Denny, sad kad si spomenula dr.A, priznajem da je blage ruke, ali isto tako ne mogu a da se ne vratim na dan transfera

naravno prvo smo se smijali šalama doc.P. a onda je nastupila neka tišina. Znate onu tišinu bijelu kao kad pada snijeg od koje sam postala smirena, sestre su izašle a doc. P. je ostao pričati sa mnom i sasvim tiho tipkati moje otpusno pismo, vjerujem da je taj trenutak te svečane bijele tišine bio ključan, a poslije smo se sestra Mirjana, ja i jedna trudnica na CTG-u toliko smijale da sam skoro pa zaboravila gdje sam i smijehom okončale tišinu.