ne treba joj reć ništa odvratno ljubazno, pa čak ni smiješit se. ali kad je rekla da će platit, mogla je reć "ma nije ništa strašno" ili "događa se" ili sl.
a za riječ "debeletina" nemam riječi... ne opravdavam što ti šire i kidaju robu (ali sigurno kao profesionalac znaš kupcu donijeti, predložiti ili što već veći br., a ako ne smiješ onda to nije tvoj problem nego politika dućkasa i ti tu nemaš šta rogoborit) , a i već neko vrijeme u svijetu u kojem živimo br. 36 nije idealan.
i ja radim na poslu gdje se susrećem s mnogo ljudi, djece... i stvarno vidim svega i svačega, vjerojatno i više nego ti jer mi dnevno "kroz ruke prođe" više od 20 djece i više nego duplo odraslih (s obzirom da je recesija, a radiš u skupom butiku).
ali ipak, iako nisam uvijek nasmiješena, nađem ljubazan način na koji ću reći i ružne stvari.