Denny prvotno napisa
(post od prošlog ljeta):
matto je jedna od onih cura koje jednostavno "zrače" i moraš ih zavoljeti čim ih upoznaš. Ona je bila vedra i nasmijana, bez obzira što je satima putovala po ovoj vrućini za desetominutni uzv. Smijala sam se i ja s njom, pojma nemam više čemu, ali dok su sve cure sjedile zamišljene i u svojim mislima, nas dvije smo imale širok osmijeh na licu, kao da se svi problemi IVF postupka nas opće ne tiću! Pa i kad je dr. P. objavio da prekida njen postupak, svi smo se šokirali i zanijemili u čudu... svi osim nje, koja je samo s osmijehom rekla: "Dobro, vidimo se sljedeći ciklus!"
matto, imala si pravo, postupak nije veličina folikula, ni koliko ih ima... Postupak je nešto puno više, nešto iznad toga svega...
Postupak je NADA, koja nekad gori više, nekad manje, ali se nikad ne gasi...
Postupak je osmijeh kad si na rubu suza...
Postupak je drveni leptirić, za kojeg znamo i ti i ja da će jednom ipak doći u ruke malenog dječaka...