u skoli moje djece su djeca sa 25 razlicitih materinjih jezika i djeca uglavnom barataju dobro lokalnim jezikom, tako da to uglavnom funkcionira bolje nego sto ljudi misle...

trenutne su preporuke da razgovaras sa djetetom na jeziku koji ti je najblizi, znaci obicno tvoj materinji jezik, i da se djeca vec prilagode lokalnom jeziku s vremenom, sto stoji, i ako idu u vrtic od relativno malih nogu, savladaju lokalni jezik bez problema, ali ako ne idu u vrtic, vjerojatno ce imati malo poteskoca da se ukljuce kad krenu u skolu ii kasnije u vrtic...

kaze se i da treba biti doslijedan, ali ne mislim da se tu sad covjek treba ubiti od muke. Meni je doduse vazno da u jednoj recenici sam dosljenna hrvatskom, jer je sve puni ljudi koji mijesaju malo rijeci hrvatskoga pa ubace koju svedsku (ili zamijeni hrvatski sa bilo kojim drugim jezikom) koju su pohrvatili, i meni to para usi. Moja djeca razumiju hrvatski, ali ne pricaju, doduse mi kod kuce pricamo svedski, muz ne prica hrvatski, i u vrtic idu od ranih nogu, tako da je utjecaj hrvatskog relativno mali, ali kad dodjemo u hrvatsku, trude se...

uglavnom, furajte dalje tako, sve ce se rijesiti...