Legolas, ponekad upravo zato što smo mi te koje primamo sve te lijekove, injekcije, pa prolazimo punkciju, transfer, sve na svojem tijelu, zaboravljamo kako je drugoj strani koja gleda svoju voljenu osobu koja prolazi sve to. Nakon zadnje bete, mm je bio tako tužan i kasnije je rekao da i njemu treba vrijeme da odžaluje... mislim da je najbitnije sve to doista prolaziti kao par, roditelji tog tako jako željenog djeteta.

I da, razlika je u tome što će se dijete fizički nalaziti u meni, no mm i ja uvijek pričamo: "Kad budemo trudni...." i tako to... To dijete će biti dio mene kao i dio njega i zato je njegova sreća ili tuga jednaka mojoj i jednako vrijedna.

Baš lijepo što si se javio i puno puno sreće želim tebi i tž! Hoće li ona raditi kućni test prije bete?