klara, pa naravno da cu lagati nego sta...pisala sam vec da ne mogu ljudima reci istinu- jer moj muz ne zeli...onda moram lagat, jer ljudi pitaju i pitaju
.nije istina da zelim jedno dijete , kad bi bila u ovome iskrena onda bi uvijek govorila " mi ne mozemo imat djecu , mm je neplodan (treba ti 2h da nekom objasnis sta je asthenozoospermia),mi idemo na potpomognutu oplodnju " a oni ce: " mislite na umjetnu?" ja: " ne ne ne zove se potpomognuta " i tako mogu objasnjavat satima......ne zelim misliti kako ljudi ne razmisljaju , kako su djetinjasti, kako nisu mislili tako a ispalo tako....mozes mi jednom postavit to pitanje i ako vidis da mi nije sjelo, pa zasto me opet ,pobogu, kad me sretnes isto pitas a vidis da mi je tesko......zato mislim samo na sebe a ne takve ljude.....moj stav...moje misljenje....
Posljednje uređivanje od crvenkapica77 : 11.08.2010. at 16:17
Ružno je za reć, ali kad me ljudi provociraju (namjerno ili nenamjerno) ja grizem, znam bit prilično neugodna, pa im nikad više ne padne na pamet pitat. Nije me briga jer mene njihova njuškanja bole, pa što bi onda oni bezbolno prošli...ma ne dolazi u obzir.
A mislim da nije jako nekulturno reći znatiželjnicima :"Jel ja tebi planiram djecu? Ne, eto, nemoj onda ni ti meni." ili jednostavno "Nisu ti to baš pitanja za uz kavu, znaš." A najdraža mi je "Imat ću djecu kad mi Bog da, ni dan prije, ni dan kasnije."
To što pitači ostano ustuknuti, to je njihov problem.
Dosta mi se ova tema motala po glavi... srećom moja okolina nije tako nametljiva i "nos u tuđi posao zabadajuća"... ali sam se sjetila što ja radim kad me netko pita nešto o čemu ne želim pričati, možda vam pomogne: kratko nešto bez veze odgovorim (neutralno) i brzo prebacim pažnju na tog koji postavlja neugodna pitanja. Npr:
-što, još nemate djece?!
-ma tko bi se time bavio! Uz veeeeliki smješak! I onda brzo dodati: Hej, kako su ti dobre cipele, košulja, boja kose... (štogod), super vam je nova fasada na kući, ona zaherica koju sam pred 6 godina jela kod vas, stalo pričam svima kako nitko poslje nije tako dobru zahericu napravio, zet vam ima suerp auto, muž vam se super drži za svoje godine, vidjela sam da su vam stavuili nove prozore, predivni su, je li bilo skupo? ... itd...
Moje iskustvo je da se sve te osobe zapravo vole hvaliti... Pa ok, "hvalit" ću ih, samo nek mi se skinu s vrata.
Nije lako glumatati... ali kad treba..
Ovo je bila taktika za dosadne susjede i poznanike... Kako s bliskima je malo delikatnije, namam iskustava... Ja bi ih zamolila da me ne pitaju, da ću kad budem raspoložena, sama pričati o tome.
Čitam vaša iskustva pa evo da se i ja nadovežem na temu.Uglavnom nepričam o tome izuzetak roditelji i nekolicini s posla ali i njima na kapaljku (izluđuju me komentarima da se trebamo opustiti i bla bla bla) .Isto tako ignoriram pitanje nekih kvazi prijatelja poznanika i sličnih brižobrižnika kada ćemo mi i ostale bedastoće.Ne boli me to previše ali mi smeta što me uopće pitaš tko si mi ti!? Ali moram priznati da me je jedna moja prijateljica (najbolja) jako povrijedila.Kada smo o tome pričale (a pričamo inače sve i svašta) ona meni kaže "ma uživajte dok možete nemate pojma kako vam je lijepo bez djece".Inače ona ima jedno dijete a isto tako znam da je godinama pokušavala da bi mi i na to rekla kako je uspjela iz prvog puta!Bila sam šokirana!Neznam kako mi je tako što mogla reći a zna da idemo kod dr.i zna da želim dijete više od ičega.
Uglavnom mislim da malo tko može razumjeti sve ovo što mi osjećamo i mislimo,zbog toga uglavnom šutim...a ponekad i zaplačem ali kad nikod nema u blizini...pusa svima
Odgovori s citatom
