upravo tako, ja sam skroz lezala nakon prve bete radi spotinga, a evo, vec je prosao i drugi uzv, i srceka kucaju i svejedno mirujem. kao, ne moram vise toliko lezati, ali da nista ne radim. a to "odmaraj i uzivaj" nema veze sa zivotom. da, presretna sam, ali nije ni malo lako. ne znam, mozda sam sebicna? jucer kazem muzu da danas malo odemo do grada, samo u mali soping, a on odmah "sjeti se sto si sve prosla, koliko muke, bolnih transfera, punkcija, iscekivanja, nemoj, sve cu ti kupiti, samo lezi doma"! ahhhhhhh, mozda je i u pravu. ne znam.