Draga hoćubebu, vidiš iz mog potpisa da sam prošla puno postupaka i sa i bez anestezije. Znam točno kako se žene osjećaju, ali mislim da je puno lakše pitati, nego se povlačiti u WC i biti mirno nesretan. Pa nismo u Kurlanima donjim i gornjim. Po meni je to jedan beznačajan i lako rješiv problem kad dečki sjede na stolicama i ne treba oko toga raditi dramu. U mojoj struci je 99% muškaraca. Naivno je misliti da će se on sam sjetiti ustati, a većina će biti sretna da ti može pomoći, samo ako ih podsjetiš malo.

Također, ne mislim da je to jedna krasna gesta kada se neorganizirano primaju pacijenti i kada ih se pušta da čekaju predugo. Opravdanje da se to radi zbog pacijenata je van pameti. Kao što sam napisala koji post ranije, uz velike vremenske bafere, dr. L. ima minimalno 24 minute po pacijentu i to se da lako organizirati. Ako nije u stanju sam platiti sestru na prijemu ili voditi evidenciju, može naručiti neku računalnu podršku koja mu ne bi ni dozvoljavala preklapanje, al tko bi na to mislio kad je pacijenticama svejedno koliko dugo čekaju. Meni nije, ja si to ne mogu priuštiti pa sam išla rađe u Maribor i Ljubljanu, jer bih manje vremena izgubila na čekanje, i prije ovog zakona kojeg svi krše. S ovolikim brojem postupaka koje imam iza sebe je dr. L. neodrživo rješenje za imalo zahtjevnije radno mjesto.