Bok cure! Hvala Bogu da imamo barem negdje pričati o tome, i razmjenjivati mišljenja i iskustva, uvijek se smirim kada odem na ovaj site!
eto moj problem nije toliki strah i pretjerana briga za dijete, nekako znam da če sve biti u redu prolazim kroz prvo tromjesečje bez mučnina, bez (zasada) nekih večih trudničkih simptoma.. jedino me hormoni tu i tamo podsjete da sam trudna..
Dakle, ja sam doživjela panični napad još u srednjoj školi i od tada sam na terapiji..duuuugo duuugo
postala sam anksiozna i depresivna sa svim tim godinama kojima se borim s tom prevelikom anksioznošću , naravno- postala sam i osjetljivija (brzo se razljutim , svaka kriva riječ me pogađa) uglavnom emocionalan kaos!
sad otkako sam trudna ginekolog mi je dao bolovanje jer je to moj psih.preporučio ,smanjivala sam dozu i prestala s lijekovima. ali se osječam konstantno u nekom strahu u brizi i nikako da se opustim!
,,pere me osjećaj da nisam dovoljno dobra za ulogu mame..
bojim se kako ču , a najgore mi kad počnem razmišljati unaprijed 10,20 godina!! ne znam da li je to normalno sav taj strah,da neću uspjet da ču poludjeti !!! (vjerojatno je sve to i zbog prekidanja terapijom, još dodatno opterečenje)
strah me da ču imati postporođajnu depresiju kad sam i onako loših živaca!!! HeeLp