Kako prijateljima i roditeljima reći da ne možemo imati djecu?

[maca2]

Mi smo u možda malo povoljnijoj situaciji od većine - živimo 100-tinjak km udaljeni od naših obitelji (uže i šire).
Prve 2 godine nitko nas nije davio,nakon toga svakim posjetom počela zapitkivanja:kad ćete? šta čekate?
imate sad sve samo vam treba dijete...
Otprilike u to vrijeme smo i krenuli intenzivno "raditi" bebu ne sumnjajući u možebitne probleme. Nakon 6mj pokušaja odlučili napraviti spremiogram ( ja bila kod ginek. i rekao mi da je sve o.k. ) i uslijedio svima znani šok - teška OAT. Rekli smo mojim i njegovim roditeljima odmah nakon što smo saznali, primjećujem i danas ponekad neko potajno predbacivanje sa strane mojih prema njemu ( nikada pred njim ) ili nevjericu njegovih
( posebice svekrve ) da je problem u njenom sinu a ne u meni ( isto nikada direktno ).
Svim najbližim prijateljima i bližoj rodbini smo također s vremenom rekli, jednostavno nam je bilo bezveze više se izvlačiti na pitanje kad će beba lažima - ima vremena, dok sredimo kuću, obiđemo svijet...
Nažalost čini mi se da pravo razumijevanje možemo dobiti samo od osoba koje su u istoj situaciji, ostali imam dojam ivijek umanjuju problem i predlažu riješenja tipa opustite se, ovaj čaj/travar/bioenergetičar/pop...
Jedino samo onim najbližima govorim kada sam u postupku - za prirodnjake nije nitko niti znao, jednostavno sam takva da želim to odraditi u miru bez prevelikog zapitkivanja i ono najgore-bez obavještavanja o neg. rezultatu i slušanja raznoraznih utjeha. Mislim da mi je reći mojoj mami za 3 neuspjeha ( od 8 postupaka ) bilo gotovo jednako teško kao i neg.beta - ona je jadna svaki put toliko uvjerena da će uspjeti da se potpuno slomi kad čuje da nije, imam osjećaj da to primi gore od mene...
Na sreću, kad dođemo za vikend kod naših u malo mjesto ( u kojem se sve o svakome zna ) za sada nije bilo znatiželjnih susjeda i polupoznanika - što ne znači da ne će, ali vjerujem da ste vi koje živite konstantno okruženi obitelji/prijateljima/poznanicima pod većim pritiskom - ja bez problema sakrijem svoje postupke.
U svakom slučaju smatram da dok ti sam ne prihvatiš činjenicu da si nepolodan tj. da ste neplodni ne možeš niti reći to nekome drugom - sjećam se još kako boli to izreći 1.,2.,3. put, poslije postaje lakše...danas mi nije problem to reći.
Čak sam se nedavno pomirila i s činjenicom da možda nikada ne ću biti mama - jako je to teško ali uz dobar život/muža/prijatelje mislim da sam spremna i na to!