Jedan od najvećih američkih portala, MSNBC, objavio je dugački članak o neplodnosti od više od 4,000 riječi (u novinama bi to zauzelo tri velike stranice teksta)

Many couples struggle with infertility in silence

But activists say common health issue needs to emerge from shadows

http://www.msnbc.msn.com/id/38311820...womens_health/

Nevjerojatno koliko ima sličnosti što se tiče sociološkog faktora - manjak aktivizma, političari koji ne vide mase koje se suočavaju s ovim problemom, stigma neplodnosti, zatajivanje problema...

Evo prijevoda za lakše praćenje - prvi dio od četiri

Mnogi parovi bore se s neplodnosti u potaji
Ali aktivisti kažu da zajednički zdravsteni problemi moraju izaći iz sjene

Lisa pogledom pretražuje čekaonicu za slobodno mjesto. Osim bestjelesnih glasova medicinskih sestara koje zovu pacijentice u ordinaciju, vlada bolna tišina. Oblaci iza prozora od poda do stropa bacaju sjene na zidove, namještaj i lica nekih četrdesetak žena koje čekaju u Perelman Cohen Centru za reproduktivnu medicinu u New York Presbyteran/Weill Cornell Medical Center u New Yorku (op. prev. jedna od dvije najbolje američke klinike za liječenje neplodnosti). Svaka je ovdje iz istog razloga: ne može ostati trudna bez medicinske pomoći. Iako imaju toliko toga zajedničkog, nitko ne priča i čak niti ne primjećuje onu drugu. Žene sjede tako da ima barem jedna prazna stolica između njih, čitaju novine, tipkaju na blackberryju, zure u cipele. Nekoliko ih je došlo s muževima – ni oni ne pričaju.



„Napetost se može rezati nožem“, kaže Lisa, 33, analitičarka zdravstvenog sustava koja je ovdje zbog svog četvrtog ciklusa in vitro oplodnje (IVF). Lisa je našla fotelju dovoljno veliku za nju i preveliku crvenu torbu. Tek je osam sati ujutro, ali već je izmoždena. I puna straha, nadajući se sreći, ali pripremajući se da joj srce bude slomljeno. Navikla je na taj osjećaj u više od dvije godine pokušavanja za bebu sa svojim mužem, Jackom. Njezine velike smeđe oči ispunjavaju se suzama. „Nikad nisam mislila da će doći do ovoga“, kaže.



Nakon tri neuspjela pokušaja u svom gradu, Washingtonu, Lisa i Jack uzeli su dopust, preselili se u New York na dva tjedna i potrošili oko 20,000$ za još jednu šansu da zatrudne. Nitko od bližnjih ne zna da su ovdje – niti Jackova obitelj na Srednjem zapadu, niti Lisini roditelji, koji žive u obližnjem predgrađu. Plaćaju 1,600$ za garsonijeru samo zato da ne moraju reći obitelji što rade. Jedini ljudi koji znaju su članovi grupe podrške u Washingtonu, prije par mjeseci stranci, a sad, rijetki ljudi koji mogu razumjeti njihovu borbu. Podijelili su svoje iskustvo s autoricom članka pod uvjetom da promijene ime (tj. koriste srednje ime). „Toliko smo uložili u ovo da ne možemo podnijeti da i drugi budu emocionalno uključeni“, kaže Lisa. „Ne možemo se nositi da se i drugi osjećaju loše ako ne bude radilo, kad se i sami osjećamo dovoljno loše.“


Liječnici su dijagnozirali Lisu s „neobjašnjenom neplodnosti“, koja pokriva oko 20 posto svih dijagnoza neplodnosti. Čak i kad njezin prvi IVF nije uspio prošle godine, ona i Jack bili su optimisti da će im sljedeći pokušaj donijeti obitelj. Lisa je još mlada i oboje su potpuno zdravi. Za Lisu, postupak je imao vjerojatnost uspjeha od 60 posto, sudeći po statistikama Shady Grove Fertility Center iz Washingtona, gdje su se liječili. Lisa je bila na poslu kad ju je nazvala medicinska sestra da se jedva koja jajna stanica oplodila. Lisa je nazvala Jacka i zajedno, iako odvojeni, zatvorili su vrata svatko svog ureda i zaplakali. Te noći, zagrlili su se u krevetu, ugasili svjetla, ignorirali zvonjavu telefona. „Bili smo mentalno u jednom vrlo mračnom stanju“, sjeća se Jack. Počeli su izbjegavati prijatelje, otkazivati planove i prestali raditi nove.


Lise se osjećala slomljeno i ljuto – ne u maloj mjeri na samu sebe. „Kad prvi postupak nije uspio, mislila sam, OK, možda sam loše reagirala na neki lijek. Ali kad ni drugi postupak nije uspio, počela sam misliti da nešto nije u redu sa mnom. Bila sam slomljena. Pitala sam se zašto me moje tijelo izdaje? Zašto neće učiniti ono za što je stvoreno?“


Na ovoj točki, postali su toliko anksiozni kad ih pitaju kad će zasnovati obitelj da prije svakog izlaska moraju planirati kako će se nositi s osjećajima ako razgovor krene na bolnu stranu. Lisa redovno odbija pozivnice na baby showers (op. prev. u SAD-u je uobičajeno imati proslavu prije rođenja djeteta s poklonima za bebu, da se novi roditelji ne bi uznemiravali nakon rođenja) pravdajući se da odlaze van grada. Proslavili su zadnji Dan zahvalnosti s rođacima koji imaju veću djecu da se ne bi morali družiti s bebama ili vrtićkom djecom. „Nitko ne namjerava reći krivu stvar“, kaže Jack, „ali neizbježno ljudi imaju pitanja ili kometare koji počinju sasvim bezazleno, ali se pretvore u emocionalno minsko polje.“


Jedan od 8 američkih parova suočit će se s neplodnosti i 1.1 milijuna žena proći će ove godine kroz postupak. Da toliko njih neće progovoriti o tome čini ovo iskustvo još bolnijim. Nedavno ispitivanje na neplodnim parovima otkriva da 61 posto parova skriva svoje probleme s začećem od obitelji i prijatelja. Više od pola pacijenata u ispitavanju koje je provela farmaceutska kompanija Schering-Plough, kaže da je lakše reći ljudima da ne žele imati djecu umjesto da podijele svoj problem. „Skoro je nemoguće predočiti kako to izgleda, ljudima koji nisu prošli kroz to“, kaže Jack, „to je osjećaj beznađa i gubitka koji ne možete opisati. Toliko toga se nalazi na kocki, toliko pitanja o genetici i identitetu i što znači to proslijediti – ili ne.“