Evo malo ljepog iskustva za koga ne znam kako bih tumačila, kao sreću ili tref ili šta već nemam pojma. Prvi IVF u junu 2010god. dobila 5 js ( stimulacija diferelin + 2 gonala dnevno do drugog uzv kad je dr. Vlaisavljević rekao da nastavim sa 3 gonala dnevno do punkcije ). Oplodile se 4 js i transfer zakazan 3.dan. Bila sam koma od plača i straha, sve cure koje su bile sa mnom na transferu su imale mnogo js i čekale su ih blastice a ja sam bila negdje na dnu u svim podacima. I bila sam ubjeđena da je ovo čisti promašaj. Na transferu su mi vratili 2 osmostanična embrija i dr. Vida je rekla da će ova druga dva zamrznuti. Moram još napomenuti da je dugo razmišljala da li vratiti oba embrija, razgovarala o mom zdravstvenom stanju i na kraju i sama odlučila da je najbolje vratiti oba. A ja sam pored problema oko trudnoće inače sva nešto hafifna, preosjetljiva na sve živo, a mislim da sam u cjeloj bolnici od svih cura u postupku bila najdeblja Kad sam sjedila u čekaonici uvjek sam razmišljala kako od mene nema ništa jer mi je i kilaža problematična a taj PCOS je i direktno kriv za sve a i na sam kvalitet js.
Ipak rezultat je na kraju bio savršen, bete se vide u potpisu i ja sam sad u 20-toj nedelji i mazim svoje bebice u stomaku. Jedna je teška 317gr. a druga 316gr.
A moja draga poznanica sa kojom sam se družila cjelo vrijeme boravka u MB nije trudna nakon transfera 2 blastice i odlične reakcije na stimulaciju. Meni nisu zamrznuta druga 2 embrija jer se nisu razvila do blastica.
Nadam se da sam nekome pomogla, ako ne bar utješila i dala nadu za dalje.