi spermiograma ga nisu zapravo zanimali jer se tamo radi na licu mjesta. Napravio mi je uzv testisa i dao mi posudicu za ejakulat. Prostor za drkicu/wc je odmah uz ambulantu doktora, tako da zapravo ne izlaziš vani u vanjsku čekaonicu, već u onaj predprostor gdje su sestre. Wc je prostran i ima erotske literature. Čak i nekakav 'automehaničarski' kalendar Smile. Na zidu se nalaze i detaljne upute kako dati uzorak sa slikama (bez spolovila naravno) i na kraju piše da se čašica stavi na stol. Uzorak ne treba stavljati na stol već se nosi odmah nazad u ambulantu liječnika. U međuvremenu je doktor radio uzv jajnika (i što već ide) ženi, te objašnjavao proceduru.
Uzorak ejakulata je stavio pod mikroskop povezan na televiziju/monitor i doslovno vidiš spermije kako se kreću po ekranu. Nije radio nikakvo brojanje, odnosno pravi spermiogram, vjerojatno jer mu ne treba mnoštvo istih već samo par komada, a oni su se vidjeli na ekranu.
Ja sam bio malo razočaran jer sam se nadao pravoj statistici. Naime moj prvi spermiogram je bio prilično loš, i nakon tri+tri mjeseca tableta/promjene navika se dosta popravio, no još uvijek je bio loš. Kako je prošlo još nekih 2 mjeseca zanimalo me da li ima još pozitivnih promjena.
Uglavnom moj nalaz krajem četvrtog mjeseca je bio sljedeći: 7.11 Mio/ml, brzi 9%, polagani 13%, pat.forme 74%. Drugi je bio bolji i treći konačno početkom 11 mjeseca je bio 15.44 Mio/ml, brzi 16%, polagani 14%, pat.forme 69%. Zanimljvo je da mi se postotak brzih i polaganih drastično povečao nakon filtriranja i hranjenja (ona druga kolona) sa 16 i 10 % na 32 i 41 %. No vratimo se na priču.
Sada je slijedilo naše iznenađenje. Pitao je ženu za datum početka zadnjeg ciklusa i počeo pričati proceduru. Ono što nas je na prvi tren zbunilo, što je spominjao datum doslovno 7 dana od naše posjete. Naime mi ćemo početi proceduru odmah sa sljedećom ciklusom. Ima kod sebe lijekove/ampule, injekcije i odmah nam ih je prodao uz napomenu da ako ih u Hrvatskoj nabavimo nekako drugačije/jeftinije, da ih slobodno možemo vratiti i da će nam vratiti novac. Zapravo ovo nisam očekivao, pa nisam niti imao sav novac kod sebe, pa smo mu ostali nešto sitno dužni, a nije htio da idemo do bankomata i vraćamo se, odnosno ostatak mu možemo donijeti na prvi uzv.
Procedura je sljedeća. Naravno to se odnosi na ženu i njeno stanje. Ona je nedavno napunila 30 godina, kanali su prohodni, doktor je na uzv ustanovio da ima policistične jajnike. Ovdje doktorica nije zamjetila to, no spominjala je da se vidi više folikula. Doktor odredi očekivan termin sljedećeg menstrualnog ciklusa i propiše davanje Diphereline 0.1mg nekih 5 dana prije. Drugi dan menstruacije počinje se paralelno dodatno uzimati dvije ampule (jedna injekcija) Menopur 75 i 8 dana nakon početka menstruacije dolazimo na uzv kod njega.
Jedna kutija Diphereline kod njega košta 50 eura trebale su nam 2 kutije. Jedna kutija Menopura košta 200 eura i njih nam je trebalo 2 kutije. Sve zajedno za te ampule znači 500 eura. Taj prvi pregled je koštao 50 eura. Postupak izvantjelesne oplodnje ICSI košta 1100 eura. A rekao je da uzv košta 35 eura.
Tu smo imali malu raspravu sa njim zašto ICSI. Njegov argument je bio kako su statistički potencijalni problemi ploda jednaki umjetnom ili prirodnom oplodnjom, da se ne isplati novčani rizik ponovne procedure (lijekova) i kako bi za klasični postupak (IVF) na ekranu trebalo biti spermatozoida kao u mravinjaku.
