Ja nikada ne čupam krpelje,nikako.Ni u smjeru kazaljke,nikako.Nekad davno je moja mama čupala sama sebi krpelja,koji joj je bio na jednom guzu,glava ostala,možda i još ponešto.U roku pola sata čitavo to mjesto(čitaj guz) je buknuo,natekao i zacrvenio se.Završila je na hitnoj na čišćenju,gdje su joj rovili po sirotom guzu sve dok nisu pronašli sve ostatke.
Ja ,nekakvim čudom,nikada u životu nisam zaradila krpelja,a baš sam seljačko dijete.Gdje sam se sve zavlačila,čudo jedno:kokošinjci,obori,štale,drveća,šumarci,gr mlja,krave,konji,psi,mačke,kokoši....Omiljena igra je bila kraj rijeke Bosne.I opet krpelja nikad nisam zakačila,niti sam uživo vidjela zmiju.
Za razliku od mene,moje cure ih redovno privlače.Odemo na vađenje i to je to.Pratim ih,ali ne brinem.Starijoj curi su jednom izvukli 7 krpelja i krenemo kući,ja primjetim joj 2,pa se vratimo.