Nemoguća misija...ili ipak moguća ?!
Prije 10. god izlazim iz jedne bolesne veze jer nakon par godina pokušavanja, beba nikako da dođe kažem tadašnjem dečku da treba negdje ići na nekakav pregled on odbija, počinju svađe i završava taj dio priče. Nakon 2 god. upoznajem mog sadašnjeg muža i nakon svega par mjeseci počinje naša MPO priča...Počinjemo živjeti zajedno i ja mu objašnjavam da silno želim dijete ali da to izgleda neće ići lako...I tako 2002. god krećemo sa folikulometrijama, ciljanim odnosima...u međuvremenu meni postavljena dijagnoza endometrioze, slijedi HSG...pa nakon toga laparo...počisti se endo...ali se i vratila brzinom munje...tek 2004. krećemo s ivf-om prije toga dvije insemenacije...Prvi ivf završava najgore moguće...samo 2 folikula i 2 js...ne oplode se...od tada na svakom ivf-u rade icsi jer ne žele riskirat da se ne oplode...Nakon toga radila sam većinom prirodne postupke i svaki put sam imala punkciju ali embrij baš i ne svaki put...U sve ove godine napravili smo brdo pretraga...trombofiliju, kariogram, biopsiju endometrija, tipizaciju tkiva i još brdo koječega...nemogu se svega ni sjetiti....s godinama moja endo počinje divljati, prije 4 godine počinjem patiti od takvih bolova da mi pomažu samo voltaren injekcije i to 2 puta dnevo...tu je uskočio MM i već poučen davanjem štoperice, počinje mi davati i voltaren...imam doma cijelu apoteku i MM-a da nemoram tražiti neko zdravstveno osoblje...Nakon godina neuspjeha i plakanja nikad mi nije palo napamet da bi odustala, uvijek sam govorila ok idemo ponovno ali više baš i nisam vjerovala u uspijeh...tako dolazimo i do ovog jubilarnog 20. ivf-a koji kreće sasvim naopako...Dobijem M i javljam se svojoj MPO dr. ona kaže uff kud baš sada u vrijeme ka bi mi trebala biti prva folikulom. nema nikog na odjelu jer svi idu na nekakav kongres...kaže mi, kreni danas s antibebi da pomaknemo ovulaciju i javi se za 15 dana da ti kažem šta ćemo dalje...meni ništa nije jasno, kako sada...dolazim doma prekopavam internet i nalazi ma nekim američkim stranicama da se tako stimuliraju "low responderi" i žene s endo. Smirujem se i pijem yasmin. Nakon 15 dana yasmina dodajem decapeptyl, 17. dan prestajem s yasminom, a 19dc dodajem 3 amp menopura...5 dc prva folikulometrija (imam rane ovulacije )....nastavljam s folikulometrijama svaka 2 dana...događa se čudo ja imam 6 folikula...12.dc štoperica i 14.dc punkcija...dolazim na punkciju puna straha i kažem im da me je užasno strah kao nikada do sada i da bi najrađe otišla kući...oni me smiruju i kažu pa nije ti prvi put ali ja imam osjećaj da neću preživjeti tu punkciju...ipak odradim to i dobijem 4 js i nitko sretniji od mene, prvi put u mojoj MPO priči dobije 4 js. Istu tu večer završavam u bolnici zbog hiperstimulacije ali blage...nakon dva dana me otpuštaju i kažu mi da imam 3 embrija ali loša jer su samo dvostanična ali transfera će biti, ja odlazim kući sva jadna i izfrustrirana. Idući dan transfer i svi ludi od sreće ja ništa ne kužim...ulazim u salu za transfer i objavljuju mi da imam 2 prekrasna osmerostanična embrija ( do sada su najviše bili 6stanični )...Bila sam tjedan dana kući nakon transfera i onda počela radit da mi brže prođe vrijeme do bete...Nikakvih simptoma a stalno sam nešto osluškivala kao i svaki put do sada...Na dan bete hvata me panika i govori MM-u da se vratimo kući i da ću ipak čekati M. On ne pristaje na to i vozi me u bolnicu...tješi me ali vidim da jednostavno ni on nema više nade...Izvadim betu i zamolim u labu ako može što prije jer moram ići na posao popodne...oni se bune ali pristaju jer sretnem školsku kolegicu koja tamo radi...Kaže mi ona biti će ti za 20 minuta, idemo van popričati nismo se vidjele godinama...Kad je krenula po nalaz pita me kolika trebe biti ta beta ja joj kažem bar 100, ali meni je dobra i 90...nakon par trenutaka izlazi s najljepšom brojkom na svijetu 1073...MMplače, a meni nikako da dođe do mozga i čak uspijem pitati jel to sigurno moj nalaz...Odlazim na posao i stalno razmišljam samo o jednom...šta ako su mi dali krivi nalaz...
Ispričavam se na podužem postu ali samo još jednom da vam kažem čuda se ne događaju nekom drugom...
Eh da još samo da bude sve ok na uzv idući tjedan...ali nemogu vam opisat taj osjećaj koji mi govori ma sad je sve ok...
 |
|||
Reply With Quote
za upornost, i 
za sretan kraj MPO-a i prekrasan početak novog dijela vaših života.
Originally Posted by mare41
pa sada je sve ok sigurno! Toliko patnje i muka, mora jednom stiči nagrada! Samo hrabro naprijed kao i do sada sa nadom i voljom i sve će biti ok, sigurno! I hvala ti na ovoj priči, daje nam svima nadu, meni pogotovo jer sam sad pred svoj prvi postupak s dugim protokolom sva pomalo izvan sebe i puna straha kako će to izgledati i kako će završiti. Nemam se snage ni nadati, ni zamišljati kako bi bilo uspjeti. A onda kad pročitam 20-ti IVF, nasmijem se samoj sebi i kažem kako mi još uvijek imamo šanse uspjeti prije te brojke.
