Citiraj anddu prvotno napisa Vidi poruku
Baby blue to mi stvarno nikada nije palo na pamet, niti sam ikad promislila i poželjela da mi je muž kraj mene. A mislim da je ok da muških nema tamo, jer prostorne mogućnosti to ne dozvoljavaju. Meni ne bi bilo ugodno da je u onoj sobi kraj mene, dok dolazim s punkcije, i silazim s gin. stola nečiji muž. Ali eto sve smo različite. Bila sam u postupcima i na VV-u pa ni tamo muževa nema ni blizu.

Što se tiče ljubaznosti stvarno su svi prema meni bili i više nego ljubazni. To što si napisala nikad nisam osjetila niti vidjela da je tako bilo prema nekome drugome.
Hvala na svojem mišljenju anddu. Izgleda da nas ima različitih, ja imam samo 24 godine i ja i suprug smo dosta povezani i njegova podrška mi je uvijek važna pogotovo jer padam skoro u nesvijest čim vidim ginekologa općenito No, malo sam se uvrijedila jer me sestra tretirala kao balavicu čim smo bile na samo, a ona je valjda još mlađa od mene. Nisam ni ja ispala nevinašce na kraju, jer sam dramu skoro napravila jer meni je prisutnost mog supruga bila psihički vrlo važna, a i muž mi je liječnik u istoj zgradi i cijeli postupak traje samo 5 min i Dr.T uopće nije proturječio našoj molbi hvala bogu i nije bilo nikakvih prostornih problema. Ja sam se nedavno preselila u Hr, i nisam znala da je tu normalno da muževi odu na kavu i da je nemoguće drugačije očito. Neznam dali da se osjećam kao čudakinja ili prohtjevna ili možda ima koje još ljudsko biće kojemu je lakše dok je partner pokraj i svojim smiješkom ti daje do znanja da sve bude ok kako god da ispalo i da nisam sama u svemu tome.