Ja nisam bila nešto previše prestrašena u trudnoći nakon onih prvih 12 tjedana, putovala sam, i u principu vodila normalan život s izuzetkom ipak male strepnje svaki put pred UZ. Ali i dan danas kad moje zlato ima već skoro 2 godine znam gledat u nju i misliti si, ajme koje je to čudo da je ona došla na svijet i kako je lako moglo biti drugačije i grlim ju jako, jako a dijete me zbunjeno gleda - da, malo jesam udarena