Mi smo imali sve samo ne mirnu i lijepu trudnoću. Nakon povratka iz Austrije i stimulacije gonalima i menopurima dobila sam hiperstimulaciju i završila dva tjedna u bolnici gdje su mi rekli da oni ne vide ništa u maternici i da se ta trudnoća možda i neće održati na što sam poludila. Nakon povratka iz bolnice otišla u privatnu polikliniku gdje je blizanačka trudnoća potvrđena da bi u 7.tjednu izgubila jednu bebicu. Njena posteljica se nije htjela rastvoriti i u 13.tjednu maternica je htjela poroditi tu posteljicu i time je oštećivala posteljicu zdravog djeteta. Šanse za nastavak trudnoće su bile jako male, stvorili se hematomi, ali zadržali su me u toj privatnoj poliklinici i bolnici i nekim čudom uspjeli spasiti bebicu. Nakon toga do kraja trudnoće sam bila na utrogestanima i normabelima, ležala cijelo vrijeme i bojala se u jutro probuditi da se opet ne nađem sva u krvi ko u 13.tjednu. Ali izdržala sam i u 38.tjednu rodila prirodnim porodom bez dripa i lijekova predivnog i zdravog dječačića kojemu je jedina manica što neće cicati nego se mama mora izdajati i davati mu mlijeko u bočici što popije u jednom dahu .