Također nam je rekao kako se punkcija radi u Postojni, prvenstveno iz razloga da dođe do nekakvih komplikacija (premda se to do sada nije nikada desilo) i da on zapravo ima jako malo veze sa Postojnom. Odnosno gotovo nikakve. Možda je marketinški za njega zanimljivo povezivati ga da nekakvom specijalnom bolnicom za porodiljstvo, no zapravo se radi prvenstveno o ambulani u Ljubljani i po meni ne bi trebalo previše isticati Postojnu kada se on spominje.
Nakon što smo detalje dogovorili slijedilo je probno davanje injekcije. Naime uzeo je jednu neiskorištenu vodu za ampulu bez lijeka i pokazivao kako se lomi ampula, vadi, miješa sa lijekom, mijenjaju igle, te doslovno pomogao ženi da si ubrizga potkožno tu vodu, a sve kako bi nam pokazao da to nije ništa strašno, a na kraju krajeva to ćemo morati raditi sami svako jutro u 06:00 kada za tjedan dana počnemo. Na prvi uzv smo isto naručeni u 06:00 ujutro. Zanimljivo je da se treba obavezno doći 8 dan nakon početka menstruacije na taj prvi uzv neovisno da li pada u subotu ili nedjelju, što znači da tip doslovno radi svaki dan.
E da skoro sam zaboravio postupak dogovaranja termina. Uglavnom on ima svoje web stranice www.neplodnost.com i tamo je broj fiksnog telefona. Na taj broj se javljaju one sestre iz predčekaonice. Kada sam rekao da se dogovaramo za prvi put, sestra mi je dala broj mobitela od dr. Reša. Razgovor sa njim je bio dosta kratak, odnosno kada sam mu rekao da nam je naša doktorica reklam da moramo ići na umjetnu oplodnju, da nemamo što više pričati nego da opet nazovem sestru i dogovorim termin za ovaj prvi pregled. Doktor priča hrvatski, a sestre razumiju Hrvatski i nije bilo nikakvih problema u dogovaranju termina i kasnijem pomicanju.
---------------------------
Naslov: Dr. Reš Ljubljana - drugi susret
Danas smo bili na prvom UZV-u 8-dana od početka menstruacije i sedmog od početka uzimanja Menopura. Dogovoren termin je bio u 06:00. Mi smo stigli u 06:10.
Zakasnili smo iz dva razloga. Sinoć je pao snijeg u Ljubljani i auto je doslovno bio prekriven snijegom te okovan ledom. Tu smo izgubili nekih neplaniranih 10 minuta. Drugi razlog je slabije snalaženje u Ljubljani po mraku i sniježnom prekrivaču tako da smo prošli skretanje. Ovo kašnjenje spominjem jer smo mislili da li se možda trebamo javiti da ćemo kasniti ili nešto slično, a dilema je bila nepotrebna (i dobro da ga nismo gnjavili pozivom).
Naime stigli smo u onaj 'dom zdravlja' i u čekaonici je već bilo nekih 7 žena / parova. A ulazilo se unutra poretkom kako su ljudi stizali. Mi smo došli na red za nekih 20-30 minuta. Sestre u predprostor su sigle oko 06:30. Kako smo bili među zadnjima sestra je pitala da li ima tko još za UZV i pozvala nas unutra, te nam je potražila njihovu dokumentaciju, o nama, gdje sam vidio da je ipak napravljen spermiogram. Vidio sam postotke 10, 10, 10, 70, a ostatak nisam vidio jer je taman netko završio i bilo je vrijeme za nas.
Čim smo ušli pitao je u kojoj smo fazi, uputio je ženu da se skine, te pitao koliko nam je ostalo još lijekova/hormona. Također si je upisao datum početka menstruacije, i očekivao je da smo i mi upisali na onaj papir sa planom, no nismo.
Napravio je uzv, pronašao je 3 folikula na jednom i 3 na drugom jajniku. Po nekoj njegovoj konstrukciji dobio sam dojam je možda očekivao više, ne znam zbog čega, no nema nekih problema. Mislim da kada je gledao prvi jajnik da je čak kazao kako se vide i neki manji folikuli ili nešto slično. Zaključak je da dođemo opet za tri dana (subota) na uzv i ako budu zadovoljavajuće veličine, da ćemo dobiti stop injekciju i da bi punkcija bila u ponedjeljak. E da, uzv je vaginalni.
