inana prvotno napisa
sama...ma znam da znaju, ali sam nekak sigurnija kad mi on kaže kaj i kak, a ove pauze i razmišljanje tumačim nesigurnošću, on kad mi kaže, ako osjeti da imam nedoumica, brže bolje mi pojasni... valjda sam samo malo živčana od svega...očekivala sam da bu mi bar nekaj rekla, a osim kaj mi je uzv bio standardno bolan, nisam niš pametnija... i sad odem u apoteku, i tražim šprice i igle, inzulinske, i duge za mješanje a apotekarka mi veli- ne kužim vam se ja u to, jel znate prepoznati... nije baš moj dan...i nudi mi onu konjsku špricu s kojima bi krafne mogla filati...