jucer navecer sam krenula pisati... i pisala sam i pisala iz tuge i bijesa i ljutnje i nemoci i nevjerovanja da je rasprava otisla u smjeru koji ne dolikuje nikome od nas... kad sam krenula copy pastati tekst iz worda na forum vidjela sam post MIJE 32... i odahnula... moj je bio gotovo istog sadrzaja samo puuuuno nabijeniji i pomalo napadalacki nastrojen - ponijele me emocije... zato sam ga sacuvala, ali i odlucila ne poslati.

stvar je u tome da ovo "prozivanje" pacijenata zapravo nije prozivanje vec navodjenje cinjenica - gdje smo svi bili kad smo trebali biti na prosvjedima i u javnosti? i to nema veze s curama koje jesu istupile u javnost - svaka im cast i skidam kapu! ali njih je jaaaako malo i uvijek su isti parovi u pitanju. a velika vecina najvecih kriticara dr-a ovdje nije medju njima. nije ni to fer...
nisam niti zelim biti iciji odvjetnik, ne svidjaju mi se pretjerani hvalospjevi i hopsanja na stvari koje su mi u okviru sadasnje MPO situacije tragicne, a nikako pozitivne (poput "jipi jaj jej - dobili smo 12 stanica!"), ali isto tako nemam razumijevanja za pljuvanja ovakve vrste i poprilicno su mi licemjerna. hoce reci - imam isto toliko (ne)razumijevanja za lijecnike koliko za nas same (mnogo je pacijenata svoje neizlazenje pred kamere pravdalo strahom od gubitka posla. zasto bi s lijecnicima bilo drugacije? noga u dupe nakon javnog kontriranja doticnima se vec pokazala praksom u "lijepoj nasoj", a 90% ljudi se prije svega brine za vlastitu egzistenciju i onu svoje obitelji).

samo cu pastati zadnji dio svog posta - ono sto me najvise razocaralo i rastuzilo:
Uglavnom – neki su si previse uzeli za pravo i rasprava i neke izjave su stvarno izmakle kontroli! I nakon svega toga vise nije bijedna situacija samo na VV-u vec i na forumu, tj. medju nama koji jedino sloznoscu nesto i mozemo postici, a sloznosti, razumijevanja i tolerancije ni od kuda...