Nama je do danas ostala još samo jedna ampula Dipherelina (u Hrvatskoj se prodaje pod Decapeptil) i on nam je dao još jednu (uz onu koju smo donijeli sa sobom), da imamo za sutra i prekosutra. Te je za danas upotrijebio dodatnu svoju ampulu dipherelina i dvije menopura (koje smo mi donijeli) i dao (ubrizgao?) ženi.
Pitao je za ostatak pribora da li nam treba i tada smo se sjetili da nam da dvije duge injekcije (50mm) za miješanje one tekućine i hormona, jer ovdje u apotekama imaju samo do 35 mm duge (možda 38 mm), a jedna se čak i dobro čudila kako nikada nije imala takve. Vađenje pomiješane tekućine i hormona dipherelina je malo kompliciranije, taman na knap, sa iglom dugom 35 mm, a sa 50mm dugom je bez problema.
Također je žena zamijetila da kada joj je on dao injekcije nije ih skoro ništa osjetila, a neki put kada si sama daje zna ju peckati to samo davanje. Njen zaključak je bio da si je davala previše plitko.
Sam uzv je koštao 35 eura, te dvije ampule Dipherelina 14 eura.
Da ne zaboravim. Spavali smo u hostelu. Sada po zimi nije sezona i on je poluprazan. Dvokrevetna soba sa svojim kupatilom (naravno toplom vodom, žena se tuširala) i wc-om, te dva eura turističke takse je koštala ukupno 50 eura. Praktično kod hostela je full fleksibilan check-out (doslovno baciš ključ u kutiju), te nema dodataka ako uzmeš samo jedan dan. Apartmani imaju vrlo uzak i nepraktičan check-in/out period, sa silnim dodacima za jedan dan/čudno vrijeme dolazaka i sl. Jeftiniji hoteli su nešto skuplji i isto imaju npr. check-out poslje 07:00, a tada smo mi npr. već krenuli iz Ljubljane..
Opet su me skoro zbunili kada smo dolazili u Ljubljanu, gdje treba sići sa autoceste/zapravo obilaznice. Uglavnom skreće se/izlazi prvom sljedećem izlazu nakon izlaza 'ljubljana-brdo'. Naime google je lijepo pokazao da se sljedeći izlaz zove 'ljubljana-podutik', no zapravo sljedeći izlaz (na koji se mora naravno skrenuti) je bio skretanje mislim za 'ljubljana-sjever' (uglavnom skroz desno se mora ići) i vrlo brzo se pojavii skretanje/izlaz 'ljubljana-podutik'. Kada se makne sa obilaznice, prvo lijevo, prvo moguće desno i ravno cca 500 m i dođe se pred taj centar Dravlje. Naravno mi smo ovaj put išli u drugom smjeru u hostel.
-----------------------------
Naslov: Dr. Reš Ljubljana - treći susret
Evo već smo se vratili sa završnog ultrazvuka. Uglavnom analizirao je broj i veličine folikula na UZV-u, te odredio punkciju za utorak. Ja sam se malo iznenadio kada sam vidio na ekranu veličinu folikule od 1.83 cm. Nekako sam imao percepciju da su jajnici veličine testisa Smile Pomaknuo je planiranu punkciju za jedan dan, te je ženi dao zadnje injekcije menopura i dipherelina (decapeptila). Dobili smo STOP injekciju i to 2 ampule Pregnyl 5000 IU (= 10000 IU), koje žena treba dobiti u duboko meso (u guzu, a one prije su se davale potkožno u području trbuha) i to si treba dati (u biti vjerojatno ću joj ja dati) u nedjelju u 21:00. A u Postojnu se trebamo pojaviti u utorak u 08:00.
Danas smo stigli na UZV par minuta prije šest sati (ujutro) i već je bilo jedno pet parova / žena prije nas, tako da smo došli na red tek oko 06:30, a do tada smo imali prilike poslušati čak dvije vremenske prognoze na prvom programu Radio Slovenije Smile Za utorak sam ga pitao i potvrdno je odgovorio da se na red za punkciju stiže kako je tko prvi stignuo tamo, kao i ovdje za UZV, no o tom iskustvu naknadno.
