Nažalost nemam lijepe vijesti i ma koliko gledala samo je jedna crtica na testu, glavobolja i taj osjećaj da stojiš pred zidom koji niti možeš preskočiti niti zaobići. Od jutros ne znam što dalje jer je ovo postupak u kojem sam došla do balscista i koji je ulijevao nadu svima od liječnika, vas drage cure do moje obitelji, prijatelja i da ovo je prvi put da se pitam ima li više smisla pokušavati i mogu li se ustati nakon ovog pada. Možda za dan, dva neću razmišljati tako možda će se snaga vraćati malo pomalo, ali jutros se osjećam tako nemoćno, ah da barem mogu plakati izgleda da imam samo suze radosnice, a za tužne dane glavobolju ili u najgorem slučaju povišenu temperaturu. Na pamet mi dolazi da sam najgori slučaj u povijesti Cita, nekako kod svih uspiju riješiti problem prije ili kasnije osim kod mene.
Hvala vam što ste bile uz mene vidim da je napolju lijep dan idem malo razbistriti glavu, možda će me manje boljeti nakon kave, a jesenji vlakić neka ide ovaj put bez mene s novim trudnicama Crvenkapice, Aleksandraj, Pinky, cure sretno...