Ma užas, toliko sam jadna sad, curke. Ukratko, u lipnju smo saznali da mm ima oligoastenoteratozo... i krenuli na VV kod dr. Lučingera. Pošto je situacija sa spermiogramom granična, dr. je rekao da bi AIH baš mogao uspjeti i predložio da idemo na 3-5 inseminacija, a tek onda na IVF, ako bude potrebe. Dao nam je popis pretraga (klasika, krv itd i hsg za mene).

Tu počinje priča. Naime, kao što znate hsg se radi između određenih dana ciklusa, što znači moliti se za mengu kao suha zemlja za kišu. Moja menga dolazi kako joj se svidi, ako ikako. Prvo sam malo čekala, a onda otišla kod ginekologa i krenuli smo izazivati krvarenje. Ono je konačno došlo i u kolovozu je dogovoren hsg.

Da skratim priču, bila sam u 2 klinike na hsg pokušaju, stravično iskustvo, uglavnom krvi ko u priči, bol kao nikad do tad u životu, a pretragu 2 iskusna doktora nisu uspjela napraviti. Zašto? Zato što ni jedan nije uspio proći kroz cerviks do maternice. Ultrazvuk, pokušavanje kateterima, instrumentima, škripanje zubima, nesvijest, da bi na kraju rekli da ću morati na laparoskopiju i histeroskopiju da se vidi što je.

A onda što? ČEKANJE MENGE jer se laparo radi kad je endometrij tanak, dakle nakon menge. menga nije dolazila nikako i otišla sam na ultrazvuk da bi doktor ustanovio da je endometrij tanak i išli smo odmah na operaciju. Rezultat operacije - krasni prohodni jajovodi, divna maternica, cerviks malo zavinut prema gore s "stepenicom" koju su malo pobrusili da se može lakše proću ubuduće. Jajnicu su bili blago policistični i napravljen je driling.

Doktor mi je rekao nakon operacije da bih sada trebala imati savršeno normalne cikluse i da nam savjetuje da pokušamo par mjeseci prirodno.

Onda sam otišla dr. Lučiju koji me obavijestio da za koji dan odlazi s VV. To me užasno pogodilo, jer sam imala veliko povjerenje u njega i, na koncu konca, svi se nekako vežemo za ljude, osobito nekoga tko je toliko važan za našu budućnost i sreću... Ali ok, prešla sam kod dr. A i dogovor je bio ČEKATI MENGU da bih se javila 3dc.

Bila sam jako uzbuđena jer su mi rekli da bi menga sada konačno mogla dolaziti redovito i također da nakon "propuhivanja" jajovoda parovi često u prvim mjesecima uspiju začeti prirodno... MENGA NIJE DOŠLA 3 MJESECA!!! Budimo realni, nije došla ni tada, ja sam skroz popi_dila od čekanja, otišla na VV i dr. A, mi je dao utriće 10 dana, nakon čega test na trudnoću i ako nije pozitivan, prestajem s utrićima i menga bi trebala doći za par dana.

Tako je i bilo i došla sam kod njega 3dc. Doista sam se nadala da ćemo konačno na prvu inseminaciju, no doktor se odlučio na vađenje svih hormona ponovo - imala sam već nalaze hormona od 5.dc (svi savršeni, jedino inzulin dosta nizak), ali je on rekao da želi vidjeti kakvi su sada nakon operacije. Zamolila sam ga da mi na neki način iskontrolira taj ciklus, kako ne bih opet čekala 3 mjeseca, a on je rekao da neće, nego da jednostavno pričekam mjesec dana i opet napravim isto s utrogestanima.

I tako smo taj mjesec opet naslijepo gađali ovulaciju (koja se vjerojatno uopće ne događa, nemam pojma što se zbiva) i ČEKALI MENGU. Kad nakon mjesec dana nije ona nije došla, opet utrići i sada u petak sam radila test, negativan. Krenuli su lagano bolovi dolje, tako da izgleda da se sprema menga, a onda pročitam da neće raditi upravo u razdoblju kada bi meni bila inseminacija....

Ne znam kako da vam opišem jad koji osjećam... doista nije kao da mogu računati na to da će sljedeća menga doći, ili kada će doći. Već šest mjeseci čekamo kako bi čekali da bi čekali... Oprostite na kukanju, ali bilo bi mi lakše da je iza mene bar jedan pokušaj, pa da mogu reći, eto nije uspjelo, a sada idemo dalje... no ovako imam osjećaj da nikada neću ni doći do postupka. Vrijeme nije nešto što je milostivo prema ženskom biološkom satu, osjećam kako mi klizi kroz ruke...

Još jednom oprostite na kukanju, toliko me to pogodilo, ne znam više ništa... Pomislila sam možda otići dr. Lučiju da sad ne propadne i ovaj ciklus, no kako skupiti sve dokumente na vrijeme, nije kao da će mi ih "posuditi" s Vuka Vrhovca, zar ne?