UZV je već standardno koštao 35 eura, STOP injekcija 24 eura i 7 eura ampula dipherelina (pošto smo sve već prije potrošili), a kada dođemo na punkciju trebamo donijeti 1100 eura za ICSI postupak.
U Ljubljani se već jako dobro snalazimo, nije bilo snijega, a i hostel je bio jednako zadovoljavajući. Već prošli put smo otkrili, a i ovaj put uzeli na jednoj od benziskih postaja uz autocestu kavu u putnim šalicama i baš sam zadovoljan sa njima, no tko više voli na miru piti kavu već rano ujutro radi kafić na ulazu u sklopu onog doma Dravje.
---------------------------
Naslov: Dr. Reš Ljubljana - četvrti susret u Postojni
Danas smo bili na punkciji u Postojni.
Postojna je mnogo manje mjesto od Ljubljane i kratki pogled na google maps daje veliku sigurnost u jednostavni dolazak do bolnice. Na slikama na internet stranicama dr. Reša (www.neplodnost.com) se gore nalazi slika bijele zgrade (zima je i nema baš zelenila te je žena htjela baš tu na slici kratiti put do ulaza Smile) i mi smo mislili da tu treba ući. Greška. U lijevom kutu se ful sitno vidi neka plava zgrada. Ordinacija dr. Reša u Postojni se nalazi u toj plavoj zgradi. Ispred tih dviju povezanih zgrada se nalazi parkiralište, a ima ga i okolo tako da nije problem pronaći mjesto za parking.
Najkraći put do ordinacije bi bio kroz glavna vrata (vidljiva sa ceste), kada ta vrata ne bi bila zaključana. Dokaz tome je da svi zaposlenici tu ulaze. Naime stigli smo sat vremena ranije (u 07:00) i vidio sam da svi imaju ključeve, te tu ulaze. Ulaz u ordinaciju (zapravo čekaonicu ordinacije) je baš iz tog hodnika koji gleda na zaključani ulaz bolnice. Na vratima ulaza u tu čekaonicu se nalazi ona kakteristična slika sa papira dr. Reša, zapravo i sa web stranica.
Asistent (možda čak biolog) je brzo stigao i tada smo skužili da su to zapravo vrata ulaza u čekaonicu ordinacije. Ovaj put ordinacija je nešto potpuno drugačije u odnosu na onu u Ljubljani. Dok u Ljubljani, prostor koji koriste za uzv i konzultacije zaparavo je samo jedna prostoriju, a čekaonice i ostale prostorije dijele sa ostalim ordinacijama, ovdje se radi o mnogo većem prostoru sa dosta prostorija, koje isključivo koristi dr. Reš.
Čekaonica je prilično prostrana (predčekaonica (ali zapravo gdje čekaš) u Ljubljani je uža i jako duga). Postoji prostor tipa šalter (koji se ne koristi), poseban wc za potrebe pacijenata, poseban za osoblje, te poseban prostor za složeni postupak izdavanja ejakulata Smile Zanimljivo sa enormno porno literature, tipa 20-30 časopisa. Nije mi baš jasno čemu sve to. No dobro.
Doktor je stigao već oko 07:30 i relativno brzo nas je pozvao u unutra u drugi dio ordinacije. Odmah je poslao ženu na skidanje, mene na davanje uzorka, te mi je pojasnio kada se vratim sa ejakulatom da stanem na nekakve tanke papuče i doklizim u prostor (salu, kako god) gdje se radi punkcija i gdje će već biti žena.
Kada sam se vratio sa složenog postupka izdavanja uzorka i doklizio u prostor, žena je ležala na ginekološkom stolu/stolici (kako se to već uopće zove), a punkcija je već bila gotova. Potom je doktor uputio ženu da se obuće, a meni da pričekam da vidimo da li ima spermija u ejakulatu. U to neko vrijeme se na monitoru moglo vidjeti kako onaj asistent (ili možda biolog) usisava, prebacuje ili što god radi sa ženinim jajnim stanicama. Nakon nekog vremena stavili su i uzorak ejakulata pa se su se vidjeli i spermići na ekranu. Taman u to vrijeme je bio i gotov nekakav nalaz gdje je ustanovljeno kako su uspješno izvađene 5 jajne stanice.
