Sve mi je dobro poznato, sjećam se kako sam s tugom buljila u slike tuđih blasto, uz pomisao ono zašto ja nikad tako, u stilu Zabranjenog pušenja i stiha "bože, kako neki mogu gore, a ja i Žuga, ni na more". I to mi je uspjelo ne od tih svježih kasnećih morula, nego od ovih koje nisu odabrali za svježi transfer, koje su još malo kasnile, tj. smrznutih iz te "tranše". Uvjerena sam bila da su ti smrzlići više ono kao utješna priča. Etoivica_k prvotno napisa
.
 |
|||
