Mimi81 , znamo, sve znamo, ima boljih dana i jako loših dana. Nekako bude teško nači smisao u inim stvarima kad svi samo uletavaju sa pitanjima zašto nije. kad bude, šta se čeka... takvo nam je društvo, kao da je to jedino mjerilo kvalitete moga života. A nije. Sta je sa samcima, bolesnima, sa svečenicima, sa onima koji zaista ne žele. ? Znaći, njihovi životi su promašeni jer nisu ostvarili glavnu svrhu. Ma ja ti u to ne vjerujem uopće, nekome je suđeno nekome ne i točka. U prva dva postupka ja sam puno očekivala od okoline i da su zainteresirani i da nisu i da brinu i da se ne razočaraju. I onda sam skužila da sam izgubila sebe u takvoj perspektivi. Sad samo ja i MM smo tu važni a drugi nek si misle šta si misle. Nezanimljivo.
I još ta činjenica da drugi imaju djecu... da, i? pa ja ne želim njihove živote, ja želim svoju priču. Svakome je nešto dano i nešto uzeto. Pa ja ne želim da mi je mama umrla, ni sestra poginula ni brat narkoman....