Komentari okoline i drugo, treće dijete...

[Freyja]

Evo, zanima me kako je kod onih roditelja koji imaju više od jednog djeteta - jesu li se komentari vaših najbližih, pa i onih manje bliskih (poznanika...) promijenili otkako imate više djece? Da budem konkretnija, objasnit ću na vlastitom primjeru - kada sam prije pet i pol godina rodila svojeg sina, svoje prvo dijete, moram priznati da sam ostala poprilično zbunjena zbog kojekakvih komentara koji su dolazili sa svih strana - naravno, pogađate, isprva se to najviše odnosilo na dojenje. Npr. frendica mi je govorila kako ću morati prestati kada dobije zubiće jer će me izgristi do krvi, kako se mora u ljetne dane davati i voda (tu je svekar bio najangažiraniji), svekrva mi je govorila štošta - budući da sam se jako mučila prvih mjesec dana - da se ona ne bi mučila, da moram prijeći na ad, pa kad se to dojenje odužilo na par mjeseci - pa do kada ja to mislim, da će se maleni nenormalno (čitaj: neprirodno) vezati uz mene, da mi mlijeko tako i tako ne valja nakon godinu dana itd.itd, sve ono što ste čuli već 1000 puta (da ne bi bilo zabune, nisu to bili samo njeni komentari; nakon druge godine dojenja, većina je, priznajem, odustala od komentara). Dalje - komentari slučajnih prolaznika - još ne jede xy hranu? Pa kuda po ovom suncu? i ostala klasika tipa - ah, vidjet ćeš kad počneš raditi, sada ti je lako (budući da sam se sasvim dobro snašla s bebom, sad se trebalo prijeći na jednu drugu razinu - susret s nepoznatim), vidjet ćeš kada dođe drugo dijete, nećeš više moći tako lako (to je u rangu s onim kada ti u prvoj trudnoći kažu - spavaj dok još možeš) itd, i tako bliže, mislim ima tu komentara za jedan omanji roman, ali nema smisla (slobodno dopunite). Iskreno, nisu svi komentari loši, suvišni, većina ih sigurno nije ni zlonamjerna, ali brate mili, ništa te nisam pitala. E sad, otkako sam rodila svoju curku, a ima tome skoro već dvije godine, situacija se po tom pitanju jako promijenila. Mislim da mi svekrva nijednom nije uputila neki komentar vezan uz dojenje, zajedničko spavanje..., a moram priznati da ni od ostalih ne čujem baš previše sličnih komentara (ili sam oguglala, pa više ni ne primjećujem). Stvarno, situacija se baš promijenila. Koji su razlozi, nisam baš sigurna, ali ću pretpostaviti - maleni je danas jedno jako drago bićence, empatičan, veseo, zvrkast, voli društvo, OBOŽAVA vrtić (uopće nema problema s odvajanjem), brbljav, nemoguć (nekoliko puta dnevno bih ga katapultirala na drugi planet, a i seka ga u tome dobro prati. Dakle, i uza sve te naše "čudne" metode, sasvim su dobro ispali (ili možda shvate da stvarno nema smisla). Možda griješim, ali imam osjećaj da ljuši nanjuše strah i nesigurnost, a to u kombinaciji s urođenom potrebom za pametovanjem, stvori tu dobitnu kombinaciju - i rijetki su oni koji zbog takvih komentara neće biti barem malo nesigurniji, ako ne i ljuti, razočarani, što već. Ja sam, recimo, u jednoj potpuno ranoj fazi majčinstva bila poprilično svađalački raspoložena. Baš su me znali razljutiti. Moram dodati da, barem u mom slučaju, samopouzdanje igra veliku ulogu - daleko od toga da sve znamo, 1000 puta pogriješimo, ali kroza sve to (MM-ov i moj rado korišten termin - oluju roditeljstva), prolazimo polako, relativno neopterećeno, ponekad i nesigurno, ali trudimo se svaki dan.

