Ne postoji novi zakon. Obiteljski zakon je iz 2003. i nije los u dijelu koji regulira imovinske odnose roditelja i djece (ostatak nisam pozorno citao). Mozda je mrvicu stur i ostavlja dosta na slobodnu interpretaciju, no problem nerazumnog ponasanja drzavne administracije ne moze se rijesiti izmisljanjem dodatnih pravila.
Problem je u novom tumacenju zakona Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi kojeg Ministarstvo, banke i Centar za socijalnu skrb skrivaju kao zmija noge. Ocito su i sami svjesni da je tumacenje suprotno slovu i duhu Obiteljskog zakona.
U tome je osnovni problem. Ponasaju se prema svim roditeljima kao da im je jedini cilj pokrasti svoju djecu. Posljedica je da ne stignu brinuti o djeci koja trebaju njihovu zastitu. Naprimjer, u clanku 260 pise ovo:
Ocito je rijec o rijetkim slucajevima kad djeca naslijede nekretnine ili drugu imovinu od koje se ostvaruje znacajan prihod. Imovina moje djece je reda velicine 4000 kn i ostvarili su godisnji prihod (kamatu) od oko 150 kuna. Toliko je kostao postupak u CZSS-uČlanak 260.
Prihode od djetetove imovine roditelji mogu koristiti za njegovo uzdržavanje, liječenje, odgoj, školovanje, obrazovanje ili za podmirenje nekih drugih važnih potreba djeteta.Da bi podigli 1000 kn s banke, morali smo potpisati da cemo svih 1000 kn potrositi u skladu s clankom 260. Uzalud apeli da ih uopce ne namjeravamo potrositi i da se clanak 260 odnosi samo na kamatu.
Ili recimo ovaj clanak na koji se danas pozvala teta u CZSS-u:
Zasto se mi u Centru za socijalnu skrb moramo opravdavati da ne zelimo otudjiti novac, nego prebaciti ga u drugu banku (odnosno u kasicu-prasicu nakon ovog cirkusa)? Ne bi li bila dovoljna izjava u banci? Ako sumnjaju da muljam, mogu me u svakom trenutku pozvati na red:Članak 261.
(1) Roditelji mogu s odobrenjem nadležnog centra za socijalnu skrb otuđiti ili opteretiti imovinu maloljetnog djeteta radi njegova uzdržavanja, liječenja, odgoja, školovanja, obrazovanja ili za podmirenje neke druge važne potrebe djeteta.
Ja sam mislio da ce nas danas na razgovoru pitati o tome kako upravljamo djecjom ustedjevinom. U tom slucaju mogao bih im reci i dokazati da se u zadnjih godinu dana skoro udvostrucila. Nazalost o tome uopce nije bilo govora.Članak 118.
(1) Centar za socijalnu skrb može u svako doba zahtijevati od roditelja polaganje računa o upravljanju djetetovom imovinom te o prihodima koje dijete ili obitelj ostvaruje za potrebe djeteta na temelju posebnih propisa.
Svakako cu joj pisati i apelirati na razum kad postupak zavrsi, ali nekako sumnjam da ce imati efekta. Pravobraniteljica je zakuhala cijelu stvar ovim dopisom. Jedino pohvalno sto se moze reci je da ga je objavila, za razliku od Ministarstva. Najproblematicnijim mi se cini ovaj dio:
Kako ne kuzi da interese i prava ugrozene djece nece imati tko stititi ako CZSS bude obasipan hrpom gluposti? Ne mogu se oteti dojmu da njoj uopce nije stalo do ugrozene djece. U ovom slucaju cijela drzavna administracija stiti interes banaka. Ljudi nemaju para, djecja stednja je pocela padati i sad su je elegantno zamrznuli do daljnjeg (do punoljetnosti djece kojoj pripada).Stječe se dojam, naime, da se spomenutim mišljenjem više „ide na ruku“ centrima za socijalnu skrb, kako bi ih se rasteretilo administriranja. Međutim, prioritet uvijek treba dati pravima i interesima djece, i oni ne smiju biti stavljeni u drugi plan samo zbog moguće neefikasnosti sustava i/ili neekipiranosti centara koji su ta prava i interese djece dužni štititi.
Moja djeca nisu ugrozena, ali je teta Mila zaboravila na njihovo pravo da novac koji su stedili potrose kako hoce (uz blagoslov mame i tate, naravno). Sin stedi za elektricnu gitaru i sav novac koji je dobivao od baka, djetova, tetaka i striceva je stavljao u banku. Ja sam ga uvjerio da mu je to pametnije nego trositi ga na gluposti, da ce to i dalje biti njegov novac i da ce ga moci potrositi kad bude htio. Ispalo je da ipak nije tako... bar dok ga ne premjestimo na sigurnije mjesto nego sto su banke u RH.