Potom smo otišli zajedno do doktorovog stola gdje nam je objasnio dalje proceduru i zakazao ponovni dolazak dva dana kasnije. Također je rekao kako broj jajnih stanica je manji nego što bi statistički mogao biti, no da je dobro i to. Kazao je kako se na prvom postupku obično daju dvije ampule Menopura da bi se vidjelo kako utjeću na proces kod žene, te kako bi u slučaju nekih narednih postupaka, vjerojatno žena dobila više ampula, pošto sa ovom količinom nije došlo do nekakve hiperstimulacije, već manje od očekivane. Propisao je ženi svakih 12 sati da stavlja dvije 'kuglice' Urogestana (bolje vaginalno nego nekako drugačije, tablete?), te da bi bilo dobro da uzima i andol 100. Tu i trenutak kada se plaća 1100 eura sam postupak.
Glede dileme Ljubljana vs Postojna i dr.Reš, možda bi ipak mogli kazati da se glavni procesi dešavaju u Postojni, no veze sa Bolnicom u Postojni nema. Bez obzira što je prostor dosta velik (cca 100 ili nešto više kvadrata), u biti se sigurno radi o iznajmljenom prostoru i ništa više. Naravno svi tamo znaju za njega, jer su nas morali upućivati do ordinacije. Naime (nisam završio kako se dolazi do ordinacije), da bi stigli do ordinacije morate proći kroz prolaz između plave i bijele zgrade te na drugom ulazu (zadnjem) lijevo ući unutra. Tu je nakakva čekaonica te bolnice, a u predčekaonicu ordinacije (hodnik bolnice) se ulazi odmah na desno nakon ulaska u bolnicu. Ako je svjetlo u čekaonici ordinacije odmah će te znati da ste na pravom putu, a ako dođete prije svih malo prošvrljajte.
Što se tiće same punkcije. Mislim da se tu digla prevelika fama oko toga. Mi smo znali da postoji mogućnost opće anestezije (no nisam siguran da li je uopće ona moguća kod dr.Reša) i žena je mislila da će dobiti barem nekakvu lokalnu anesteziju. Ja sam znao da neće pošto to nisam nigdje pročitao. U stvari sama mogućnost opće anestezije je stvorila famu oko toga.
Žena je rekla da ju je više bilo strah od tog postupka, nego što je on uopće bolan. Igla za punkciju je neka ful velika. Tipa doslovno iz ribičkih priča. Dok je doktor radi punkciju (i pratio ju na uzv) žena je morala lagano pritiskati rukama taj prostor mislim kako se jajne stanice ne bi pomicale u toku postupka. Rekla je da nije ništa posebno bolilo i samo kada je prešao na drugi jajnik mu je rekla da malo stane, da udahne i da može nastaviti. Ništa strašno. Sitno ju je iznenadilo samo koliko je tu bilo tekućine.
Kasnije kada smo se vraćali je par puta osjetila nekakvo peckanje, čak je rekla malo jaču bol nego što ju je osjetila u samom postupku, no bol je brzo prošla, a kasnije kada bi je pitao kako se osjeća, rekla bi da ništa više ne osjeća, odnosno da se dobro smjestila u autu. U početku je spustila sic, no brzo ga je vratila i vozila se normalno. Kada smo stigli doma (prije toga smo otišli do ginekologice po recept) prošetali smo se do apoteke (po onaj urogestan i andol) i čak smo krenuli malo više do grada, no u jednom trenutku je rekla da bolje da se vratimo, jer osjeća ful sitno peckanje i kako nema potrebe da pretjeruje, a osobito što nije problem do negdje doći, već se istim putem treba i vratiti.
Nastavak slijedi nakon transfera, odnosno sljedeće posjete Postojne. Pitali smo doktora kada će nam javiti da li treba uopće dolaziti u Postojnu, na što je on odgovorio da treba doći obavezno, nevezano za uspjeh oplodnje/razvoja jajne stanice kako bi se na miru objasnilo, što se dogodilo i eventualno dogovorili daljnji postupci, a ne da se priča preko telefona.
