eh, ja imam samo 1 curku od 3 g. i lako mi je jer tata glumi strogu ulogu (a u biti je i želi..), tak da meni ostane biti ona dobra draga mama.. ali sama sam se uvjerila da je to ponekad teže nego odrezati i točka.

ja sam jedna od onih koji puno čitaju o tome, stalno uče kako biti još bolji roditelj ( zato se i javljam), i kroz sve kaj sam ja naučila ima 1 nit koja se provlači cijelo vrijeme..
naša djeca na ovaj ili onaj način "traže" da im odredimo granice je im one trebaju, ne nama nego njima!

meni je to bilo najvažnije učenje..od tada nije mi uopće problem biti čvrsta i dosljedna..
mm veli da sam "gora od njega kad ja određujem granice", ali ja se ne osjećam loše, čak naprotiv ponosna sam na sebe jer znam da je to za moje dijete dobro
je, da se u takvim situacijama dobrodebelo namučim da "izborim" svoju poziciju, i ponekad nije lako, ali ja sam se uvjerila da to mogu, i ovo mi je posebno drago reći, mogu uspješno provesti svoju volju bez vikanja na nju ili primjene, nedaj bože, bilo kakve sile!

ali, to isključivo radim kad smo na sigurnom terenu, kad nam ne mogu dobronamjerno uletiti baka, susjedi, rodbina s ono famoznom "ma nemoj ju, pa vidiš da je mala." )