Iako, promatrajući sve to iz jedne malo šire perspektive, nisu ti komentari vezani isključivo uz roditeljstvo, prisutni su u svim aspektima naših života, uviđam to kada malo bolje razmislim o svemu. Ja se osobno ne miješam u tuđe živote i stvarno se trudim ne govoriti, a da me nisu pitali za savjet. Jurim, curka se probudiila...

[Freyja]

ljuši=ljudi

[mašenka]

Digli ruke od tebe, nepopravljiv si slučaj !

Nemam više od jednog djeteta, ali eto kako i ovo jedno raste pomalo dižu ruke i od mene, i da mislim da tu puno igra ta nesigurnost kojom i ne moramo zračiti ali znaju da smo u novoj nepoznatoj situaciji, a takve su plodno tlo za hranjenje vlastitog ega netraženim savjetima.
Dajući savjete ljudi daju sami sebi potvrdu da su sami dobro odradili isti posao.

[krumpiric]

isto ko kod tebe

[tajchi73]

kada imaš jedno dijete ljudi imaju potrebu davati savjete jer ti sigurno ništa ne znaš , nisi se raspitala, pročitala itd., s drugim klincem si se izjednačila s večinom savjetodavaca, a kako dijete raste tako i oni uviđaju da ti to kolko-tolko ide (naravno, ni blizu kao njima ) pa polako posustaju. Kada dobiješ treće ti si iznad njih i možeš im dijeliti savjete bez obzira što oni možda imaju već pubertetlije jer ipak si ti majka troje djece .
Ne preostaje mi drugo nego roditi još jedno pa da mogu svekrvi dati koji savjet oko njene djece ( posebno MM ).

[Cheerilee]

Ja sad čekam treće za cca 2mj,
mala mi je razlika među klincima, prvo dvoje samo 17mj.....
Nitko mi nije baš dijelio savjete, to sam odmah riješila, oštro (jest da nije baš bilo ugodno, al ipak sam htjela mira sa odgojem svog djeteta a ne da mi svi pametuju..... )
Ako hočeš mira, treba samo oštro, nema ti druge......

Al sad nedaju mira; jel smo "planirali" troje s tako malom razlikom il nam se "dogodilo"?!
Da, baš, dogodilo......

[BubikaM]

ja imam dvoje.
vec u trudnoci sa prvom, sam se naslusala komentara (jer sam vegetarijanaka) da mi beba nece biti dovoljna velika, da joj ne dajem dovoljno vitamina i bla, bla.
to se nastavilo i kad sam rodila, pogotovo od strane svekice, ali ni moja mama nije bila puno dalje.
ne moram vam govoriti sto su mi radile kad je zapocela dohrana po pitanju mesa
nekako sam oguglala, a i sto mi je dijete bilo starije toga je bilo sve manje.
e, onda sam ostala trudna i upravo se nadala ono o cemu Freyja pisala, da nece biti toliko kometara.
Ali neeeeee, sve je ostalo po starom. I kako mi je bilo poprilicno tesko jer je razlika 16 mjeseci, nakon dva mjeseca vise nisam mogla slusati i prvo se posvadila sa svojom mamom, a onda je muz morao porazgovarati i sa svojm mamom.
Glavno oruzje mi je bilo to sto su one imale samo jedno dijete, nas, a mi imamo dvoje, pa valjda bolje znamo
Moja mama je prihvatila, svekica malo teze, tak da sam i jucer cula kako mi je sin super, ali bi bio jos bolji da ga nismo tak razmazili (ima 3 mjeseca!!). Tipicna prica, ne?

Uglavnom, meni nije jasno zasto se ljudi toliko moraju mijesati, i da, ne samo za klince, nego za sve.
Tako je tesko imati postovanja prema roditeljima koji ce sve napraviti da im djeca budu zadovoljna, zdrava, dobro odgojena...?
Po meni je jako neodgovorno dijeliti takve "savjete", odnosno kritizirati, a ne dati konkretan, jasni savjet.