Rezime troškova za prvi pokušaj (nadamo se uspješan) bi bio:
- 121 eura za 2 incijalne kutije (po 7 ampula Dipherelina (Decapeptil u HR)) + 3 dodane ampule
- 400 eura za dvije kutije (po 10 ampula Menopura)
- 24 eura, za stop injekciju
- 50 eura prvi pregled
- 2*35 eura za dva ultrazvuka
- 1100 eura ICSI
- 2*50 eura (za dva noćenja u Ljubljani u dvokrevetnoj sobi, 06:00 je prerano za ne spavati tamo)
- sitno manje od 100 eura za plin za pet posjeta (imamo ugrađeni plin u autu), a vinjetu smo već imali
- <100 eura za sve moguće druge direktne troškove (tipa nekakve većere, pića, hrana, grickalice i pića po putu, itd... zanemarimo šoping u Ljubljani, baš smo se morali prošetati pored H&M-a Smile )
= max 2065 eura
Prema informacijama sa foruma, za četri ampule Menopura ukupni iznos raste za dodatnih 400 eura, ako se vozite na benzin, još recimo 100 eura.
Brojke ističem, premda generalno za dobiti djecu naravno svima kojima ne ide na prirodan način, novac uopće nije bitan, no to je bilo često pitanje koje su nam svi prijatelji postavili, a i majka je čula neke dezinformacije o brojkama tipa 4-5000 eura. Pa neka se zna.
--------------------------
Naslov: Dr. Reš Ljubljana - peti susret u Postojni
Od pet stanica, četri su uspješno oplođene, dobro se razvile i dva embrija su transferirana. Veee.... Very Happy
Ovaj odlazak je nekako bio prilično čudan. Naime imao sam osječaj kao da idem na nekakav mali izletić, ranga malo van grada na šetnju. Put već jako dobro poznajemo, ordinaciju, što nam je potrebno na putu (odnosno da i nije baš puno), tj. da je ostalo jako malo nepoznanica. Osim naravno najbitnije. Sve prijašnje puteve ipak bi se sitno pripremili i prekontrolirali da li nam je sve spremno.
Na zadnjem nalazu punkcije, gdje je pisalo kada moramo doći, pisalo je istaknuto i da žena dođe sa punim mjehurom, tako da je putem žena pila više vode nego inače. No izgleda previše jer je taman pred Postojnu pritisak bio neizdrživ, tako da sam skrenuo nakon ulaza u Postojnu na prvu benzinsku postaju, možda kilometar prije bolnice, da isprazni mjehur. Mislim da je Petrolova benziska i preporučujem da nitko nikada ne ide tamo obaviti nuždu, jer je wc iznimno neuredan i prljav. Ovo sa punim mjehurom je bila potpuna nepotrebna komplikacija jer se prije, u tijeku i nakon transfera uopće nije spominjalo pitanje punog mjehura!
Došli smo malo prije 08:30 i jedan par je bio prije nas.
Čim smo ušli u ordinaciju, ženu je poslao da se skine i tada smo saznali da su se uspješno oplodile četri jajne stanice. Kasnije kada smo pričali sa njim kazao je da u biti oni smatraju uspjehom ako se oplodi 50% stanica. Također je naglasio da su se naše stanice lijepo pravilno razvile.
Na detaljnoj obavijesti za ženinog ginekologa nalazi se i slike prenesenih embrija. Inaće na toj obavijesti stoji i da smo mi 2289 par, vrijeme punkcije u 07:30, denudacije (ogoljivanje) u 10:15 i ICSI postupka u 11:00. Po svim podacima na toj obavijesti mislim da se ono peto jajašce uopće nije oplodilo, jer su tu neke brojke na nuli o 3PN, 1PN i broju embrija zaostalih u razvoju.
