Evo kako to ja vidim:

- ureaplasma, klamidija itd. - oni to ne traže i njihov je pristup to hendla ženin primarac i ako ima nešto, rješavat će se mimo nas. Ja se slažem s tim pristupom ful. Žene koje spontano zatrudnjuju sigurno imaju istu količinu baja kao i mi (do na to što je možda veća vjerojatnost da je u večem riziku žena koja je stalno po ordinacijama i po bolnicama). Imala sam klamidiju neposredno pred postupak u Mariboru, popila antibiotik i krenila. Čini mi se da su loši brisevi sredstvo po našim bolnicama da se menadžiraju liste i još malo odgodi postupak (kao i androlog na VV-u za većinu parova). To je moje najiskrenije i nepiplomatsko mišljenje o tome;
- trombofilije - upitan value add. Ne znam pratite li Martininu priču preko MiB-a, navodno je većinsko mišljenje da je kod nje gubitak djeteta bila tragična slučajnost;
- visoki FSH - frendica moja, 42 godine, visok FSH, konjska doza gonala, 3 stanice prvi put, 2 stanice drugi put i trudnoća u MB-u;
- da li gonal, da li menopur... Teško je za prvi postupak zanti, ak one i nemoguće. Princip IVF-a funkcionira isprobaj ovo, vidi ono. DONEKLE, do na neko razumno šacanje. Postoje teroije oko svega - menopur kao bolji za starije i low respondere (to naši vrte), pa onda da baš i nije, jer da prvi par dana treba počet s gonalima, a poslije je svejedno. Neki Ameri se drže da za starije mora bit miks gonala i menopura;
- je li zove doktor, zove li sestra - meni osobno svejedno i mislim da nije važno, dok god je informacija PRAVOVREMENA i ja ih mogu dobiti - ovdje leži i moja frustracija s MB-om jer je komuniciranje koji put otežano. CITO je u odnosu na Maribor... ono butik u odnosu na shopping mall po veličini pacijenata;
- gleda li doktor A ili doktor B, transferira li doktor A ili doktor B - računam da i jedan i drugi znaju izmjerit veličinu folikula, debljinu endometrija, odredit kad će štoperica. Uključivanjem više doktora stvara se održivi know-how trnasfer, a ne ono.. ode doktor, raspada se klinika.

Ono što želim svima reći da je IVF koma teški put, da unatoč čačkanjima i svemu tisuću je pitanja, neslaganja oko terapija, pa čak niti oko jednog od osnovnih milestonova - treba li ležat ili ne nakon transfera. SVe se to mijenja, vrti...

Ta grana medicine je još jako podložna poboljšanjima... Mislim... mi se upuštamo u postupke koji, ovisno o ženinoj dobi, imaju bitno veće šanse ne uspit, nego uspit. Za najbolje mladice oko 30 ta je šansa od 40-50 posto da će ostvarit trudnoću. Tko bi od nas išao na operaciju koljena uz šansu da će mu bit at best 40-50 posto bolje nakon nje? Mislim da većina ne bi, ali ovo je najbolje što se nudi i ljudi prihvaćaju. Za ove oko 37 to ide niže, za ove oko 40 je više sporadično...

Pa smo opet tu, takav je to, na žalost, priča. Zato uspjeh i zovu čudom... Ja živim za dan kad neeć bit čudo nego default. Ili bar negdje oko fifty fifty.