[a72]

bas sam prije par dana pisala na nekoj temi o ovome... a moj beban danas puni 2 mjeseca, pa onda znate koliko sam ja okruzena jos uvijek sa tim savjetima...a ubijaju me u pojam. Evo jedan biser iz sirokog spektra: mm se hvali svojoj seki kao "tetka, pa vidi mi vec gucemo" tad je imao mjesec i po, a tetka (majka troje djece ) zakoluta ocima i kaze :" Pa vrijeme mu je vise i bilo ".... Pa sve da mu je dvije godine i da je tek poceo da guce takav komentar nije na mjestu, ipak smo to dijete cekali 10 godina poslije prvog...

U sustini mozda sam samo dva puta cula neki bas koristan savjet, i nesto sto vec nisam znala, jer mi je drugo dijete , ostalo sve vec sto puta ponovljeno, ali izgovoreno na nacin kao da je to otkrovenje!

[vlac]

naša D. je bila prvo unuče na obje strane, a i prvo malo dijete u obitelji nakon duljeg niza godina. e kakvih je tu sve bilo priča od same trudnoće - jedi za dvoje, ne ovo ne ono, treba jastuk za dijete... ja se nisam dala, čitala sam na netu, što god pitala mamu.
moram napomenuti da je mama bila stvarno ok i podrška u svemu. npr.mene mama nije dojila ni jedan dan - duga i nepotrebna priča, al me 100% podržala kad sam ja dojila.
mene je najviše izluđivalo pametovanje oko dohrane - zašto nedajem ovo za jesti, a svekrva i moja baka su bile uporne s kvocanjem za začine - ja se nisam dala i svake ned na obiteljski ručak sam nosila doma pripremljenu juhicu i povrće jer nisam htjela dati djetetu juhu punu soli i vegete koju mi jedemo. S drugim djetetom nisam imala tu frku - svekrva je svaki put pripremila posbenu juhicu za malenog, odvojila povrće, skuhala meseko...
treba biti uporan. nisam se svađala jednostavno sam rekla svoje mišljenje i radila kako sam smatrala da je najbolje za moje dijete.
i pametovanja oko čuvanja djece na rukama i uspavljivanja. čuvali smo ih jako puno, pa što i dan danas ih nosim - manje curku jer mi je teška i više voli sjediti u krilu i čitati s menom.
na početku su se oba dvoji roditelji čudili što forsiramo AS. mi smo bili uporni i stavili im AS u auto kad je trebalo ili dali svoj auto - one spike pa mi smo vas vozili bez AS i ništa vam nije bilo, baka bude sjedila otraga...ja ne popuštam i ne zanima me što roditelji MM voze nećaka svugdje bez AS...moje klince ne mogu!!!
i danas još ima pametovanja al puno manje nego prije.

[miniminia]

Meni su svi isto s prvim djetetom imali potrebu pomoći savjetom, samo sam ja takva da svakog poslušam, pa odvažem pametno od blesavog, i uopće se ne zamaram...Uglavnom sam svima objasnila svoju filozofiju odgoja . Sada s drugim mi se nitko radikalno ne miješa u život, nego su shvatili da im je najbolje uživati u unučadi/nećacima....

[Freyja]

Digli ruke od tebe, nepopravljiv si slučaj !

Nemam više od jednog djeteta, ali eto kako i ovo jedno raste pomalo dižu ruke i od mene, i da mislim da tu puno igra ta nesigurnost kojom i ne moramo zračiti ali znaju da smo u novoj nepoznatoj situaciji, a takve su plodno tlo za hranjenje vlastitog ega netraženim savjetima.
Dajući savjete ljudi daju sami sebi potvrdu da su sami dobro odradili isti posao.

Evo, Mašenka je u rečenici-dvije rekla sve ono što i ja u svom stokilometarskom postu. Ono što je dobro, vidim da se kod većine situacija ipak mijenja na bolje, koji god razlog bio u pitanju. I dalje me zanimaju vaša iskustva, kakve su se promjene dogodile, i jeste li se vi sami promijenili, tj. nosite li se lakše s pritiskom okoline?

[MarijaP]

S prvim me smetalo, a sad me nasmije
Bliži su odustali, a okolina i (ne)dobronamjerni prolaznici me baš razvesele i zabave.

