Muke po plodnoj vodi...nikad nisam bila sigurna curi li mi ili ne. Vodenjak mi, nazalost, uvijek busili u rodilistu. Sjecam se da mi je pred sam kraj prve trudnoce pomalo curila voda i to sam kuzila kad sam isla na wc. Izgledala je kao da se papirnata maramica rastopila u vodi-bila je vec mlijecna plodna voda. U 20tt bi trebala biti skroz bistra pl.voda. Nadam se da je rijec o malo vodenastijem iscjetku.
Cure, dugo vas citam pa ne cekam formalnu pozivnicu i samo cu vam se pristekat. Prvu trudnocu sam bila aktivna na drugom trudnickom forumu. Jednom 'liberalnije' prirode gdje je bilo normalno reci da se placa carski rez i nisi trebao javno govoriti da dojis. Po mentalitetu pripadam ovom forumu definitivno. Imala sam relativno lagane porode, ali svi s nekim oblikom intervencije (nalijeganje na stomak, epiziotomija, drip, busenje vodenjaka...). I mislila sam da sad znam sto zelim i da je to 'prirodni' porod. Nakon proucavanja rodinog foruma vidim da je cak i taj naziv 'prirodni porod' pomalo falican i da jos ne znam sve. Tako da sam sad u dilemi-sto zelim i mogu li se izboriti za to. Velim, treci je porod, znam sto mi tijelo moze, nisam shmizla, ne trcim u rodiliste na prvu, ali pomisao na borbu s osobljem u tim trenucima me ispunjava stresom. Nisam mrzitelj lijecnika i babica-neki su vise, a neki manje 'open minded' i imaju zute minute poput svih nas. Nikad ne bih ugrozila sigurnost bebe i pristajem na sve ako joj je zivot u opasnosti makar me kao svinjce raspolovili da ju izvade.
Treci porod cesto je nepredvidiv i iako sam drugi put rodila unutar pola sata jakih trudova, treci put ne mora ici brze od toga.
Ono sto zapravo izrazavam ovim dugim postom jest moja dilema o sposobnosti borbe za bolji porodjaj u samom boxu. Fali mi neka mantra, neki alter ego koji ce preuzeti kontrolu kad za to dodje tren.
Za sve vas koje ste se borile u rodilistu: koja je bila vasa mantra, vasa snaga, vasa misao vodilja-kako god to nazvali?