Potpomognuta u SPLITU

[Denny]

matto je jedna od onih cura koje jednostavno "zrače" i moraš ih zavoljeti čim ih upoznaš. Ona je bila vedra i nasmijana, bez obzira što je satima putovala po ovoj vrućini za desetominutni uzv. Smijala sam se i ja s njom, pojma nemam više čemu, ali dok su sve cure sjedile zamišljene i u svojim mislima, nas dvije smo imale širok osmijeh na licu, kao da se svi problemi IVF postupka nas opće ne tiću! Pa i kad je dr. P. objavio da prekida njen postupak, svi smo se šokirali i zanijemili u čudu... svi osim nje, koja je samo s osmijehom rekla: "Dobro, vidimo se sljedeći ciklus!"

matto, imala si pravo, postupak nije veličina folikula, ni koliko ih ima... Postupak je nešto puno više, nešto iznad toga svega...

Postupak je NADA, koja nekad gori više, nekad manje, ali se nikad ne gasi...
Postupak je osmijeh kad si na rubu suza...
Postupak je drveni leptirić, za kojeg znamo i ti i ja da će jednom ipak doći u ruke malenog dječaka...

Hvala što si mi pomogla da to shvatim, nedostajat ćeš mi jako na hodnicima Cita...
Ali smijat ću se i dalje, makar u sebi, čak i onda kad svi ostali budu namršteni!
Nadam se da ćeš i dalje ostati pozitivna, jer nisi osoba koja odustaje, i želim ti svu sreću svijeta da glupa cista nestane i da što prije kreneš dalje!

I znaš... vidimo se onda u listopadu! Trebat će mi prijateljsko lice kad cijela uplašena dođem na prvi trudnički uzv!