Razlika je 15 mj. Lovam ja poprilično živahnog sina, trbuh do zuba, puno ga dižem na sprave po parkiću, a jedna mama to gleda onako s gađenjem na licu. I kreće ispitivanje... pa imamo li uvjete za još jedno, koliko soba ima stan, kolika su nam primanja... pa kud tako mala razlika... pa koju sam kontracepciju koristila.... i na kraju provali.... znaš, moj ima 2 god i ja se svo ovo vrijeme jako pazim i čuvam od trudnoće.... a ja blebnem: a jesi se zabavila... nije više nikad komentirala...

[Linda]

Primjećujem da sad dok sam trostruka mama okolina ima puno manje za komentirati. A može biti da sam sad sigurnija u sebe, pa ako i uleti koji komentar koji bi me prije živcirao, sad ga niti ne doživim.

[Felix]

kada imaš jedno dijete ljudi imaju potrebu davati savjete jer ti sigurno ništa ne znaš , nisi se raspitala, pročitala itd., s drugim klincem si se izjednačila s večinom savjetodavaca, a kako dijete raste tako i oni uviđaju da ti to kolko-tolko ide (naravno, ni blizu kao njima ) pa polako posustaju.

upravo tako, kao i kod freyje i krumpiric. s prvim su me davili, kritizirali i pametovali, sad ih je strah ista reci ili pitati (a nisam jos ni rodila), sve mi ih dodje zao

[mihim]

moram priznat da se ja nisam bas naslusala puno komentara, valjda sam ih srezala na pocetku. a i nije me diralo bas kaj neko kaze pa se mozda ni ne sjecam. a sjecam se da je sveki reko da ga moram pustit da place i jaca si pluca ( majko mila ).. sad sa curkom ima nesto sitno oko stalnog nosanja ( zale moju kicmu, a cula sam i komentar da joj je neudobno na rukama - sam se pitam zakaj se neda s njih, al dobro ).
al imam svjezi, od jucer. mi u nasoj predvecernjoj setnjici, druzenju, bebac ( 6 mj ) papa keksic, pa jedno drugo dijete zicalo keks, i sad predraga zenica - bakica ( stvarno draga ) donese iz kuce 4 keksa - za malog koji je zicao, njegovu seku, mog malog i moju mrvicu. i ja nisam dala njoj da jede ( 8,5 mj ), rekla sam hvala, al da mi je jos mala i da se bojim jer je stariji imao alergijske reakcije, na kaj je ona rekla da i bebac papa. i sad... nisam ja njoj nis zamjerila, nego, bas mi je nekak krivo, nadam se da ju nisam uvrijedila jer je stvarno draga i bas mi je bed nekak, sve si mislim kak cu joj se opravdavat kad ju opet sretnem.

[Cheerilee]

al imam svjezi, od jucer. mi u nasoj predvecernjoj setnjici, druzenju, bebac ( 6 mj ) papa keksic, pa jedno drugo dijete zicalo keks, i sad predraga zenica - bakica ( stvarno draga ) donese iz kuce 4 keksa - za malog koji je zicao, njegovu seku, mog malog i moju mrvicu. i ja nisam dala njoj da jede ( 8,5 mj ), rekla sam hvala, al da mi je jos mala i da se bojim jer je stariji imao alergijske reakcije, na kaj je ona rekla da i bebac papa. i sad... nisam ja njoj nis zamjerila, nego, bas mi je nekak krivo, nadam se da ju nisam uvrijedila jer je stvarno draga i bas mi je bed nekak, sve si mislim kak cu joj se opravdavat kad ju opet sretnem.

Uh to nuđenje zna ponekad biti malo škakljivo....
Ja isto recimo, kad smo negdje vani u praku, ili imamo goste s klincima, prije nego uopće ponudim nešto tuđjoj djeci, samo pitam mamu ; jel jedu oni to?! Ili ne?
Jer glupo mi je tuđem djetetu samo dati nešto (naravno da će dijete (u većini slučajeva) uzeti, jel)...

Kad bi barem svi tako....