Peterlin prvotno napisa
Ja mislim da je upravo u ovom "ćejfu" riječ... Danas puno toga kupimo samo zato jer je dostupno, jer nam se čini da je povoljno i jer si možemo priuštiti. Ja se sjećam drugačijih vremena, kad je moja baka spremala i čuvala konce za heftanje za još najmanje jednu upotrebu. Recikliralo se sve živo. Kupovina je bila IZNIMAN događaj.
Mene je usrećila kupovina vikendice prije 7 godina (isto ne nova, ne skupa, ništ ekstra ali baš po mjeri), usrećilo me ovogodišnje ljetovanje (ista priča - do zadnjeg tjedna nismo znali kuda i kamo, a onda se sve poklopilo...) i teško mi je bilo što još tu ubrojiti... Uskoro se spremamo mijenjati auto. I kupovina sadašnjeg auta me usrećila - nakon 2 porodiljna u komadu, fakat je trebalo puno sitnog financijskog veza da si priuštimo vozilo po mjeri, ali smo uspjeli.
Kupovina cipela - to mi je obveza i baš ne uživam u tome. Kozmetiku nisam kupila bogtepitaj otkada (ne računam kreme i ono što se ubraja u sredstva za osobnu higijenu). Eh, da... kupila lak za nokte početkom godišnjeg, za 8 kn u Cosmo drogeriji. Bila sam zadovoljna, ali ne mogu reći da me usrećilo.
S druge strane, usrećila me ideja kako ću kuhinju učiniti prostranijom (izbaciti jedan ormar u podrum, da svi možemo sjediti oko stola). Dakle - manje stvari u stanu za mene = zadovoljstvo (lakše se diše)
A što se tiče ideje o 100 potrebnih stvari - pa ima još dosta knjiga na istu temu - npr. Elaine St.James: Živjeti jednostavno, zatim Paula Jhung: Kako izbjegavati kućanske poslove itd.
Sve se svodi na to da treba PROMISLITI što nam je stvarno nužno. I zato nas kupovina /nabavljanje takvih stvari veseli, a običan shopping je mučna obveza.