Prije su bila pitanja "a kad ćete vi?", sad je pitanje "kad ćete na drugo?". Lakše mi je otkad ljudi znaju da mi je jako teško zatrudniti - oni bliski, s ostalima mijenjam temu. A godine tuge i razočarenja se ne mogu tako lako zaboraviti, neću ih zaboraviti niti ako uspijem roditi još jedno dijete. Kad vidim djecu mojih prijateljica sjetim se da je moje dijete moglo imati već 11 godina.

Ali kad me netko pokuša sažaljevati, ili mi se diviti zbog hrabrosti, kažem da svatko u životu ima nešto s čime se mora boriti. S nečime izborimo svoje bitke, od nečega moramo odustati... to je život.

Ima još jedna pozitivna stvar kad počneš otvoreno pričati o svom problemu. Jave se ljudi sa sličnim problemima, otvore se, a mi koje smo prošle godine MPO-a imamo puno iskustva koje omžemo podijeliti s drugima.

trunčicabalunčica