Pokazuje rezultate 1 do 50 od 54

Tema: Kako prijateljima i roditeljima reći da ne možemo imati djecu?

Hybrid View

prethodna poruka prethodna poruka   sljedeća poruka sljedeća poruka
  1. #1
    .kala. avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    čudoland
    Postovi
    447

    Početno

    Citiraj crvenkapica77 prvotno napisa Vidi poruku
    ...sta reci toj susjedi ?? ili jednostavno pocet nosit siru odjecu


    da, stvarno se ljudi volje petljati tamo gdje ne treba..Slažem se s Mojcom - svi imamo pravo na svoju intimu.

    a na ovu temu sam došla ne zato jer iz iskustva znam kako je nositi se s obitelji i prijateljima, već dolazim kao bliska prijateljica nekima koji su prošle/prolaze te torture.

    kako sam jako bliska s tim nekim ljudima, neke poznajem cijeli svoj život, zapravo nisam nikad ništa ni pitala. a znala sam...zapravo osjećala sam.
    sinoć me dragi baš pitao jel mislim da je to ok - znati a ne pitati ništa (tako bliske ljude) vezano za to. malo me zbunio. nekako uvijek mislim da nije bitno da ti ljudi iznose generalije, ako ih dovoljno dobro poznaješ onda stvari čitaš iz njihova pogleda. barem je tako kod mene i mojih bliskih ljudi. zato nisam nikad ni postavljala pitanja "a kad će te vi?".
    ljudi pričaju kad mogu pričati o tome, kad misle da trebaju... i to što ne iznose generalije nije nikakav znak koliko su bliski s nekim. treba poštovati to pravo na intimu i u ime ljubavi i prijateljstva znati kad šutiti...

    meni jako draga i bliska osoba (tu je negdje po ovom forumu) rekla je kad je mogla....kad je mogla prenijeti bol, želje, očekivanja, razočarenja...nikad je ni prije ni poslije nisam pitala ništa oko toga ukoliko sama nije osjetila potrebu pričati....

    a za ove padobrance (susjede, prolaznike...pa i kolege)..ne znam što reći nego neljubazno i nametljivo...

  2. #2
    Osoblje foruma Kadauna avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2006
    Postovi
    7,419

    Početno

    Citiraj .kala. prvotno napisa Vidi poruku


    da, stvarno se ljudi volje petljati tamo gdje ne treba..Slažem se s Mojcom - svi imamo pravo na svoju intimu.

    a na ovu temu sam došla ne zato jer iz iskustva znam kako je nositi se s obitelji i prijateljima, već dolazim kao bliska prijateljica nekima koji su prošle/prolaze te torture.

    kako sam jako bliska s tim nekim ljudima, neke poznajem cijeli svoj život, zapravo nisam nikad ništa ni pitala. a znala sam...zapravo osjećala sam.
    sinoć me dragi baš pitao jel mislim da je to ok - znati a ne pitati ništa (tako bliske ljude) vezano za to. malo me zbunio. nekako uvijek mislim da nije bitno da ti ljudi iznose generalije, ako ih dovoljno dobro poznaješ onda stvari čitaš iz njihova pogleda. barem je tako kod mene i mojih bliskih ljudi. zato nisam nikad ni postavljala pitanja "a kad će te vi?".
    ljudi pričaju kad mogu pričati o tome, kad misle da trebaju... i to što ne iznose generalije nije nikakav znak koliko su bliski s nekim. treba poštovati to pravo na intimu i u ime ljubavi i prijateljstva znati kad šutiti...

    meni jako draga i bliska osoba (tu je negdje po ovom forumu) rekla je kad je mogla....kad je mogla prenijeti bol, želje, očekivanja, razočarenja...nikad je ni prije ni poslije nisam pitala ništa oko toga ukoliko sama nije osjetila potrebu pričati....

    a za ove padobrance (susjede, prolaznike...pa i kolege)..ne znam što reći nego neljubazno i nametljivo...
    .kala. za stav...
    i ja imam takvih prijatelja (moja je vjenčana kuma takva i hvala joj na tome) i jednostavno osjete i šute, ali imam i onih koji su mi tek prolaznici u životu koji se unose, s njima se mnogo teže nosim. Imam i prijatelja kojima sam rekla nakon mnogo vremena i to u trenutku već kad mi je prekipjelo.... i to nakon pitanja "pa dobro što čekate, imate sve, imate kuću, imate auto, sredili ste se, imate posao, zdravi ste.......... bla, bla... stvarno ne vidim razloga da čekate s bebicom".
    Eh onda je čula svoje

    Teško je to općenito, teško ja pričam o tome nekim ljudima "koji nisu iz tih voda", uglavnom uvijek u strahu i pod totalnim naporom da se ne rasplačem i raspadnem,a opet nikako ne podnosim da me netko sažalijeva. Al to sam ja, MM bi to sasvim drugačije handlao i djelomično handla sa svojim krugom prijatelja.

    Eh sad, jel to i zbog toga što nisam prihvatila naš handicap, što jednostavno se osjećam da imamo falingu!? Možda ili čak vjerojatno djelomično točno, to je još nešto što moram - kao što je Marnie rekla - prevazići!
    Baš sam jučer pričala jednoj forumašici, ima ljudi koji nisu u priči a nemaju niti malčice empatije, respekta od nečije intime, unose se bez obzira u što, pa tako i u takva pitanja "kad ćete vi?", "što čekate?" bla, bla, bla..... u svašta bi se tako unosili, da nije te teme našli bi oni u što bi trpali noseve svoje.

    Zato hvala dragom Bogu što ima ljudi poput tebe .Kala.

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •