evo htjela bi ukratko s vama podijelit svoju pricu;
prosle godine u prvom mjesecu saznali smo da suprug ima oligoastenoteratozospermiu, mislila sam da je kraj svijeta... sjecam se da je doktorica rekla kako nam je jedina sansa potpomognutaoplodnja-icsi ali u tom trenutku nisam ju ni slusala a ni shvacala sto govori to mi je sve bilo nepoznato i nisam mogla vjerovati da se to dogadja meni, u suzama sam otisla kuci. nakon sto sam se smirila prihvatili smo situaciju takvom kakva je i odlucili postati lavovi u nasoj bitci za bebaca- otad sam aslan he he
pokusali smo prvo sa inseminacijama ali pozitivne bete nije bilo. u sestom mjesecu smo odlucili da idemo na icsi i to kod dr L po preporuci doktorice kod koje sam prije sve obavljala. doktor L je bio jako optimistican odmah nas je stavio u postupak i krenuli smo sa po dvije ampule gonala, nakon 14 gonala dobili smo pet jajnih stanica, tri u oplodnju, dvije se oplodile i vracene mi dvije mrvice- 8-stanicni i 4-stanicni!
nakon deset dana osjecala sam umor i jaku bol u grudima i otrcala izvadit betu iako je bilo rano ali beta hcg je bila 89!!! skakala sam os srece, jos tri puta vadila betu i duplala se sto je bilo predivno! na prvom pregledu cula sam srceko svoje mrvice, sve je bilo super i zaputila sam se na more.
tocno 7+3 u 13.35 sati otisla sam bezbrizno na wc i ugledala krv na gacicama...
svijet mi se srusio. bio je to spontani ne znaju kako ni od cega.
nakon cetiri mjeseca evo opet sam u postupku tj u subotu je bio transfer- vracene tri blastociste, beta hcg 31.12.! naravno ja cu je vaditi dva dana ranije )))