kinki, hvala na odgovoru.......zapravo, malos sam si i razmislila i dosla do zaključka da je možda i bolje da ne znamo uzrok, jer onda nema onog podsvjesnog predbacivanja samom sebi ili partneru i slično......a eto, nema ni smisla obavljat hrpu još dodatnih pretraga i gubit vrijeme, ako te na kraju opet čeka isto......tako da sam si sad to malo posložila u glavi i ok je......idemo sad na tu ineseminaciju i nadam se da će bit ok, bar se napokon nešto događa, ide prema nečemu.....znači, kod vas i nakon dosta pretraga se i dalje ne zna uzrok? vidim u potpisu što ste sve prošli.....koliko dugo ste u postupcima, mislim prije koliko vremena ste krenuli?