Poznajem tri osobe sa zečjom usnom, prva je sin priajteljice moje mame, koji sad ima 20-tak godina, druga je kći mog poslovnog partnera, sad ima 16 godina, a treća je jedan preslati dečko iz Dubrovnika koji se na nekom trajektu zalijepio za mog psa, zbližili smo se s njegovom mamom i čak mu psa doveli u posjetu na bolničkoo parkiralište dok je bio na operaciji. S njim sam izgubila kontakt pa ne znam što se zbiva.
Istina, strašan je to šok za roditelje. Istina, svi prošli su nemili broj operacija... nije lako odrastati po bolnicama, nije se djeci lako nositi s ožiljcima... ali ovo prvo dvoje spomenutih sad sasvim normalno funkcioniraju.
Znam, lako meni ovako iz daleka pričati... ali zečja usna nije nepopravljivo stanje. Naravno, ovisi o stupnju, o veličini rascjepa, da li je zahvaćeno i nepce ili ne... ali sve se to danas da riješiti.