Premda sam imao dojam da zna tko smo, doktor je tražio da žena kaže jasno tko je, a to je isto pitao i biolog u sali, pa pretpostavljam da im je to nekakva garancija da ne dođe do zabune. Nakon što je žena legla na stol i doktor je počeo pripreme morali smo donijeti još jednu odluku i to ono ekstremno jasno i glasno, da čuje doktor i da čuje biolog. Tek u nekakvom trećem pokušaju smo uspjeli
Naime morali smo se odlučiti koliko će embrija biti transferirano. Mi smo malo ostali zatečeni, pošto smo imali dojam da je logično da ćemo transferirati dva sa svim posljedicama koje može donijeti taj odabir, poput muke odabira dva umjesto jednog imena No doktor je naglasio da je to naša odluka i da ne smije biti nekakve sugestije. Nešto je komentirao tipa da imamo pravo (možda zakonsko?) na transfer tri embrija no da oni to ne rade. Pitali smo ga o nekakvoj statistici i kazao je da većina transferira dva, no neki i samo jedan.
Nakon što smo jasno kazali (da i biolog čuje) da želimo transfer dva embrija, gledali smo na ekranu kako biolog prikuplja embrije, te kako je tu nekava sitna pauza došli smo razgovorom do teme Maribora.
Uglavnom pitao je ženu kako se osjeća od punkcije, na što je ona odgovorila da super i da ništa više ne osjeća, no da se malo prepala postupka više zbog postojanja mogućnosti anestezije. Kada je pitao odakle nam ta informacija, žena je odgovorila da je pročitala u detaljnim uputama o postupku Mariborske bolnice. Rekao je da oni ne rade anesteziju, no kako je tu bolnica pa bi se valjda moglo (to mi je bilo malo nejasno, ne rade ali može), no pitao je da li znamo koliko se naplaćuje anestezija, što ja naravno nisam znao.
Tada smo spomenuli da se u Mariboru prilično čeka na postupak, tipa godina dana, na što je on odgovorio nešto tipa da mu nije jasno zašto oni ne rade više postupaka, jer kao imaju kapaciteta i sl., odnosno da Maribor radi jednako postupaka godišnje kao i oni premda su mnogo manji. Mi smo komentirali da smo pročitali na forumu nešto tipa porođajni ili da je otišao neki biolog, no po njegom izrazu dobio sam dojam da on misli da nije to razlog, a možda sam i krivo protumačio.
Taman tada negdje se pojavio biolog sa stanicama. Uglavnom, žena sam transfer nije uopće osjetila, odnosno sam postupak je potpuno bezbolan, a zamijetio sam da je tu specijalnu injekciju (fleksibilna nemetalna, pvc?) uvlačio doktor i da je dao znak biologu da pritisne na injekciji da se sadržaj transferira. Tj. doktor nakon što je uvukao tu specijalnu injekciju nije micao ruke, dok se nije transfer završio aktiviranjem injekcije od strane biologa, vjerojatno da se transfer izvede na pravom mjestu.
Potom se biolog vratio u svoj prostor provjeriti da li je injekcija prazna, odnosno da embriji nisu slučajno ostali u njoj. Kada je biolog javio da je sve uredu, doktor je uputio ženu da smo gotovi i da se može ići obući. Znači nije bilo nikakvog 15-minutnog čekanja, možda max 15 sekundi dok se biolog nije javio.
Na kraju je slijedio razgovor sa doktorom o daljnjem tijeku postupka. Uglavnom 13.03. bi žena trebala napraviti test trudnoće, a također se za tri dana moramo odlučiti što sa ostala dva embrija. Naime za tri dana moramo nazvati doktora ujutro da vidimo da li su se embriji uspješno nastavili razvijati, te ako jesu, embriji petog dana se mogu zamrznuti za buduće postupke.
Takošer žena treba nastaviti sa stavljanjem dva puta dnevno onaj Urogestan, zapravo valjda u slučaju trudnoće izgleda skroz do 12. tjedna trudnoće.
To je bilo uglavnom to i taj zadnji posjet se ništa ne plaća.
BHany dodala iovaj nfo o postojni/ljubljani - malo skratila zadnji dio jer ne mogu ubaciti cijeli post zbog ograničenja broja znakova - pri otvaranju slijedećeg topica nastojat ćemo ga kopirati u cjelini...ali zato evo linka na staru temu:
POTPOMOGNUTA U SLOVENIJI-stara tema
 |
|||
dudadudaduda prvotno napisa
)!
!
