Pratim ovu debatu pozorno, i naravno, sve što su rekle naše aktivistice 100% je tocno. I tocno je za sve klinike, ne samo VV. I razumijem i frustraciju tih, nama dragocjenih cura koje se bore protiv ovoga suludog zakona, nezanteresiranošću nas pacijentica za neke promjene, tj konkretne akcije protiv zakona. Osobno smatram da nije problem u tome da smo sve blesave i tupave, nego da je jednostavno jaako teško tijekom postupka misliti o bilo cemu, osim o postupku, a kamoli se odluciti na javni istup itd. Ali na kraju balade, mi ćemo stradati zbog zakona i puno nas će se pitati što bi bilo da je bilo, da smo se sve podigle u zaštiti osnovnog ljudskog prava-prava na roditeljstvo. Ovako nam ostaje samo da se nadamo da će netko drugi izbojevati našu bitku (lijecile se mi na VV, SD, VG, Petrovoj, Rijeci, ili kod privatnika). Ja osobno sam odustala od lijecenja u RH, ne zato što volim plaćati vani, nego zato što mislim da po ovom zakonu nemam šanse, ne želim da se bacaju moje js i ne želim se beskonacno stimulirati za 20% šanse po potupku! I to me ne opravdava što ništa ne poduzimam...