ovaj borac se tužno i teško povlači s bojnih crta... još jedna bitka izgubljena, beta je nebeta, 0,6, teške, hladne brojke su nas zgromile, tužni smo, slomljeni, i nemoćni... do daljnjeg se povlačimo, da se tjelo, duše i srca malo oporave, 6 izgubljenih bitaka je iza nas, i nekako se neda izdržati... sada si moramo dati vremena... trebamo biti zahvalni da imamo jedno drugo, i to će nam morati biti dosta... možda nam nije suđeno da grlimo za sada išta drugo, ostali smo jedno drugome... treba to cjeniti... ali eto, za sada smo slomljeni i tužni...i sami... bit će bolje, ojačat ćemo, ali za sada je tako... naša srca već vole, ali kaže moja kuma da se naša ljubav nesmije potrošit na bilo što, i da će nam stići kad tad nagrada za dobrotu koju širimo, i ljubav koju sijemo oko sebe... iz njenih ustiju u Božje uši.. ali za sada su rukavice skinute, i malo se povlačimo iz utrke...