Joj draga moja Adikice, plačem, ne mogu se zaustaviti
U jedno sam sigurna dok god živiš nećeš zaboraviti sličicu s UZV-a, tu sićušnu mrvu od nekoliko milimetara, cijeli tvoj svemir, zvijezdu na dlanu,
zaboravit ćeš lica dragih i manje dragih ljudi koji više nisu s tobom s godinama ali to sićušno biće nikada jer mogu oni izvesti kiretažu, ali tvoju mrvicu ne mogu otrgnuti od tvog srca.
Mila, hvala ti što u teškim trenucima misliš na mene, a ja se nadam da ćeš vremenom smoći snage za dalje, nemoj tugu zadržavati u sebi, podjeli je s osobama do koji ti je stalo kojima je stalo do tebe, i ako za to osjetiš potrebu plači, bilo gdje na ulici, na poslu, nemoj se suzdržavati poslije će ti biti lakše Voljela bih da te sada mogu zagrliti
, nekako utješiti....