Ljudi moji.
Tamo je bila takva ludnica, to se mora doživjeti. Mislio sam kako super vozim, u 500.000 km samo jedan sudar (nisam bio kriv), prošao nekoliko puta cijelu Austriju, Njemačku i Skandinaviju autom bez ikakve frke i onda dođem tamo i skužim da nisam baš tako dobar vozač.
A dečki (Bojan) strpljivi, sve objasne detaljno.
Super iskustvo i drago mi je što su takvi treninzi postali obvezni za nove vozače.
Drage moje, nije dugo trebalo da se pokaže vrijednost našeg tečaja!
Da ga nisam prošla nek me vrag nosi ako danas ne bi zgazila ili čak ubila čovjeka!
Naime, onaj dio Prečkog oko placa mi je uvijek bio koma jer ljudi pretrčavju cestu ko muhe bez glave, misle samo na to kako uloviti tramvaj...
Ali svejedno sam prije onuda vozila 50 na sat, misleći na to da budu mi drotovi tolerirali onih 10 više...jesus, ko da je ograničenje postavljeno zbog drotova...koja sam ja koza...
ALi nakon lijepog dana u Varaždinu, ja onuda vozim 30-40 maaaaaaaaaaksimalno...
I neki dan vozim ja, kad spazim perifernim vidom tipa koji se klatari tamo jednom pokrajnjom cesticom koja izlazi na Horvaćansku, ždere sendvič i gleda samo na to s koje će ga strane zagristi, uopće ne gleda kud hoda..i ide on, ide, ide i zleti meni maltene pod kotače!!!!
Falabagu da sam vozila samo 30-35 km/h, da sam za promjenu čvrsto držala volan u rukama i uspjela vrlo sabrano zakočit, smotat volan, obić idiota i nastavit vozit a da se nisam uspaničila :jeeeeeeeeeeeee, bravo ja, cer:
Samo mu nisam uspjela potrubiti jer su mi na Meganu neke jadne dvije trubice, dok ja njih nađem prođe voz, ali mu je zato ovaj iza mene uši probio i vidla sam u retrovizoru da je urlao na njega...
Malo su mi se noge tresle poslije ali ono što je najvažnije je da bi najradija sad išla izljubit Brunu i zahvalit mu još jednom na svemu
Moram sad prekopat papire di mi je njegov mail, da mu zahvalim
Kako su Rode trenirale sustave sigurne vožnje
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom